- Zorica Gajdaš bila je jedna od najslikanijih žena Jugoslavije i važila za seks-simbol, iako su joj filmske uloge uglavnom bile epizodne.
- Sama je govorila da nije bila naročito uporna, pa veliku popularnost nije pretvorila u ozbiljniju glumačku karijeru.
- Pamti se i anegdota sa Matijom Bećkovićem, koji ju je pitao da li je pročitala makar jednu knjigu.
Mnogo pre nego što je reč „starleta“ postala gotovo svakodnevni deo domaćeg šou-biznisa, Jugoslavija je imala svoju fatalnu plavušu. Zorica Gajdaš bila je jedna od najslikanijih žena svog vremena, glumica čije su fotografije punile novine, a njena pojava, kako je sama svojevremeno pričala, bila je dovoljna da se za njom okreću čitavi restorani.
Prirodno bujne grudi, uzak struk, plava kosa i samopouzdanje kojim je privlačila pažnju učinili su je svojevrsnim seks-simbolom jednog vremena. Poredili su je sa holivudskim lepoticama, muškarci su je obožavali, ali njena karijera nikada nije dostigla visine koje je obećavala njena ogromna popularnost.
Bila je među najslikanijim ženama Jugoslavije
Zorica je karijeru započela veoma mlada. Rođena je u Beogradu, a još tokom gimnazijskih dana zapazila ju je rediteljka Soja Jovanović, nakon čega je dobila priliku da se pojavi pred kamerama.
Tokom karijere igrala je u brojnim ostvarenjima, među kojima su „Burduš“, „Lito vilovito“ i „Božana“, ali su njene uloge uglavnom ostajale epizodne. I sama je kasnije bez ulepšavanja govorila da na filmu nije ostvarila ono što je možda mogla.
„Svesna sam da nisam ništa naročito napravila na filmu, ali sam zato u to vreme bila najslikanija glumica. Snimila sam preko 40 filmova, ali to nisu bile zapažene uloge već epizodne“, govorila je svojevremeno.
Njena velika prednost bila je fotogeničnost. Foto-reporteri su je pratili, urednici želeli na naslovnim stranama, a Zorica nije krila koliko joj je takva pažnja prijala.
Pričala je da bi čim ustane odlazila da kupi novine kako bi proverila gde je objavljena njena nova fotografija. U pojedinim periodima njene slike pojavljivale su se gotovo svakodnevno, dok je naslovne strane dobijala iz nedelje u nedelju.
„Kad bih ušla u restoran, svi bi ustajali“
Kolika je bila njena popularnost najbolje opisuju njena sećanja na vreme kada je bila na vrhuncu slave. Zorica je tvrdila da je publika tada mnogo duže pamtila filmska i televizijska lica nego što je to kasnije postao slučaj.
„U ono vreme dok sam bila popularna, kad bih ušla u restoran, svi bi ustajali od stolova, zaustavljali su automobile na ulici, dobacivali, prepoznavali me. To mi je godilo, bila sam srećna“, pričala je.
Muška pažnja pratila ju je gotovo svuda. Njena lepota bila je njen zaštitni znak, a mediji su je predstavljali kao ženu kojoj muškarci teško mogu da odole.
Poredili su je sa velikim svetskim seks-simbolima tog vremena, među kojima su bile Merlin Monro, Bridžit Bardo i Džejn Mensfild. Zorica, međutim, nije smatrala da je njihova kopija. Verovala je da je imala nešto svoje, dovoljno upečatljivo da zainteresuje tadašnju jugoslovensku publiku.
Pričalo se da joj nije odoleo ni Zubin Mehta
Jedna od priča koja je godinama pratila Zoricu odnosila se i na svetski poznatog dirigenta Zubina Mehtu. Prema toj anegdoti, upoznali su se u Dubrovniku, a navodno ju je spazio među publikom tokom jednog nastupa.
Pričalo se da ga je atraktivna plavuša toliko očarala da je odmah privukla njegovu pažnju. Takve priče samo su dodatno gradile imidž žene kojoj su se muškarci praktično nudili „na tacni“.
Zorica je, međutim, kasnije priznavala da nije bila naročito uporna kada je reč o karijeri. Lako bi se zainteresovala za nešto, a zatim isto tako lako odustala kada joj više ne bi pričinjavalo zadovoljstvo.
„Nisam uporna osoba i često sam se bavila čas ovim, čas onim“, govorila je još početkom osamdesetih.
Upravo je tu osobinu smatrala jednim od razloga zbog kojih veliku popularnost nije uspela da pretvori u ozbiljniju i dugotrajniju glumačku karijeru.
Nije želela brak po svaku cenu
Iako je odrasla u, kako je govorila, patrijarhalnoj porodici, Zorica nije imala tradicionalne stavove kada je reč o ljubavi i braku.
Nije želela da ostane uz muškarca samo zato što društvo očekuje da žena bude udata. Smatrala je da zajednički život nema smisla ukoliko između dvoje ljudi više nema ljubavi.
„Brak je, po meni, vrlo relativna stvar. Ja, na primer, ne bih mogla živeti sa nekim sa kim ću sedeti za istim stolom, peglati, prati, a da pritom on misli na drugu ženu“, govorila je.
Kada bi osetila da se ljubav ugasila, odlazila je. Ćerku Leonidu dobila je iz vanbračne veze, a majčinstvo je prihvatila kao sopstveni izbor, bez potrebe da zbog toga po svaku cenu ulazi u brak.
Lepota joj je otvorila mnoga vrata, ali obrazovanje nije bilo njen adut
Iako je privlačila ogromnu pažnju izgledom, Zorica nije važila za osobu koja je svoj javni imidž gradila na obrazovanju ili intelektualnim interesovanjima. Upravo zbog toga ostala je zapamćena i anegdota koja se vezuje za pesnika Matiju Bećkovića.
Prema priči koja se godinama prepričava, Bećković ju je jednom upitao:
„Da li ste pročitali makar jednu jedinu knjigu?“
Navodno mu je odgovorila:
„Ma, kao da je to bitno.“
Bila istinita u svakom detalju ili vremenom doterana kroz prepričavanje, ova anegdota savršeno se uklopila u sliku koju su tadašnji mediji stvarali o Zorici – izuzetno atraktivnoj ženi koja je bila svesna da joj fizički izgled donosi pažnju kakvu su drugi morali da osvajaju talentom ili karijerom.
Popularnost joj nije donela veliku glumačku karijeru
Uprkos desetinama filmskih pojavljivanja, Zorica Gajdaš ostala je mnogo više zapamćena po fotografijama, izgledu i pričama koje su je pratile nego po velikim filmskim ulogama.
I sama je toga bila potpuno svesna. Nije pokušavala da svoju karijeru predstavi većom nego što jeste, niti je skrivala da je uživala u pažnji koju joj je donosila lepota.