Milanče u Bariču živi po jednom pravilu i ima formulu za sreću: "Najveće bogatstvo je kad imate kome da se vratite i sa kim da podelite ono što ste stekli"

Najbolji detalji iz života Milančeta Radosavljevića nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Dodajte Kurir Stil u vaš Google izbor
Foto: Nemanja Nikolić
  • Milanče Radosavljević govori o teškom putu od skromne seoske porodice do više od pola veka uspešne muzičke karijere.
  • Kaže da su ga predrasude zbog telesnog hendikepa samo dodatno učvrstile u nameri da uspe pesmom i upornošću.
  • Najvećim bogatstvom smatra porodicu, miran život na selu i brak dug skoro šest decenija.

Milanče Radosavljević iza sebe ima više od pola veka uspešne muzičke karijere, ali put do estradnog vrha nije mu bio lak. Odrastao je u skromnoj seoskoj porodici, suočavao se sa predrasudama zbog telesnog hendikepa i morao da uloži mnogo truda kako bi ostvario svoje snove. Uprkos brojnim preprekama, nikada nije odustao od muzike, a danas, posle decenija rada i velikih koncertnih uspeha, najvećim bogatstvom smatra porodicu, ljubav i miran život daleko od estradne gužve.

U razgovoru za Stil govori o teškim počecima, odnosima sa kolegama, humanosti tokom ratnih godina, ali i braku dugom skoro šest decenija. Otkriva šta je, prema njegovom iskustvu, tajna skladnog zajedničkog života i zbog čega mu boravak na selu predstavlja najveće zadovoljstvo.

Foto: Antonio Ahel/ATAImages

1. Potičete iz skromne, siromašne seoske porodice. Koliko je bilo teško izboriti se za svoje mesto na estradi i da li ste na tom putu nailazili na prepreke koje su vam se tada činile nepremostivim?

- Nije moj put bio posut cvećem, ali možda je baš zato svaki njegov lep trenutak imao posebnu vrednost. Potekao sam iz kuće u kojoj se nije imalo mnogo, ali se znalo šta su poštenje, rad i obraz. Kada nemate mnogo, naučite da cenite i ono malo što vam život pruži. Bilo je prepreka, bilo je zatvorenih vrata i trenutaka kada sam se pitao hoću li uspeti. Ali nisam umeo da odustanem. Verovao sam u pesmu i u ono što nosim u sebi. Nisam imao bogatstvo da mi otvori vrata, pa sam morao da ih otvaram glasom, upornošću i srcem. Danas, kada pogledam iza sebe, ne bih menjao taj put. Čovek najviše poraste upravo onda kada mu nije lako.

2. Rođeni ste sa telesnim hendikepom, zbog čega ste se suočavali sa nerazumevanjem okoline i ljudima koji nisu verovali u vas. Kako ste se nosili sa predrasudama i šta vam je davalo snagu da istrajete?

- Najteže čoveku nekada ne padne ono sa čim se rodi, već ono što mu drugi ljudi zbog toga stave na dušu. Bilo je pogleda, predrasuda i reči koje nisu bile lake. Ali rano sam shvatio da ne smem da dozvolim da me drugi određuju. Nisam želeo da me ljudi pamte po onome što mi nedostaje, već po onome što mogu da pružim. Pesma mi je bila velika snaga i moj način da pokažem da čovekova vrednost nema veze sa spoljašnjim izgledom. Verovao sam da svako od nas ima neki svoj dar i da je najvažnije da ga ne protraći. Nisam želeo da živim kao čovek koji stalno nešto dokazuje drugima, već kao čovek koji pošteno radi ono što voli. A život me je naučio još nečemu: nikada ne treba potceniti čoveka samo zato što se razlikuje od vas.

Foto: F.S./ATAImages

3. Nakon više od 50 godina karijere priredili ste pravi koncertni spektakl, iako mnogi nisuverovali da ćete uspeti u tome. Kakav je osećaj kada svojim uspehom demantujete sve one koji su sumnjali u vas?

- Neću da kažem da mi nije drago. Čoveku prija kada uspe da ostvari nešto u šta je i sam mnogo verovao, naročito kada mu godine i okolnosti nisu baš išle naruku. Ali nisam ja taj koncert pravio da bih nekome nešto dokazivao. Pravilo ga je srce, zbog publike, zbog pesme i zbog svih onih ljudi koji su godinama bili uz mene. Najlepše je bilo videti toliko nasmejanih lica i čuti kako ljudi pevaju zajedno sa mnom. To je trenutak kada shvatite da sav trud nije bio uzaludan. A oni koji su sumnjali — pa, neka i oni uživaju u pesmi. Ne moramo baš svaku životnu pobedu da proslavimo na tuđi račun. (smeh) Meni je najvažnije što sam sebi dokazao da čovek ne treba da odustane od svojih snova samo zato što je neko drugi prestao da veruje u njih.

4. Ko vas je od kolega sa estrade najviše iznenadio, a ko razočarao svojim postupcima tokom vaše dugogodišnje karijere?

- Za tolike godine čovek upozna mnogo ljudi. Neke pamti po lepim rečima, neke po dobrim delima, a neke i po tome što su ga naučili kako ne treba postupati. Najviše su me prijatno iznenađivali ljudi od kojih nisam ništa očekivao, a pokazali su mi poštovanje i prijateljstvo. Što se razočaranja tiče, bilo ih je, kao i u svakom poslu i životu. Ali ne volim da imenujem ljude niti da stare račune iznosim pred javnost. Svako nosi svoje postupke i sa njima živi. Ja sam se uvek trudio da pamtim dobro, a ono što nije bilo dobro da ostavim iza sebe. Nije život toliko dug da bismo ga trošili na zameranja.

Foto: F.S./ATAImages

5. Jednom prilikom pomenuli ste da ste tokom ratnih godina pružili utočište porodici izbeglica. Kako je došlo do toga i da li ste i danas u kontaktu sa tim ljudima? Možete li nam ispričati nešto više o tom iskustvu?

- To je jedna od onih životnih priča koje čovek ne zaboravlja. Kada vidite ljude koji su preko noći ostali bez svog doma, svoje sigurnosti i gotovo svega što su godinama sticali, onda shvatite koliko je važno imati krov nad glavom i nekoga ko će vam otvoriti vrata. Nisam o tome razmišljao kao o nekom velikom dobročinstvu. Za mene je to bilo nešto najprirodnije što čovek može da učini za drugog čoveka. Ne treba mnogo filozofije kada nekome zatreba pomoć.

Treba imati srca i pružiti ruku. Ne volim da se hvalim takvim stvarima, jer verujem da se dobro delo najlepše čuva u tišini. Ratovi prođu, ali ljudska nesreća dugo ostaje u sećanju. Zato bih svima poželeo da nikada ne moraju da napuštaju svoj dom i da uvek imaju nekoga ko će im pružiti utočište.

Foto: F.S./ATAImages

6. U šta ste tokom duge karijere najviše ulagali novac? Da li ste više razmišljali o materijalnoj sigurnosti i porodici ili ste ulagali i u nešto što vam je predstavljalo lično zadovoljstvo?

- Nikada nisam bio čovek koji misli da je novac sam sebi svrha. Novac dođe i prođe, a važno je šta ste od njega napravili i kome ste njime olakšali život. Uvek sam razmišljao o porodici, o domu i o tome da čovek ima sigurnost kada se ugase svetla na bini. Voleo sam i da ulažem u ono što me ispunjava, a posebno u život na selu i sve ono što me drži blizu prirode. Meni je zadovoljstvo da vidim plod svoga rada, bilo da je to dobra pesma ili nešto što je izraslo iz zemlje. Ne mora čovek baš sve da kupi da bi bio bogat. Ponekad je najveće bogatstvo kad imate kome da se vratite i sa kim da podelite ono što ste stekli.

Foto: kan i lingus

7. Sa suprugom ste u braku skoro 60 godina. Da li ste tokom toliko decenija prolazili kroz bračne krize i kako ste uspevali da ih prevaziđete?

- Skoro šest decenija zajedničkog života ne može da prođe bez uspona, padova, neslaganja i ponekog oblaka nad kućom. Ne postoji brak u kome je svakog dana sunčano. Ali važno je da ljudi znaju zašto su zajedno i da ne dozvole da ih svaka sitnica udalji jedno od drugog. Bilo je u mom životu mnogo putovanja, nastupa i odsustvovanja, a porodica je bila ona tačka kojoj sam se uvek vraćao. Mislim da se zajednički život ne čuva velikim rečima, nego malim pažnjama, razumevanjem i spremnošću da ponekad prećutite nešto što nije vredno svađe. A ponekad je, priznajem, najpametnije da muž sasluša ženu i kada misli da je u pravu. (smeh) Posle toliko godina čovek nauči da nije najvažnije ko je pobedio u raspravi, nego da li ste ostali na istoj strani.

Foto: F.S./ATAImages

8. Koja je, prema vašem iskustvu, tajna dugog i skladnog braka? Šta biste poručili mladim parovima koji žele da sačuvaju ljubav i zajedništvo uprkos svim životnim iskušenjima?

- Tajna je možda u tome da dvoje ljudi nikada ne prestanu da budu jedno drugom prijatelji. Ljubav nije samo ono lepo osećanje s početka, kada vam se čini da je ceo svet vaš. Ljubav je i kada podelite brigu, kada se razumete bez mnogo reči, kada jedno drugom oprostite i kada posle teškog dana poželite da budete zajedno. Mladima bih poručio da ne traže savršenog čoveka, jer takvog nema. Ni mi sami nismo savršeni. Važno je da pronađu nekoga sa kim mogu da budu ono što jesu. Da razgovaraju, da se poštuju i da ne dozvole da im ponos bude važniji od ljubavi. I da se što više smeju zajedno. Verujte mi, humor je ponekad bolji lek za bračne nesporazume od svih velikih životnih mudrosti.

9. Pronašli ste svoju oazu mira na selu, daleko od estradne gužve. Kako izgleda vaš život kada niste na nastupima, koje seoske poslove obavljate i kakav odnos imate sa komšijama?

Foto: AS STUDIOTON

- Moj život na selu je jedna sasvim druga pesma, ali meni podjednako draga. Tamo nema reflektora, nema bine, nema aplauza, ali ima nečega što čovek ne može da kupi — mira. Volim da budem napolju, da obiđem svoje imanje, da vidim šta je poraslo, šta treba uraditi i da osetim da sam deo tog prirodnog ritma. Zemlja ne pita koliko ste pesama snimili, niti koliko ste puta bili na televiziji. Ona traži rad i strpljenje. Sa komšijama se lepo živi, jer je na selu najvažnije da čovek bude čovek. Tamo se i radost i briga dele neposrednije nego u velikom gradu. A ja volim taj običan život. Posle svih aplauza, lepo je čuti i kako komšija dovikuje preko ograde. To je, na neki način, moj drugi koncert. (smeh)

10. Kada podvučete crtu i osvrnete se na sve što ste prošli i postigli, na šta ste u životu najponosniji i šta biste voleli da ljudi pamte kada je reč o vama, ne samo kao pevaču već i kao čoveku?

- Najponosniji sam što sam, uprkos svemu što mi je život donosio, uspeo da ostanem na svom putu. Što sam od skromnog seoskog dečaka stigao do velikih scena, što sam svojim pesmama dotakao toliko ljudi i što sam imao priliku da radim ono što volim. Ali iznad svega, ponosan sam na svoj život, na porodicu, na godine koje su prošle i na sve ljude koji su u njemu ostavili trag. Ne bih voleo da me pamte kao nekoga ko je bio veliki samo zato što je stajao na velikoj bini. Voleo bih da kažu da sam bio čovek koji nije zaboravio odakle je krenuo, koji je umeo da pruži ruku i koji je voleo život. Ako posle mene ostane neka pesma koju će ljudi pevati i neka lepa uspomena na čoveka koji ju je pevao, onda sam zaista imao bogat život. A to je bogatstvo koje se ne meri novcem.

Autor: Milka Đukić

This browser does not support the video element.

Milanče Radosavljević dao izjavu pre koncerta Izvor: Kurir