Odrekla se dece i otišla na selo "Ne želim da me zovu mama": Zvali su je najgorom majkom na svetu, a nisu znali šta se krije iza toga

Debi Rou je iz čiste ljubavi rodila decu Majklu Džeksonu, dok je iz još veće ljubavi prema njima odlučila da se odrekne roditeljskih prava Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: NIJO / Backgrid UK / Profimedia

Jednostavno je otišla kod advokata, potpisala zvanično odricanje od roditeljskih prava i otišla kući na selo. A onda je, mirno, pred kamerama izjavila: „Moja deca me ne zovu "mama" jer ne želim da me zovu tako.“

Nakon toga, prava lavina svakakavih komentara se sručila na nju. Tabloidi su je proglasili bezosećajnom kukavicom, Džeksonovi fanovi su je optuživali za ciničnu trgovinu decom, a obični ljudi su odmahivali glavama. Niko nije mogao da veruje da bi žena pri zdravoj pameti poklonila dve bebe i dobrovoljno se izbrisala iz njihovih izvoda iz matične knjige rođenih. Ali iza ove oštre opaske krila se istina koja je bila prećutkana u svetu šou biznisa.

Foto: MEGA / The Mega Agency / Profimedia

Debi Rou nikada nije težila slavi i nije imala veze sa boemskim svetom. Obična devojka iz Kalifornije koju su odgajale majka i tetke, godinama je radila kao asistentkinja u dermatološkoj ordinaciji. Majkl Džekson je bio redovan posetilac. Samo na stadionima je bio nedostižni Kralj popa, dok je u lekarskoj stolici sedeo duboko nesrećan, usamljen čovek sa uništenom kožom, drhteći na svaki dodir.

Debi nije tražila autograme niti ga gledala u usta. Jednostavno mu je davala injekcije, menjala zavoje i satima slušala njegove monologe. Džekson se vezao za nju upravo zbog te normalnosti. Sredinom devedesetih, njegov brak sa Lisom Mari Presli se jadno raspao. Majklova najveća tragedija bila je to što je bio opsednut time da postane otac, dok je Lisa glatko odbijala da rađa decu. Muzičara su bukvalno izluđivale melanholija i usamljenost.

Foto: Courtesy Everett Collection / Everett / Profimedia

A onda mu je Debi ponudila dogovor koji bi svakom strancu naterao jezu na glavu. Rekla je to otvoreno: „Rodiću ti decu. Za tebe.“

Nije bilo romantike u tome, i Rou to nikada nije krila. Od prvog dana, sebe nije videla kao buduću majku, već kao nekoga ko prijateljici daje najdragoceniji poklon u svom životu. Surogatstvo u to vreme još nije bilo uobičajeno, pa su formalizovali aranžman brakom. Venčali su se 1996. godine u Sidneju, upravo u njihovoj hotelskoj sobi usred turneje. Debi je već bila trudna sa njihovim prvim detetom. Prvo se rodio Prins, a godinu dana kasnije i Paris.

Foto: MEGA / The Mega Agency / Profimedia

A onda je usledila surova stvarnost, za koju obična medicinska sestra nije bila spremna. Džekson je zaista bio opsednut decom: ostajao je budan noćima sterilišući flašice, menjajući pelene i postavljajući bajkovite jasle. Potpuno se fokusirao na brigu o njima. Debi je, međutim, videla da normalan ljudski život ne postoji i ne može postojati u Nedođiji. Obezbeđenje, kamere i sluge bili su svuda, a ispred kapija, 24-časovna zaseda novinara.

Shvatila je najvažniju stvar: nikada nije bila majka ovoj deci u klasičnom smislu. Nije ih ljuljala do zore, nije negovala njihova izgrebana kolena i nije znala njihove navike. Majkl je sve to radio. Debi je kasnije u jednom intervjuu otvoreno rekla: „Rodila sam ih za njega. Oni su njegova deca, a ne moja. Majkl radi apsolutno sve; on im je i otac i majka. Zašto bih se pretvarala i zbunjivala svoju decu ako ih ne odgajam svaki dan?“

Foto: PLANET PHOTOS / Planet / Profimedia

Ovaj pozlaćeni kavez joj je bio stran; nije imala nameru da se primorava da se uklopi u nečiji ludi raspored. Najvažnije od svega, Debi je razumela da ako bi borba za starateljstvo počala nakon razvoda, sudovi bi rastrgli dečju psihu u paramparčad. Zato je 1999. godine podnela zahtev za razvod, potpisala odricanje od svih prava i zalupila vrata za sobom. Odrekla se dece ne zato što ih je prestala voleti, već zato što je iskreno shvatila da će imati više stabilnosti sa svojim ocem i jednostavno je želela da vrati svoj miran život.

Kupila je mali ranč daleko od grada, gajila konje i potpuno se isključila od štampe. Deca su odrastala iza visokih ograda, znajući za postojanje svoje biološke majke samo iz odlomaka novinskih članaka.

Foto: PLANET PHOTOS / Planet / Profimedia

Sve se promenilo kada je Majkl umro, a Paris napunila petnaest godina. Tinejdžerka je bila umorna od porodičnih tajni i tuđih prepričavanja. Jednostavno je pronašla Debin broj i pojavila se na njenom ranču nenajavljena.

Nije bilo holivudskih jecaja, optužbi ili vapaja „zašto si me ostavila?“ Paris je ušla u kuću, pogledala nepoznatu plavušu poznatim kosim pogledom i tiho rekla: „Zdravo, mama.“ Debi ju je pogledala i odgovorila: „Zdravo.“

Sele su za sto i vodile svoj prvi iskren razgovor. Debi se nije izvinjavala, nije se pretvarala da je savršen roditelj i nije držala predavanja. Iskreno je sve ispričala svojoj ćerki: o svom prijateljstvu sa njenim ocem, o dogovoru, o svojoj nevoljnosti da igra ulogu pripadnice visokog društva i o svom dobrovoljnom odlasku.

Paris je odmah bila očarana. Ovo nije bila lažna slavna ličnost koja je sedela ispred nje, već prizemna, relativno jednostavna osoba. Bile su neverovatno slične: obe tvrdoglave, otvorene, preziru glamuroz i obožavaju životinje. Ta dugogodišnja distanca, paradoksalno, spasila ih je od tinejdžerskih svađa - odmah su počele da komuniciraju kao odrasle prijateljice.

Foto: Profimedia

Nekoliko godina kasnije, nova tragedija je pogodila ovu vezu. Debi je dijagnostikovan agresivni rak dojke. Počeo je težak period: beskrajna hemoterapija, radioterapije, gubitak težine i gubitak kose. U tom trenutku, pored nje nije bilo bogatih poznanika iz prošlog života niti advokata. Postojala je samo Pariz.

Njena ćerka ju je lično vozila do terapije, sedela u bolničkim sobama i držala je za ruku kada Debi nije mogla da ustane od mučnine. Paris je sama uzela mašinu za šišanje i obrijala majčinu kosu, a zatim objavila iskren, nefiltrirani selfi sa njima na mreži uz natpis: „Ja sam borac jer je ona borac. Volim te, mama.“

 

Debi je prevazišla bolest i postigla stabilnu remisiju. I otvoreno priznaje da se izvukla sa ivice propasti samo zahvaljujući svojoj ćerki, koja ju je održavala.

Debi sada ima preko sedamdeset godina. Ona i dalje živi na svom kalifornijskom ranču među konjima i psima, nosi jednostavnu radnu odeću i odbija da daje intervjue za novac. Paris često beži iz vreve Los Anđelesa da bi je posetio radi jahanja konja, čaja na terasi i jednostavno tihih trenutaka.

Debi se jednom odrekla svoje dece i prihvatila etiketu najgore majke na svetu kako bi izbegla uništenje sveta koji je stvorila za njih. Prošle su decenije, a život je sve stavio na svoje mesto. Njena ćerka joj se vratila ne zbog milionskih fondova ili poznatog porodičnog imena, već jednostavno zato što se, usred sveg glamura koji ju je okruživao, ova jednostavna žena ispostavila kao jedina istinski živa osoba.

This browser does not support the video element.

"Osećam slogu i ljubav": Keba iskreno o novoj Skupštini i studentima Izvor: MONDO/Đorđe Milošević