PREGOLEMA TUGA

TRAGIČNA SUDBINA VELIKOG PESNIKA: Najpotresnijom pesmom dao podršku Srbima, drugom predvideo svoju strašnu sudbinu(FOTO)

Bio je zakleti borac protiv fašizma, a pesma koju je posvetio Srbima stradalim u kraškim jamama - ledi krv u žilama.

Lifestyle
21:14h Autor:
TRAGIČNA SUDBINA VELIKOG PESNIKA: Najpotresnijom pesmom dao podršku Srbima, drugom predvideo svoju strašnu sudbinu(FOTO)
Foto: Printscreen/Instagram

1913. rođen je jedan od najpoznatijih jugoslovenskih pesnika i tvorac potresne poeme "Jama".

Pesnik koji je svoju tragičnu sudbinu opevao u pesmi "Moj grob" i napisao čuvenu poemu "Jama", kao protest protiv ustaških pokolja nad Srbima u Drugom svetskom ratu, život je izgubio od ruku četnika 1943. godine.

Ivan Goran Kovačić jugoslovenski je pesnik, pisac, esejista, kritičar, prevodilac, novinar i učesnik Narodnooslobodilačke borbe.

Rođen je 1913. godine u Lukovdolu od majke Ruže, koja je bila jevrejskog porekla, i oca Ivana koji je bio Hrvat.

Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a kasnije se školovao u Karlovcu i Zagrebu.

Već kao gimazijalac, počeo je da objavljuje književne radove u časopisima i listovima.

Studije je započeo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i tada sa dvojicom prijatelja 1932. godine objavljuje prvu zbirku pod naslovom "Lirika", ali ubrzo zatim napušta fakultet.

Kao student filozofije na Zagrebačkom univerzitetu, sarađivao je u časopisima sa jasnom levičarskom orijentacijom.

Pored poezije, Kovačić je pisao i prozu, esejistiku i kritiku. Prevodio je sa nekoliko jezika i imao je zavidnu književnu i jezičku kulturu.

Godine 1936. štampao je knjigu novela "Dani gnjeva".

Progresivno opredeljen, Goran je već 1942. godine zajedno sa poznatim hrvatskim pesnikom Vladimirom Nazorom, stupio u redove partizana.

Poznatu poemu "Jama" napisao je dok je bio u partizanima, kao sećanje na Srbe bačene u kraške jame oko Livanjskog polja.

"Poslednje svjetlo prije strašne noći Bio je bljesak munjevita noža, I vrisak, bijel još i sad u sljepoći, I bijela, bijela krvnikova koža; Jer do pojasa svi su bili goli I tako nage oči su nam boli."

Nju je prvi put čitao ranjenicima Prve proleterske divizije glumac Vjekoslav Afrić.

Već sredinom jula 1943. godine, Ivana Gorana Kovačića su u selu Vrbnica, u blizini Foče, ubili četnici. Nepojmljivo tragično obistinile su se njegove reči iz pesme "Moj grob".

"U planini mrkoj nek mi bude hum, nad njim urlik vuka, crnih grana šum. Ljeti vječni vihor, zimi visok snijeg, Muku moje rake nedostupni brijeg."

Kovačiću u čast, od 1964, u njegovom rodnom mestu Lukovdolu, u Gorskom kotaru, održava se pesnička manifestacija "Goranovo proljeće".

Tokom pesničke manifestacije dodjeljuju se nagrade "Goranov vijenac" (od 1971. godine) i "Goran za mlade pjesnike" (od 1977. godine).

(Stil.kurir.rs)

Pratite Stil magazin na facebook:
https://www.facebook.com/Stil.kurir.rs