Ove 3 biljke imala je svaka kuća u Jugoslaviji: Naše bake obavezno su ih imali na prozorima

Postoje 3 biljke koje je imala svaka kuća u Jugoslaviji. Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Marina Kaiser/Shutterstock
  • Muškatle, aloja i fikus bili su među najomiljenijim sobnim biljkama u Jugoslaviji, jer su lepo izgledali i lako se održavali.
  • Njihova popularnost trajala je decenijama i širila se kroz pelcere i mlade izdanke, pa su prelazile iz domaćinstva u domaćinstvo.

Crvene muškatle u saksijama, bodljikava aloja i veliki fikus sa sjajnim listovima prizor su koji mnoge podseća na stanove baka i roditelja. Ove biljke često su godinama stajale na istom mestu, rasle i širile se, a kada bi postale prevelike za jednu saksiju, njihovi pelceri i mladi izdanci završavali su kod rođaka, komšija i prijatelja.

Nije reč o slučajnom izboru cveća. Gajenje sobnih biljaka bilo je jedan od omiljenih hobija u Jugoslaviji, a pojedine vrste vremenom su postale gotovo neizostavan deo kućnog enterijera. Već pedesetih godina prošlog veka cveće u saksijama smatralo se važnim detaljem prijatnog doma. Čak se i fikus, koji se ranije povezivao sa građanskim načinom života, našao u prvom planu poznate slike Aleksandra Laktionova "U novi stan".

Popularnost muškatli, aloje i fikusa, međutim, nije bila samo stvar mode. Sve tri biljke lako su se uklapale u različite prostore, mogle su da žive u kućnim uslovima dugi niz godina i relativno jednostavno su se razmnožavale. Zbog toga nije bilo neophodno kupovati novu biljku – bilo je dovoljno uzeti pelcer ili mladi izdanak od nekoga ko ih već gaji.

Muškatle – raskošni cvetovi iz jednog pelcera

Ono što su naše bake najčešće nazivale muškatlama, sa botaničkog stanovišta uglavnom su pelargonije. Prepoznatljive su po jarkim cvetovima, okruglastim listovima i raskošnim cvastima koje mogu dugo da krase prozorske daske.

Foto: Shutterstock, Lapa Smile/Shutterstock

Ova biljka imala je nekoliko praktičnih prednosti zbog kojih je bila toliko omiljena. Dobro uspeva u saksijama, voli svetlost, relativno lako podnosi kratkotrajnu sušu i, kada ima odgovarajuće uslove, može dugo da cveta. Posebno je značajno to što se jednostavno razmnožava pelcerima. Dovoljno je odseći zdravu grančicu, ožiliti je i dobiti novu biljku, zbog čega su se muškatle često poklanjale i prenosile iz domaćinstva u domaćinstvo.

Upravo to objašnjava zašto se ista vrsta cveća mogla naći u domovima nekoliko generacija jedne porodice. Nije nužno opstajala ista stara biljka, već se čuvala njena "porodična linija" – od jednog pelcera nastajao bi novi žbun, a od njega naredni.

Kako se muškatle neguju danas

Prozorska daska na kojoj su ih držale naše bake zapravo je bila idealno mesto za ovu biljku. Pelargonijama je potrebno dosta svetlosti, dok zemlja u saksiji ne bi trebalo da bude neprestano natopljena vodom. Tokom zime zalivanje treba prorediti i sačekati da se zemlja između dva zalivanja prosuši.

Foto: Shuterstock

Zato su muškatle dobar izbor za one koji imaju svetao prozor i žele biljku koja će prostor ispuniti bojama, a ne zahteva naročito komplikovanu negu. U tamnom delu prostorije, daleko od prirodne svetlosti, teško će pokazati svu svoju lepotu.

Aloja – biljka koja je godinama stajala u istom uglu

Pod nazivom "čuvarkuća" ili "stogodišnjak" u nekadašnjim domaćinstvima često se podrazumevala drvenasta aloja, poznata i kao Aloe arborescens. Reč je o sukulentu sa mesnatim listovima i nazubljenim ivicama, koji vremenom može da izraste u prilično veliki žbun.

U knjigama o sobnom cveću iz jugoslovenskog perioda aloja se često pominjala kao jedna od rasprostranjenih kućnih biljaka. Nije bila cenjena samo zbog izgleda već i zbog toga što se smatralo da ima praktičnu namenu. Sedamdesetih godina sve više pažnje posvećivalo se korisnosti sobnih biljaka, a aloja se često mogla videti i na fotografijama i ilustracijama enterijera tog vremena.

Foto: Shutterstock

Posebno mesto u svakodnevnom životu imali su stari kućni recepti u kojima su se koristili njeni listovi. Aloja se zaista upotrebljavala u različitim domaćim preparatima, ali danas takve postupke treba posmatrati pre svega kao deo nekadašnjih navika, a ne kao preporuku za samostalno lečenje.

Njena dugovečnost u domovima imala je i mnogo jednostavnije objašnjenje. Kao sukulent, aloja skladišti vodu u mesnatim listovima, pa joj nije potrebno često zalivanje. Uz to, lako se razmnožava mladim izdancima koji se pojavljuju oko matične biljke. Tako je jedan veliki žbun mogao da postane nekoliko novih biljaka koje su se delile sa porodicom i komšijama.

Kako pravilno negovati aloju

Aloji odgovara mnogo prirodne svetlosti i rastresita zemlja koja omogućava dobro oticanje viška vode. Preterano zalivanje može joj ozbiljno naškoditi, naročito ako koren dugo ostane u vlažnom zemljištu. Tokom perioda rasta zaliva se umereno, dok se zimi količina vode znatno smanjuje.

Zbog toga je ova biljka idealna za one koji ponekad zaborave na zalivanje. Ipak, ne treba je ostavljati u mračnom uglu sobe – dovoljno svetlosti jedan je od najvažnijih uslova za njen zdrav rast.

Fikus – malo zeleno drvo u dnevnoj sobi

Dok su muškatle osvajale raskošnim cvetovima, a aloja izdržljivošću, fikus je imao sasvim drugačiju ulogu u domu. Jedna velika biljka sa krupnim, sjajnim listovima mogla je potpuno da promeni izgled prostorije i postane njen najupadljiviji detalj.

Posebno je bio prepoznatljiv kaučukovac, odnosno Ficus elastica. U tekstu Jeljcin centra o sobnom cveću u sovjetskom periodu navodi se zanimljiv primer: na poznatoj slici Aleksandra Laktionova "U novi stan" veliki fikus zauzima istaknuto mesto među predmetima koji predstavljaju uređenje novog doma.

Foto: Profimedia

Njegovoj popularnosti doprinela je i otpornost. Reč je o dugovečnoj sobnoj biljci koja, uz odgovarajuću negu, može godinama da raste i razvija se. Može se razmnožavati reznicama i položenicama, pa se i od jednog primerka mogu dobiti nove biljke.

Za razliku od cvetnica, fikusu nije bilo potrebno raskošno cvetanje da bi privukao pažnju. Njegovi veliki, dekorativni listovi bili su sasvim dovoljni da prostoriji daju utisak zelenila i punoće.

Gde je najbolje smestiti fikus

Kaučukovcu najviše odgovara svetlo mesto sa dosta indirektne sunčeve svetlosti. Zalivanje je najbolje obaviti kada se gornji sloj zemlje delimično prosuši, a važno je izbegavati zadržavanje vode oko korena. Biljka ne voli ni nagle promene temperature ni hladnu promaju.

Treba imati na umu i da fikus vremenom može znatno da poraste. Ono što je u početku mala biljka na prozorskoj dasci može postati veliko sobno drvo, kojem će biti potrebno posebno mesto na podu.

Zašto su baš ove tri biljke opstale kroz generacije

Muškatle, aloja i fikus razlikuju se po izgledu i načinu nege, ali imaju nekoliko zajedničkih osobina koje objašnjavaju zbog čega su decenijama bile omiljene u domaćinstvima.

Jednostavno razmnožavanje: Pelargonije i fikusi mogu se razmnožavati reznicama, dok se aloja širi mladim izdancima. Nova biljka zato nije morala da se kupi u cvećari – često se dobijala od komšinice, rođake ili prijateljice.

Prepoznatljiv izgled: Muškatle su donosile boje na prozorske daske, aloja je vremenom izrastala u karakterističan bodljikav žbun, dok je fikus ispunjavao prostor krupnim zelenim listovima.

Prilagođenost životu u stanu: Za njih nije bila potrebna posebna bašta ili staklenik. Bile su dovoljne saksija, prozorska daska ili slobodan ugao u prostoriji.

Upravo spoj lepote, praktičnosti i jednostavnog održavanja doprineo je tome da gajenje sobnog cveća postane omiljena navika u mnogim jugoslovenskim porodicama.

Da li vredi vratiti bakin izbor cveća u savremeni dom?

Nema potrebe da se sve tri biljke nađu na istoj prozorskoj dasci samo zbog nostalgije. Svaka od njih ima svoje zahteve i najbolje uspeva na odgovarajućem mestu.

Muškatle su odličan izbor za svetao prozor i sve koji vole raskošno cvetanje. Aloja odgovara onima koji imaju dovoljno prirodne svetlosti i ne žele biljku koju moraju često da zalivaju. Fikus je, s druge strane, pravi izbor za prostor u kojem ima mesta za veću biljku koja će postati upečatljiv zeleni detalj.

Ako je stan mračan ili su prozorske daske već zauzete, nema potrebe da se po svaku cenu traži baš ona biljka koju su gajile bake. Njihova tajna bila je upravo u praktičnosti – birale su cveće koje se uklapalo u svakodnevni život i uslove koje su imale. I danas je to najbolje pravilo: biljku treba birati prema prostoru, svetlosti i vremenu koje možemo da joj posvetimo.

This browser does not support the video element.

18.11.2026. 3 Izvor: kurir tv