- Tolstoj poručuje da ne možemo popravljati tuđe živote, jer prava pomoć počinje poštovanjem tuđih granica i izbora.
- Nametanje saveta i rešenja često više šteti nego koristi, jer ljudi ne žele uvek istu vrstu podrške.
- Najbolja pomoć je pitati šta je nekome potrebno, biti tu po potrebi i znati kada treba stati po strani.
Ove reči zvuče čudno onima koji su navikli da priskoče u pomoć voljenima na prvi znak teškoće. Ali pisac je razumeo ono što mnogi zaboravljaju, prava pomoć počinje poštovanjem tuđih granica i prava osobe da se sama nosi sa svojim izazovima.
Često mešamo pomoć sa kontrolom. Mislimo da znamo bolje. Pogotovo kada su u pitanju voljeni.
Ono što jednom čoveku odgovara, drugome je propast. Svako ima svoju ideju sreće. Nekima su potrebni ljudi oko sebe, buka, razgovor. Bez toga, oni venu. Drugima je potreban mir i tišina. Za njih je to izvor snage.
Zamisli. Uživaš u bučnom društvu. Vidiš svoju prijateljicu kako sedi sama kod kuće. To ti je tužno. Vučeš je da se nađe sa prijateljima, misleći da činiš dobro delo. I broji minute do odlaska celim putem. Neprijatno joj je. Sanja o povratku kući, svojoj knjizi i tišini. Ali ćuti, da te ne bi uvredila. Ispostavilo se da si joj nametnuo svoju sreću. I lišio je onoga što joj je bilo potrebno.
Vidimo samo vrh
Komšinica se žali na muža. Kaže da je grub i nepažljiv. Svi je sažaljevaju i kritikuju ga. Rođaci su ogorčeni, kako se usuđuje tako da se ponaša prema njoj.
Ali samo njih dvoje znaju šta se dešava u njihovoj porodici. Možda njegova grubost prikriva bol zbog njene hladnoće. Možda godinama glumi žrtvu, dok je u stvarnosti ona ta koja mu život čini nepodnošljivim.
Sudimo na osnovu fragmenta informacija, na osnovu onoga što nam se pokazuje. Ali najveći deo ledenog brega je skriven pod vodom.
Dikens je stvorio lik po imenu Juraja Hip u „Dejvidu Koperfildu“. Stalno je sebe nazivao skromnim i nedostojnim. Molio je za pomoć i žalio se na svoju sudbinu. Ali u stvarnosti, ispostavilo se da je on lukav manipulator. Iskorišćavao je tuđe sažaljenje za svoje ciljeve, skrivajući se iza maske bespomoćnosti.
Najglasnije žalbe ne dolaze uvek od najnesrećnijih. Ponekad oni kojima je zaista potrebna podrška ostaju nemi. A oni koji viču o svojim problemima sa svakog ugla jednostavno igraju ulogu.
Ako neko ne traži pomoć, možda mu nije potrebna. Ili se nosi sa situacijom na svoj način. Ne onako kako ti misliš da je ispravno. Ali to je njihov način.
Sećam se jedne priče iz svog života. Jedna žena je prolazila kroz razvod. Prijateljice su je zasipale savetima. Jedna je rekla: „Odmah nađi novog muškarca, nemoj se opterećivati njim.“ Druga je rekla: „Pazi na sebe, idi na jogu.“ Treća je rekla: „Idi negde, promeni okruženje.“
Žena je jednostavno želela da bude sama. Da plače, da prebrodi ovo vreme, da se sredi. Nije tražila savet. Ali svako je promovisao svoje recepte za sreću.
Na kraju je prestala da odgovara na pozive. Jer je ova pomoć samo pogoršala stvari.
Prava podrška znači biti tu kada se to zatraži. Dati osobi do znanja da ste tu. I pomeriti se u stranu ako se sama muči.
Kada pomoć ponižava
Stalno postavljanje slame znači lišavanje osobe mogućnosti da nauči da pada i ustaje. Dete koje uči da hoda mora pasti. U suprotnom, neće naučiti ravnotežu.
I odrasli uče. Iz svojih grešaka, iz svojih iskustava. Ako stalno rešavamo njihove probleme umesto njih, neće prepoznati sopstvenu snagu. Neće verovati u sebe.
I još nešto. Nametljiva pomoć je iritantna. Umesto zahvalnosti, dobićeš prekore. Mešao si se u nešto što te se ne tiče. Sve si upropastio. Mogli smo se snaći i bez tebe.
Majka Tereza je rekla da ne možemo činiti velike stvari. Samo male stvari, ali sa ljubavlju. Ali čak i male stvari moraju biti prikladne.
Kako da znate da li vam je potrebna pomoć
Razgovarajte sa osobom. Pitajte je direktno da li joj je potrebna podrška. Šta misli o situaciji. Šta vidi kao rešenje.
- Ne pretpostavljajte da znate bolje. Ono što funkcioniše za vas, možda neće funkcionisati
za nekog drugog. - Budite pažljivi. Ponekad vas ljudi možda neće direktno pitati, ali će vam davati znakove. Naučite da ih prepoznate.
To nije isto što i davanje saveta bez dozvole. - Poštujte granice. Svako ima svoj put, svoje lekcije. Možda je važno da neko sam prođe kroz ovu situaciju.
Da nešto nauči,
da postane jači.
Kada je bolje ćutati?
U romanu Harper Li „Ubiti pticu rugalicu“, otac uči svoju decu važnoj lekciji. On kaže da ne možete zaista razumeti nekoga dok se ne nađete u njihovoj koži.
Ne možemo živeti tuđi život. Ne možemo znati sve okolnosti. Ne možemo suditi šta je ispravno za drugu osobu. Zato je ponekad najbolja pomoć ne mešati se. Dajte osobi prostora. Pokažite da ste tu ako im zatrebate. A onda ućutite. Teško je. Pogotovo kada vidiš nekoga ko ti je blizak kako pati. Želiš da mu požuriš u pomoć, da sve popraviš. Ali ako ne pita, možda treba da prođe kroz ovo. To je važno iskustvo za njega. A tvoja intervencija će mu samo oduzeti tu lekciju.
Stil/dzen.ru