Jovanka Broz nikada nije pričala da je bolesna, već je govorila da je “tvrd lički orah”. Nikada nije pominjala da uzima lekove ili vitamine. Ipak, stidela se uslova u kojima je živela.
Za života se stidela što je goste morala da prima u oronuloj vili na Dedinju.
Oronuli plafon bio je sve što je ta izmučena žena mogla da vidi. Svojski se trudila da niko ne vidi koliko je bolesna. Jovanka Broz se borisa sa vetrenjačama i povlačila se u neki svoj svet.
Kod nje je dva i dva bilo četiri, nije moglo da bude tri ili pet. Tačno je mogla da uoči kako se ko ponašao prema Titu i zbog toga je nisu podnosili.
Pretežno je spremala ribu i povrće, ali je volela i dobro parče torte i kolača.
Jovanka Broz je, naime, sve vreme tu živela privremeno, nikada nije dobila stanarsko pravo, a i lična dokumenta je dobila tek u poslednjoj deceniji života.