- Posmrtni ostaci žene pronađeni su 2018. ispod terase tokom renoviranja kuće u Pensilvaniji, više od pola veka nakon nestanka.
- DNK analiza je 2019. potvrdila da skelet pripada Meri Arkuri, koja je nestala 1959. godine.
- Policija sada ponovo razmatra slučaj, dok porodica sumnja da je njen muž Albert umešan u smrt.
Kada je Meri nestala 1964. godine, njen muž Albert tvrdio je da je jednostavno otišla i ostavila porodicu. Priča je bila neobična, ali niko tada nije mogao da zamisli da se iza nestanka majke dvoje male dece možda krije mnogo mračnija tajna.
Godinama kasnije, tokom renoviranja njihove stare kuće, radnici su u dvorištu pronašli ljudske ostatke. Tada su se ponovo otvorila pitanja koja su decenijama bila zaboravljena: gde je Meri zaista otišla i zašto je njen muž tako brzo prihvatio da je više nema?
Otkriće koje je uznemirilo porodicu i komšije
Posmrtni ostaci jedne žene pronađeni su više od pola veka kasnije u dvorištu, tokom renoviranja kuće.
„Nikada nisam mislila da bi Meri prosto otišla... Ali nisam ni pomišljala da Albert ima ikakve veze sa njenim nestankom. Uvek sam se pitala: da li je ona zaista samo otišla? Bila je dobra majka, on je bio dobar otac. Nisam mogla da razumem zašto nikada nije pokušala da stupi u kontakt sa svojom porodicom”, priseća se Tereza Roko, penzionisana pomoćnica načelnika policije u Pitsburgu.
Ta žena je bila veoma bliska sa porodicom Arkur. Meri, Albert i njihovo dvoje dece živeli su u Pensilvaniji. I prijateljima i susedima ovaj par je delovao kao savršena porodica, sve dok jednog dana voljena supruga i majka nije odlučila da napusti dom zbog ljubavnika.
Taj neočekivani obrt iznenadio je sve. Niz čudnih događaja zbunio je javnost, ali je vremenom sve zaboravljeno, a kuća je prelazila u ruke novih vlasnika.
Priča o porodici Arkur ponovo je dospela u žižu javnosti tek 54 godine kasnije, kada je novi stanar započeo potpuno renoviranje kuće u ulici Blek. Radnici su 28. februara 2018. godine ispod drvene terase u dvorištu pronašli skelet nepoznate žene.
Smrtni slučajevi u mirnom komšiluku
Tada su se stanovnici Garfilda počeli prisećati čudnih nestanaka u svom kraju koji do tada nisu bili rasvetljeni.
Policija je 2016. godine pronašla tela sestara Sare i Suzan Vulf. One su vodile obične živote, bez mnogo iznenađenja. Sara je radila kao pomoćnica nastavnika, a Suzan kao psihijatar. Sestre su nestale istovremeno, a ubrzo nakon toga pronađene su mrtve u svom domu.
Devojke su ubijene hicima u glavu. Jedan komšija je proglašen krivim. Policija nikada nije iznela detalje opsežne istrage niti motive zločina. Stanovnici tog naselja bili su potreseni ovim otkrićem, a strah da će slučaj ostati nerešena misterija dugo je lebdeo u vazduhu.
„Imam taj jeziv osećaj... živim ovde i znam da smo bezbedni... a onda se ovakve strašne stvari dešavaju u neposrednoj blizini”, rekao je svojevremeno jedan stanovnik Garfilda.
Otkriće posmrtnih ostataka te žene ponovo je uznemirilo javnost i izazvalo strah za ličnu bezbednost. Policija je sada rešena da ponovo razmotri stari slučaj i utvrdi da li bi pronađeni skelet mogao da rasvetli misteriju i konačno reši bar jedan slučaj nestanka žene.
Detektivi su pretpostavili da kosti pronađene u dvorištu pripadaju Marseli Kruls, koja je poslednji put viđena u restoranu blizu svoje kuće 19. novembra 1959. godine. Nakon ručka, ona je iznenada nestala. Nije bilo nikakvih tragova niti naznaka o tome kuda je mogla da ode ili kako da je pronađu.
Neobična priča nestale žene
Zbog načina ženinog nestanka, istražitelji su pretpostavili da je žena odlučila da počne život ispočetka i otišla na nepoznatu lokaciju gde je niko ne bi prepoznao. Međutim, problem je bio u tome što je bolovala od teškog oblika dijabetesa i bile su joj neophodne svakodnevne injekcije insulina da bi preživela.
Policija je u Marselinom stanu pronašla zalihe špriceva i hormona. Istraga se odužila i na kraju pretvorila u misteriju.
Tri godine kasnije, u Garfildu je ponovo nestala žena po imenu Meri En. Neobična okolnost u vezi sa tim nestankom bila je činjenica da je ona živela u istom stanu kao i Krulceova. Ponovo nije bilo tragova niti sumnjivih okolnosti. Policija je proglasila stan ukletim, a slučajevi su ostali nerešeni.
Tereza Roko, penzionisana pomoćnica načelnika policije u Pitsburgu – koja je vodila odeljenje za nestala lica i u svom podrumu čuvala dosijee nerešenih slučajeva – uključila se u istragu vezanu za to dvorište.
Takođe je bila bliska prijateljica porodice Arkuri; ponovo je otvorila i njihov slučaj iz svoje lične arhive, jer je i dalje teško podnosila gubitak prijateljice koja je nestala iz grada.
Ispostavilo se da je kuća u kojoj su pronađeni posmrtni ostaci nekada pripadala porodici Arkuri. Terezu su mučile sumnje: „Da li je to zaista moja Meri?” Ipak, odmah je pokušala da odbaci te crne misli, budući da je Albert bio uzoran porodičan čovek koji nikako nije mogao da krije tako zastrašujuće tajne.
Roko je takođe bila kuma Merinoj ćerki. Da bi otklonila svaku nedoumicu, stupila je u kontakt sa svojom kumom Donom. Uz pomoć istražitelja, uzet je uzorak njene DNK i poslat na analizu radi poređenja na Univerzitetu Severnog Teksasa.
Zao čovek bez kajanja
Dana 21. februara 2019. godine, godinu dana nakon jezivog otkrića, forenzički rezultati potvrdili su Terezinu pretpostavku: posmrtni ostaci pripadali su tridesetšestogodišnjoj Meri Arkuri.
Penzionisana policijska zvaničnica nije mogla da veruje svojim očima, ali se takođe setila da je priča koju je Artur ispričao o ljubavniku svoje supruge delovala prilično zbunjujuće i neusklađeno. Merin pranećak, Čarls Sburn, takođe je potvrdio da su ti događaji bili neobični.
Taj čovek je rekao: „Moja tetka je volela svoju decu i nije mogla tek tako da ode... Javila bi se porodici. Nije bilo razloga da nestane.”
Pored toga, Čarls se seća da je, kada je imao pet godina, Albert gotovo odmah nakon što je objavio da mu je supruga otišla, počeo da gradi terasu u dvorištu. Sbern sada ne može da shvati kako taj građevinski poduhvat nije privukao pažnju njegove rodbine. Godinu dana nakon nestanka supruge 1965. se i on sam ubio.
Što se tiče Alberta, Čarls nema sumnje u njegovu umešanost (iako je to već očigledno) u Merinu smrt. Seća se da on uopšte nije voleo svoju decu i da je, uopšteno govoreći, bio veoma zao čovek. „Žao mi je što moja majka i baka nikada neće saznati šta se desilo sa Meri.”
Stil / Woman