Glupi ljudi često misle da su najpametniji, a psiholozi su eksperimentom otkrili zašto oni koji najmanje znaju najčešće ne primećuju koliko nisu u pravu

Zašto neki ljudi veruju da znaju više nego što zapravo znaju? Upoznajte se sa Daning-Krugerovim efektom i njegovim psihološkim aspektima Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Shutterstock, BearFotos/Shutterstock

Sigurno poznajete osobu koja o svakoj temi ima mišljenje, govori kao da sve zna i nikada ne priznaje da možda greši. Što manje poznaje neku oblast, to je sigurnija u svoje tvrdnje. I najčudnije od svega – zaista veruje da je pametnija od većine.

Ovaj fenomen nije samo stvar preteranog samopouzdanja. Dvojica psihologa sa Univerziteta Kornel sprovela su još 1999. godine eksperiment koji je otkrio zašto ljudi sa najmanje znanja često imaju najiskrivljeniju sliku o sopstvenim sposobnostima. Rezultati su bili iznenađujući, a objašnjenje mnogo zanimljivije nego što biste očekivali.

Dva psihologa sa Kornela i test koji je sve otkrio

Dejvid Daning i Džastin Kruger su 1999. godine na Univerzitetu Kornel dali studentima testove iz logike, gramatike i humora. Posle testa su svakog pitali jednostavnu stvar: koliko ste dobro uradili u poređenju sa ostalima?

Rezultat je dobio ime Daning-Krugerov efekat. Oni koji su završili među najslabijih 25 odsto, u proseku oko 12. percentila, procenili su sebe kao bolje od otprilike 62 odsto kolega. Drugim rečima, najlošiji su verovali da su iznad proseka.

Foto: Shutterstock, Prostock-studio/Shutterstock

Najveći problem nije manjak znanja, problem je manjak alata da se taj manjak primeti. Da biste znali da ste napravili gramatičku grešku, morate znati gramatiku. Ista veština koja vam treba za tačan odgovor treba vam i da prepoznate pogrešan.

Zato lažna samouverenost nije karakterna mana nego slepa tačka. Autori su to opisali u radu objavljenom u časopisu „Journal of Personality and Social Psychology“, gde istraživanje o tome kako nestručni ljudi ne uočavaju sopstvenu nestručnost pokazuje da se procena popravila tek kad su učesnici dobili kratku obuku iz logike. Kad su naučili više, počeli su skromnije da ocenjuju svoj stari rad.

Pametni ljudi greše baš na suprotnu stranu

Sasvim druga priča. Najbolji učesnici u istom eksperimentu potcenili su sebe. Pretpostavljali su da je ono što je njima lako lako i svima ostalima, pa su svoj plasman stavljali niže nego što zaslužuje.

Odatle ona poznata scena na sastanku: stručnjak kaže „zavisi, ima više faktora“, a neko ko o temi zna dva naslova sa interneta odgovara „jednostavno je“. Publika često poveruje drugom, jer zvuči sigurnije. Upravo tu iluzija kompetencije pravi najveću štetu, u odlukama koje donose oni koji najglasnije pričaju.

Foto: Shutterstock, brizmaker

Neprijatna istina: efekat ne važi samo za druge. Svako od nas je neznalica u nekoj oblasti, bilo da su to vakcine, kriptovalute ili popravka bojlera. Nekoliko provera može pomoći da ne postanete taj rođak za ručkom:

  • Pitajte se da li biste temu mogli da objasnite detetu od 10 godina, korak po korak.
  • Primetite kad vam nešto deluje potpuno očigledno u oblasti koju niste učili.
  • Tražite povratnu informaciju od nekoga ko se time bavi profesionalno, a ne od istomišljenika.

Rečenica „ne znam dovoljno o tome“ zvuči slabo, ali je zapravo znak znanja. Ko je izgovara, bar zna gde mu se završava mapa. Takvima je, paradoksalno, lakše verovati.

Stil / Krstarica