Živeo je 27 godina u šumi bez kontakta sa ljudima, a policija ga je zatvorila iz jednog razloga: Kada je izašao na slobodu je potpuno promenio život

Nakon 27 godina samoće u divljini, Kristofer Najt je uhvaćen i postao poznat kao 'poslednji pravi pustinjak' Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Printscreen / Youtube / Armchair Investigator, Printscreen / Youtube / WMTW-TV

Imao je samo 20 godina kada je odlučio da okrene leđa civilizaciji. Bez novca, jasnog plana i želje da se ikada vrati dotadašnjem životu, Kristofer Najt ostavio je automobil u šumi i nestao bez traga. Narednih 27 godina proveo je potpuno sam, daleko od ljudi, kuća i svakodnevnog života. 

Šta je ovog mladog čoveka navelo da dobrovoljno nestane na gotovo tri decenije, kako je uspeo da preživi u divljini i zašto je tokom svih tih godina samo jednom razgovarao sa drugim čovekom? Njegova neobična životna priča otkrivena je tek nakon hapšenja, kada je pristao da razgovara sa novinarom magazina GQ.

Bio je na dobrom putu u životu

Kristofer Najt je rođen 1965. godine u malom gradu Albionu, u porodici sa četvoro starije braće i jednom sestrom. Iako je odrastao u brojnoj porodici, oduvek je više voleo samoću. Voleo je roditelje i braću, ali mu je bilo teško da uspostavi bliske odnose sa drugim ljudima.

Bio je odličan učenik i završio je školovanje ranije od svojih vršnjaka. Preselio se u Masačusets, gde je upisao fakultet za elektrotehniku. Život tamo bio je potpuno drugačiji od onog na koji je navikao kod kuće, pa se nadao da će započeti novi život i steći prijatelje.

Nakon jednogodišnjeg kursa naučio je da ugrađuje alarmne sisteme u automobile i kuće. Uz pomoć brata podigao je kredit i kupio sopstveni automobil.

Foto: Printscreen / Youtube / WMTW-TV

Najt je iznenada dao otkaz, što je potpuno iznenadilo njegovog šefa. Alat koji je koristio za ugradnju alarmnih sistema nije vratio kompaniji. Podigao je svoju poslednju platu i napustio grad, ne govoreći nikome kuda ide niti kakve planove ima.

Kasnije je novinaru priznao da zapravo nije imao kome da kaže za svoj odlazak. Nije imao prijatelje, kolege nisu pokazivale interesovanje za njegov privatni život i činilo mu se da ga niko ne primećuje.

Mladić je krenuo automobilom duž istočne obale Sjedinjenih Američkih Država. Spavao je u najjeftinijim motelima i hranio se brzom hranom. Posle nekoliko dana stigao je čak do Floride, a zatim se okrenuo i krenuo na sever.

Bilo je proleće 1986. godine. Sve više je uživao u samoći i shvatao da želi da živi bez drugih ljudi.

Kada se vratio u rodnu državu, prošao je ulicom u kojoj se nalazila njegova porodična kuća, ali nije zastao. Bio je to poslednji put da je video svoj dom.

Ubrzo se našao u zabačenom delu države, gotovo potpuno nenaseljenom području. Skrenuo je sa glavnog puta na šumski put i zaustavio automobil. Pošto mu je ponestajalo goriva, ostavio je ključeve na instrument-tabli, uzeo šator i ranac i krenuo u šumu.

Foto: Shutterstock

Zašto je ostavio automobil? Najt je objasnio da mu više nije bio potreban jer je ostao bez goriva, a najbliža benzinska pumpa bila je udaljena oko deset kilometara. Moguće je da se automobil i danas nalazi negde u toj šumi.

Snalaženje bez hrane u divljini

Zašto bi mlad, inteligentan čovek napustio sve i otišao da živi u divljini? Kako je Najt priznao novinaru, ni sam nije znao odgovor. To je za njega ostala misterija.

Ljudi se obično povlače u osamu iz verskih razloga, zbog razočaranja u svet ili u potrazi za nadahnućem. Međutim, nijedan od tih razloga nije odgovarao Najtovoj odluci. Jednostavno je otišao. Nije imao nikakav plan za budućnost. Želeo je samo da nestane.

Pratio je planinske grebene, prelazio močvare i ubrzo shvatio da se izgubio i da više ne zna gde se nalazi. Podigao je šator, ostao na jednom mestu oko nedelju dana, a zatim spakovao stvari i preselio se na drugu lokaciju.

Ipak, postojao je jedan veliki problem – hrana. Kada je odlučio da ode u šumu, uopšte nije razmišljao o tome šta će jesti. Nije imao ni pušku ni štap za pecanje.

Najt je krenuo na jug, gotovo bez hrane. Na jednom napuštenom asfaltiranom putu pronašao je jarebicu i pojeo je sirovu jer nije imao šibice da zapali vatru.

Priznao je da mu je u početku bilo veoma teško. Nije mogao da se navikne na sirovo meso, a nije se na vreme setio ni nekih osnovnih stvari koje bi mu olakšale preživljavanje. Međutim, glad je bila sve jača. Jednog dana našao se u blizini malog sela i ušao u nečiju baštu kako bi pronašao hranu.

Jednom je prenoćio u napuštenoj kolibi, ali zbog straha da će ga neko otkriti nije mogao da zaspi. Nakon toga više nikada nije spavao u zatvorenom prostoru.

Foto: Shutterstock, Markus Pfetzing

Zimi je temperatura često padala ispod minus 30 stepeni, a Najt je tokom noći hodao oko svog logora kako bi se zagrejao.

U početku je sve učio metodom pokušaja i grešaka. Bio je veoma inteligentan i sam je naučio kako da prikuplja i čuva vodu, snalazi se u šumi i neprestano unapređuje svoje veštine. Voleo je da izmišlja nove stvari.

Posebno mu je bilo važno da sakrije lokaciju svog kampa od ostatka sveta. Nije palio vatru koja bi stvarala dim, već je koristio mali plinski rešo za pripremu hrane i topljenje snega.

Počeo je da provaljuje u vikendice zbog hrane

Prvo mesto na kojem se nastanio bilo je skriveno među velikim stenama, daleko od uobičajenih lovačkih staza. Teren je bio izuzetno nepristupačan, ali je problem sa hranom i dalje postojao.

Većina ljudi koji žive povučeno ipak na neki način dolazi u kontakt sa drugima, razmenjuje namirnice ili prodaje ono što proizvede. Međutim, Najt nije želeo nikakvu komunikaciju sa ljudima.

U blizini njegovog logora nalazilo se nekoliko malih jezera, okruženih kućama i vikendicama. Tu nije živelo mnogo ljudi, a većina je dolazila samo tokom određenih godišnjih doba. U blizini se nalazio i letnji kamp za decu i odrasle sa posebnim potrebama, u okviru kojeg je postojalo skladište hrane.

Najt je pažljivo posmatrao stanovnike i pratio njihove navike. Znao je kada odlaze na posao, koliko ljudi boravi u pojedinim kućama i kakvi automobili prolaze tim područjem. Nikoga nije poznavao, već je samo posmatrao i proračunavao.

Foto: Shutterstock, Ciro Orabona Creative

Vremenom su počele da se događaju neobične krađe. Iz kuća su nestajale različite stvari, a tragova gotovo da nije bilo. Tokom zime stanovnici su ponekad primećivali ljudske otiske u snegu, koji bi se iznenada završavali.

Najt je, čim bi čuo neki zvuk, zastajao i vraćao se unazad sopstvenim tragovima. Na kraju je shvatio da ga policija traži. Veliki broj krađa na jednom području nije mogao dugo da prođe neprimećeno. Zbog toga je počeo da napušta logor samo noću.

Njegovo pravilo bilo je da u takvim prilikama uvek bude uredno obrijan i obučen u čistu odeću, kako ne bi privlačio pažnju. Tokom godina nadgledao je oko stotinu vikendica, krećući se pešice ili kanuom.

U neke kuće ulazio je jer su vrata bila otključana. U drugima je pronalazio ključeve, a zatim ih sklanjao na skrivena mesta. Tako je imao više desetina skrovišta u kojima je čuvao ključeve različitih kuća.

Foto: Printscreen / Youtube / Armchair Investigator

Pošto je ranije ugrađivao alarmne sisteme, znao je kako oni funkcionišu. Krao je uglavnom hranu, plinske boce i odeću. Nikada nije uzimao vredne predmete. Više su ga zanimale stare stvari koje vlasnicima više nisu bile potrebne.

Svaka krađa obezbeđivala mu je dovoljno zaliha za otprilike dve nedelje.

Najt je kasnije priznao da ga je svaki ulazak u tuđu kuću ispunjavao stidom. Znao je da radi nešto pogrešno i u tome nije uživao.

Uhvaćen nakon 27 godina

Kristofer Najt uhapšen je nakon 27 godina života u šumi, dok je krao hranu u blizini jednog jezera.

Vest o njegovom hapšenju izazvala je ogromno interesovanje javnosti. U zatvor su pristizali novinari iz različitih delova sveta, a hiljade ljudi želele su da vide čoveka koji je gotovo tri decenije uspevao da živi potpuno izvan društva.

Jedna žena mu je čak ponudila brak.

Na kraju je samo jednom novinaru pošlo za rukom da dogovori razgovor sa njim. Nekoliko puta ga je posetio u zatvoru kako bi zabeležio njegovu životnu priču.

Novinara je posebno mučilo jedno pitanje: šta je Kristofer shvatio tokom svih tih 27 godina samoće?

Foto: Printscreen / Youtube / TVO today

Najt je zastao, a zatim kratko odgovorio:

„Odspavajte malo.“

Kristofer je proveo sedam meseci u zatvoru zbog približno hiljadu krađa. Postao je svetski poznat, iako je čitav život pokušavao da izbegne ljude.

Prema navodima njegovih poznanika, nakon izlaska iz zatvora živeo je sam u stanu i zaposlio se kod svog brata. Ipak, privatnost mu je i dalje bila najvažnija.

Mediji su ga prozvali „poslednjim pravim pustinjakom“, jer je zaista svesno izbegavao ljude i gotovo tri decenije nije razgovarao ni sa kim.

 Stil / Dzen

This browser does not support the video element.

"TRI I PO GODINE JE NA POSMATRANJU, NEMA AKTIVNO LEČENJE" Šta se dešava kada dečak ubica napuni 18 godina? Advokati otkrili pravnu caku koja može sve da promeni Izvor: Kurir televizija