NAROD JE GLEDAO KAKO SESTRE PRIČAJU SA MRTVIMA: Govorile su da žive sa duhovima, a onda su priznale JEZIVU ISTINU

Istina o sestrama Foks koje su navodno pričale s duhovima mnoge je iznenadila.

Lifestyle
Autor:
NAROD JE GLEDAO KAKO SESTRE PRIČAJU SA MRTVIMA: Govorile su da žive sa duhovima, a onda su priznale JEZIVU ISTINU
Foto: Fototeca Gilardi / akg-images / Profimedia

U martu 1848, dve mlade sestre u Hajdsvilu u Njujorku smislile su ono što su možda smatrale zabavnom šalom. Tinejdžerka Megi Foks i njena mlađa sestra Kejt tvrdile su da postoji duh koji sa njima komunicira tako što je kucao po zidovima i nameštaju njihove kuće. Kada je njihova majka pitala koliko je dece imala, činilo se da je duh rekao tačan broj. Jedan od njihovih komšija je navodno bio svedok ovih zvukova, a pročulo se da se nešto čudno dešava u kući Foksovih.

Zapravo, Megi i Kejt su ispuštale ove zvukove pucketajući zglobovima, prstima na nogama i drugim zglobovima - činjenica je koju je Megi priznala njujorškom svetu 40 godina kasnije, 1888. Do tog trenutka, šala iz detinjstva je izmakla kontroli, a sada već odrasle sestre postale su poznate medijima. Sestre Foks i njihove javne seanse pomogle su da se podstakne pomama za spiritualizmom u Sjedinjenim Državama i Evropi zasnovana na verovanju da je moguće da živi ljudi komuniciraju sa mrtvima.

Posao spiritualizma

Ubrzo nakon Megi i Kejtinih natprirodnih otkrića, devojčice su otišle da žive kod svoje starije sestre Lije u Ročesteru. Kada su se natprirodne pojave nastavile, Lija je "odlučila da ovo pretvori u mali posao", kaže Nensi Rubin Stjuart, autorka knjige The Reluctant Spiritualist: The Life of Maggie Fox.

U novembru 1849, u Rochester's Corinthian Hall, Megi i Kejt su demonstrirali svoje moći pred gomilom od skoro 400 ljudi koji plaćaju. Novine su počele da izveštavaju o devojkama, a sestre su ubrzo održale javne demonstracije u Njujorku.

Mnogi ljudi su devojke prozivali kao lažne - a neki su tačno pretpostavili da su sestre samo pucale u zglobove - ali mnogi drugi su verovali da su svedoci istinskog duhovnog fenomena. Ubrzo su drugi ljudi počeli da otvaraju sopstvene emisije u kojima su tvrdili da su "mediji" koji mogu da komuniciraju sa mrtvima.

Jedan od ključnih aspekata koji je razlikovao ludnicu spiritualizma od verskih i duhovnih verovanja koja su bila pre njega bila je njegova povezanost sa rastućim medijskim i zabavnim industrijama u Sjedinjenim Državama i Evropi. Ljudi koji se bave spiritualizmom davali su plaćene pozorišne predstave sa razrađenim osvetljenjem, muzikom i seansama za napojnicu. Sestre Foks su postale poznate ličnosti, kao i drugi samoproglašeni mediji.

Tokom 1850-ih, Ajra i Vilijam Devenport postali su poznati po nečemu što je u suštini bila magična emisija čije su trikove pripisivali duhovnoj intervenciji. Mnogi scenski mađioničari su se razlikovali od spiritualista poput braće Davenport razotkrivajući ono što su spiritualisti radili kao prevaru (nešto po čemu je iluzionista Hari Hudini kasnije postao poznat). Uprkos ovim izlaganjima, spiritualizam je ostao izuzetno popularan tokom 19. veka.

Nisu svi koji su prisustvovali spiritualističkim emisijama verovali u ono što su videli. Neki su bili skeptici koji su želeli da sami vide da li postoji nešto ubedljivo u onome što su sestre Foks ili drugi medijumi uradili. Neki učesnici su možda otišli ​​samo zbog vrednosti zabave. Ipak, za mnoge ljude demonstracije spiritualizma nisu bile samo uverljive, već i duboko utešne.

Tokom i nakon građanskog rata, mnogi Amerikanci su našli utehu u ideji da mogu da komuniciraju sa ljudima koje su izgubili. Jedna od ovih ljudi bila je Meri Tod Linkoln. Tokom predsedništva Abrahama Linkolna, prva dama je držala seanse u Beloj kući kako bi pokušala da komunicira sa svojom mrtvom decom.

Pomama spiritualizma takođe je našla mnoge sledbenike u Evropi. Nakon smrti supruga kraljice Viktorije, princa Alberta, 1861. godine, kraljica je održala mnoge seanse u Bakingemskoj palati kako bi razgovarala sa njim.

Megino priznanje njujorškom svetu 1888. da je komunikacija između nje i njene sestre sa mrtvima bila prevara - kao i njena javna demonstracija kako je pucala u zglobove da bi ispuštala zvukove "repanja" - bila je velika vest među ljudima zainteresovanim za spiritualizam.

Na javnoj demonstraciji, kojoj je prisustvovala Kejt i koja je održana ubrzo nakon objavljivanja Meginog priznanja, Njujork Herald je izvestio da je Megi "dočekana klicanjem i šištanjem".

"Kada sam započeo ovu obmanu, bio sam premlad da bih znao šta je dobro od zla", rekla je Megi publici, prema Heraldu. "Mnogi od vas već znaju da sam ja uglavnom bio instrument u održavanju prevare spiritualizma nad previše poverljivom javnosti. To je najveća tuga u mom životu."

Ipak, za vernike, vest nije nužno bila udar na kredibilitet spiritualizma.

"Postoji mnogo situacija u kojima su spiritualistički medijumi uhvaćeni u lažiranju, činjenju prevare ili su spiritualistički medijumi davali izjave slične [Meginoj ispovesti]", kaže Simon Natal, profesor na Univerzitetu u Torinu u Italiji i autor knjige Supernatural Entertainments: Viktorijanski spiritualizam i uspon moderne medijske kulture.

"Ali ovo nikada nije sprečilo ljude da veruju u to."

Nije jasno šta je motivisalo Megi da prizna da je sve to bila prevara 1888, niti je jasno zašto je tačno odbacila to priznanje sledeće godine. Bez obzira na prava osećanja Megi i Kejt u vezi sa njihovim karijerama kao medijuma, spiritualistička pomama kojoj su nesvesno pomogli da počne i dalje je bila popularna sve do 20. veka.

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs