amadeo i žana modiljani

DAN POSLE NJEGOVE SMRTI SKOČILA SA PETOG SPRATA U 8. MESECU TRUDNOĆE: Tragičan kraj ljubavi umetnika i njegove muze!

Kada ti budem znao dušu, nacrtaću ti oči - bile su jedne od prvih reči koje je Amadeo Modiljani rekao Žani Ebitern.

Zanimljivosti
Autor:
DAN POSLE NJEGOVE SMRTI SKOČILA SA PETOG SPRATA U 8. MESECU TRUDNOĆE: Tragičan kraj ljubavi umetnika i njegove muze!
Foto: Wikipedia / SadarMoritz

Njegov nadimak Modi asocirao je na francusku reč "maudit", što znači "proklet". Bio je neshvaćen za života, a postao je legenda posle smrti. Dan posle njegove smrti ona se ubila bacivši se kroz prozor.

Modiljani (1884-1920) je nosio široke, bele košulje, s crvenom maramom oko vrata. Došao je da osvoji Pariz, potom i svet. Takva figura ne može nikome da promakne. Sve ga to čini aristokratom, ekscentrikom, upadljivim i zavodljivijim.

Od majke je dobio novac koji mu je bio dovoljan za nekoliko meseci života u Parizu i tamo je započeo svoj umetnički život. Prilazio je ženama bez zadrške, spontano, širokog osmeha. Kada je na Monparnas 1914. stigla engleska slikarka Nina Hamnet, prve večeri joj je u kafeu prišao nasmejani čovek i predstavio se: "Modiljani, slikar i Jevrejin". Osvojio ju je istog časa. Postali su veliki prijatelji. Ona je osvanula na njegovom platnu 1917. godine, a slika se zove "Žena s crvenom kosom".

U proleće 1917. upoznao je devetnaestogodišnju studentkinju slikarstva, krhku, suptilnu, delikatnu, nežnu, kestenjaste kose i očima kao u srne - Žanu Ebitern, ispostaviće se ljubav njegovog života, koja je postala jedan od njegovih glavnih modela - naslikao ju je više od 25 puta. Imala je prekrasan lik, izgledala je kao amfora, a njen lelujav hod ličio je na kretanje algi. Imala je izvanredno bled ten, lice uokvireno grivom raskošne kestenjaste kose, pletene ili formirane u rozete koje su izgledale poput suncokreta. Stalno je ekperimentisala i menjala frizure. Bila je ćutljiva, čak i melanholična.

NAJTUŽNIJA LJUBAVNA PRIČA BRITANSKE KRALJEVSKE PORODICE: Kako su stroga pravila presudila sreći princeze Margaret!

Žana je rođena u Parizu 1898. u buržoaskoj porodici i bila je četrnaest godina mlađa od Modiljanija. Njen stariji brat Andre bio je poznati umetnik i upoznao je Žan sa mnogim umetnicima koji su živeli na Monparnasu u to vreme. Sa željom da postane umetnica, upisala je 1917. godine Akademiju Colarossi i kroz studije ulaskom u umetnički establišment bila je predodređena da sretne Modiljanija, tada već priznato umetnika. Imala je devetnaest, a on trideset i tri godine. Vrlo brzo pala je pod njegovim magičnim šarmom i za kratko vreme, postali su ljubavnici. Bili su ludački zaljubljeni, veoma brzo se preselila u njegov apartman gde su započeli ludu avanturu. Njeni roditelji, koji su bili odani katolici, bili su užasnuti ovim ishodom- njihovu maloletnu ćerku uzeo je siromašni umetnik, i da stvari budu gore, bio je Jevrejin.

Žana je bila sve što je Modiljani tražio u ženama. Osim njene lepote kojoj se divio, govorio je da je ona njegova srodna duša. A za nju je to bio slučaj "bezuslovne ljubavi". Tražila je vrlo malo za uzvrat od Amedea, jedino čega se užasava je to što je prekomerno pio.

NA DAN NJENOG VENČANJA, pojavio se ispred crkve: Tragična LJUBAVNA PRIČA Džejmsa Dina i Pjer Anđeli! (FOTO)

Decembra 1917. Modiljani je prvi put izložio svoje slike aktova u galeriji Bert Vejl. To je bila njegova jedina samostalna izložba tokom života. Izazvala je veliki skandal i policija je naredila da se platna skinu sa izložbe.

Sledeće godine, u vreme bede Prvog svetskog rata, Žana je zatrudnela. Ako strahote rata i trudnoća nisu bile dovoljne za brigu, tu je bilo i zdravlje Modiljanija koje se pogoršavalo. Dve godine ranije Modiljani je sklopio prijateljstvo sa poljskim trgovcom umetninama Leopoldom Zborovskim, koji mu je u trenucima očaja pomogao da sa Žanom napusti Pariz. Tada su se preselili na juf Francuske. Tamo je nastao najveći broj njegovih dela koja kasnije postaju najpoznatija i najcenjenija.

Novembra 1918. u Nici, Žana je rodila Modiljaniji ćerku, kojoj je dala svoje ime.

Amadeo, Žana i njihova ćerka vratili su se u Pariz već sledeće godine, u proleće 1919. U leto iste godine Žana je ponovo ostala u drugom stanju. U avgustu Modiljani je trebalo da ode u London na otvoranje svoje izložbe , ali do tada je bio već previše bolestan da putuje. Iako je nastavio da slika, postajalo je sve teže i često je morao da zastane da se odmori. Do kraja 1919. godine bio je nepokretan. Jednog januarskog dana 1920. pronađen je bez svesti u stanu kada je smešten u bolnicu za siromašne Hôpital de la Charité.

Energija zapanjujuće snage, koju je u svom delu i životu oličavao ovaj neshvaćeni i nesrećni umetnik, ugasila se dva dana kasnije, hladnog zimskog jutra 24. januara 1920. godine. Umro je u 36. godini od tuberkuloze, neuhranjenosti, nedostatka želje da se leči i gubljenja nade da će njegovo slikarstvo biti prihvaćeno. Njegove zadnje reči u taksiju koji ga je vozio u bolnicu bile su: "Poljubio sam svoju ženu, zakleli smo se na večnu sreću." Život je okončao u bolnici Milosrđa, dozivajući svoju majku i uzdišući: "Italia, Cara, Italia" (Italijo, draga Italijo).

Narednog dana, njegova devojka, Žana, s kojom nije bio u braku, i koja je bila osam meseci trudna sa njegovim drugim detetom bila je neutešna. Ona je boravila kod roditelja dok je Modiljani bio u bolnici. Njen očaj zbog gubitka voljenog čoveka je bila toliko neizdrživ da se dan posle njegove smrti, na svoj 22. rođendan bacila kroz prozor sa petog sprata i tako ubila sebe i svoje nerođeno dete. Iza sebe je ostavila poruku:

Amadeo Modiljani
foto: Wikipedia

Razumeće ovo srce, što u meni kuca, zašto mu je namenjena sudbina anđela. Razumeće. Bez tebe ne mogu da mislim - svaka misao je o tebi. Bez tebe ne mogu da plačem- svaka suza je za tebe. Bez tebe ne mogu da dišem- svaki dah je tvoj. Mene je progutala praznina, svud oko mene ništa, kud pogled seže tama. Ni ja nisam od kad tebe nema. Kroz život više ne mogu da kročim. Posrćem, klecam, saplićem se o sopstvene korake, tumaram u mraku. Moje oči su zaleđene na tvom platnu. Da žalim ne mogu, u meni tuge nema. Meni ne treba život bez smisla, ja nemam svrhu. Smisao i svrha si ti. Bez tebe, ja sam ništa. Ostaje mi samo radost. Oteli su te iz mog naručja i ja sad hrlim k tebi. Žurim, letim u tvoj zagrljaj, žudim da opet budemo jedno. Ovi sati bez tebe peku, još samo čas i biću tu. Tek kad mi glava klone na tvoje rame, naći ću mir. Razumeće ovo srce, što u meni kuca, ovo čedo neokaljano svetom, zašto sam mu namenila sudbinu anđela. Razumeće.

Žana je oduvek bila veoma nestabilna devojka. Ona je govorila puno o smrti i samoubistvu, čak i kada je imala samo 17 godina. Takve misli su joj dolazile i tokom perioda njenog života sa Modiljanijem. Nedostatak razumevanja od strane roditekja, rođenje nelegitimne ćerke, ogorčnost njenog voljenog brata, beskrajno siromaštvo, hladni stanovi, druga trudnoća i svest o tome da Modiljani pati od neizlečive bolesti i pogubne zavisnosti od opijata, sve je to neminovno dovelo do njenog unutrašnjeg razdora i depresije.

Njeni roditelji nisu dozvolili da počiva kraj jednog Jevrejina, pa dvoje ljubavnika nisu sahranjeni zajedno. Sahranili su je na groblju u predgrađu Pariza.

Prijatelji, koji su Modiljaniju otkupljivale crteže ili im je crtežima plaćao piće, skupili su novac za njegovu sahranu po kafanama Monparnasa. Priređena mu je veličanstvena sahrana, oko hiljadu ljudi je pratilo povorku sve do groblja.

Žan Modiljani
foto: Profimedia

Modiljani je sahranjen na pariskom groblju Per Lašez. Modiljanijeva majka je bila odlučna da Amadeo i Žana budu sahranjeni zajedno i da njihovo prvo dete, ćerku Žan, treba priznati kao dete njenog sina. Žanina porodica je tek deset godina kasnije dozvolila da njeno telo položi u Modiljanijev grob. Na jednostavnoj nadgrobnoj ploči uklesana su dva epitafa; Modiljanijev: "Pogođen smrću u trenutku slave" i Žanin: "Odana pratilja".

Ćerka Žan, koja je u vreme smrti svojih roditelja imala samo tri i po godine, usvojila je Amadeova sestra i priznata je kao Modiljanova ćerka, uzela je njegovo prezime i nasledila njegov udeo prihoda od prodaje slika. Kada je odrasla, Žana Modiljani, utemeljila je legat od sačuvanih fotografija, slika, crteža, beleški o kratkom i burnom životu svojih roditelja. Ona je posvetila svoj život objavljivanju biografije svog oca.

Njena knjiga "Modiljani: Čovek i Mit" objavljena je na italijanskom jeziku 1958. godine.

(Stil.Kurir.rs)

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs