- Sedmogodišnja Gabi Dulin nestala je tokom fudbalske utakmice u Skotsvilu, a potraga je ubrzo otkrila da je ubijena u šumi pored škole.
- Policija je kao glavnog osumnjičenog izdvojila Timotija Madena, nakon svedočenja, tragova na odeći i DNK nalaza koji su ga povezali sa žrtvom.
- Maden je 2019. priznao krivicu i osuđen je na doživotni zatvor, a kasnije se pojavio i trag o mogućem pokušaju otmice dvojice dečaka.
Gabi Dulin je rođena 26. decembra 2007. godine u malom gradu Skotsvilu u Kentakiju. Sa nešto više od 4.000 stanovnika, Skotsvil je bio uglavnom poljoprivredna zajednica u kojoj su se mnogi međusobno dobro poznavali, ili su bar poznavali nekoga iz svake lokalne porodice. Kao i u mnogim sličnim malim mestima, u Skotsvilu nije bilo mnogo mogućnosti za zabavu. Jedina značajna stvar za meštane bio je školski sport, a naročito fudbal.
Lokalna škola je imala sasvim solidne terene za fudbal, bejzbol i tenis, gde su se redovno održavale utakmice i takmičenja. Odlazak na te događaje postao je svojevrsna tradicija za meštane, posebno ako su u njima učestvovala njihova deca. Porodica male Gabi nije bila izuzetak.
Njeni roditelji su imali troje dece: dva sina i ćerku. Stariji sin je igrao u školskom fudbalskom timu, dok se Gabi bavila navijanjem.
U novembru 2015. godine, kada je Gabi imala sedam godina, grad se pripremao za najvažniju fudbalsku utakmicu te sezone. Njihov školski tim trebalo je da igra protiv tima iz drugog okruga, a svi su s nestrpljenjem iščekivali taj događaj. Gabin stariji brat je igrao u timu, ali nju je više zanimalo druženje i igra sa drugom decom nego sama utakmica.
Umesto da ostane sa mlađim bratom kod kuće krenula je s roditeljima na utakmicu
Roditelji su prvobitno planirali da Gabi ostave kod kuće sa najmlađim sinom i rođakom koji bi ih čuvao, ali je ona uspela da ih ubedi da je povedu sa sobom.
Uveče, 14. novembra, uputili su se ka školskom terenu. Pored lokalnog stanovništva, bilo je tu i mnogo ljudi iz drugog okruga koji su došli da gledaju utakmicu i podrže svoj tim. Čim je porodica stigla na stadion, Gabi je ugledala svoje drugare i pitala mamu da li može da ode da se igra s njima. Majka je pristala, ali ju je upozorila da ostane u krugu škole i da se drži ostale dece. Nakon toga, majka je otišla na tribine, a Gabi je otrčala kod svojih drugarica.
Od tog trenutka, Gabi je nekoliko puta trčala do majke i nazad pre nego što bi ponovo otišla da se igra. U jednom trenutku je otišla i do oca, koji se nalazio u prostoriji za razglas. Gabi je od njega zatražila novac da kupi grickalice na kiosku, a zatim odjurila.
Nešto kasnije, Gabine drugarice su pritrčale njenoj majci na tribinama. Ona je pogledala grupu i odmah primetila da njene ćerke nema među njima. Devojčice su pitale da li je videla Gabi. Izgledale su vidno zabrinuto, a žena je odgovorila da je nije videla već neko vreme. Zatim je pitala šta se dešava, a devojčice su objasnile da su odlučile da se igraju žmurke. Gabi je trebalo da ih pronađe, a one su se sakrile u toaletu. Međutim, vreme je prolazilo, a Gabi ih nikada nije pronašla. Misleći da su pobedile, devojčice su izašle iz skrovišta i krenule da je traže, ali Gabi nigde nije bilo.
Dozivale su je i proveravale sva mesta na kojima su se ranije igrale, ali činilo se da je njihova drugarica nestala bez traga. Tada su pomislile da je Gabi možda otišla na tribine kod majke, pa su otrčale tamo. Majka je odmah ušla u paniku i otišla kod supruga, ali Gabi nije bila ni tamo. Rekla mu je da je Gabi nestala, a on je požurio da pretraži prostor oko stadiona.
U međuvremenu, majka je otišla do kioska gde je njena ćerka htela da kupi grickalice i počela tamo da je traži. Usput su roditelji sreli prijatelje i obavestili ih o nestanku ćerke. Čuvši to, oni su se pridružili zabrinutim roditeljima i pomogli u potrazi. Nakon što su pretražili celo područje oko stadiona i nisu pronašli nikakav trag o Gabi, roditelji su se vratili i uputili poziv preko razglasa, nadajući se da će ih Gabi čuti. Ali ni to nije dalo rezultate.
Igra žmurke koja je krenula po zlu
U međuvremenu je usledila pauza u utakmici, pa su se ljudi vraćali na tribine. Roditelji su nastavili da pitaju sve redom da li su videli Gabi, a neki od ljudi su se takođe uključili u potragu. Ponovo su izašli da pretraže područje oko stadiona i zamolili osoblje da uključi baterijske lampe oko bejzbol terena, koji se graničio sa malom šumom. Odrasli su prošli kroz nju, ali ipak nisu uspeli da pronađu devojčicu.
Do tada je prošlo oko 20 minuta od njenog nestanka, pa su roditelji odlučili da pozovu policiju. Policajci su odmah stigli u školu, saslušali iskaze roditelja i Gabinih prijatelja i započeli potragu. Lokalna policijska stanica imala je malo iskustva sa tako ozbiljnim slučajevima, jer su se nestanci dece u njihovom malom gradu retko dešavali.
Policajci su odmah razmotrili najgori scenario prvog slučaja: da ju je neko oteo ili napao. U tom slučaju, suočili su se sa jednim problemom - verovatni počinilac je verovatno bio na stadionu i gledao utakmicu, koja je trebalo da se završi svakog trenutka. Zato su policajci shvatili da imaju vrlo malo vremena i da će uskoro ljudi početi da idu kući, uključujući i navodnog počinioca.
Na kraju su odlučili da prekinu utakmicu i zaključaju stadion, držeći sve unutar zgrade. Policajci su nadgledali svaki izlaz kako bi sprečili da neko pobegne. Policija nije obavestila ljude o tome šta se dešava kako bi izbegla ometanje potrage. Ako bi svi znali da policija razmatra mogućnost da se otmičar sedmogodišnje devojčice nalazi u istom prostoru kao i oni, situacija bi mogla brzo da eskalira.
U međuvremenu, državna policija je stigla u školu i počela da pretražuje područje. Stigli su do bejzbol terena i uputili se u šumu. Nakon nekog vremena među drvećem, naišli su na mali potok i u njemu videli telo devojčice. Identifikovali su je kao Gabi i pozvali hitnu pomoć da odveze telo medicinskom veštaku.
Međutim, čak je i vizuelni pregled bio dovoljan da ukaže na to da je uzrok smrti gušenje, jer su na njenom vratu bili jasni tragovi. Deo njene odeće je takođe nedostajao, što je navelo policiju da posumnja da je žrtva seksualno zlostavljana.
Tragičan kraj potrage
Gebina majka je videla kola hitne pomoći blizu šume i pomislila je da je policija pronašla njenu ćerku, kojoj je bila potrebna medicinska pomoć. Požurila je tamo, ali ju je policija zaustavila. Nisu želeli da žena vidi ovu užasnu scenu.
Sada kada se policija bavila ubistvom, odlučili su da sve premeste sa stadiona u školsku fiskulturnu salu. Istražitelji su verovali da je ubica verovatno među njima, pa su morali brzo da shvate kako da ga identifikuju. Razgovarali su sa Gebinim roditeljima i rekli im šta se verovatno dogodilo njihovoj ćerki. Istražitelji su takođe pitali da li imaju bilo kakve sumnje o tome ko je mogao da počini tako gnusno delo. Možda su primetili nekoga sumnjivog ili je neko pretio njihovoj porodici? Ali Gebini roditelji su insistirali da nemaju pojma ko je to mogao da uradi.
Detektivi su zatim razgovarali sa Gabinim prijateljima i pitali ih da li su te večeri videli nešto čudno. Možda ih je neko posmatrao ili pratio? Ali devojke su rekle da se ne mogu setiti ničega sličnog. Policija ih je takođe odvela u fiskulturnu salu i zamolila ih da pažljivo pogledaju prisutne ljude, nadajući se da će se možda nečega setiti, ali to nije dovelo ni do čega.
Vodeći detektiv je nastavio da veruje da su prijatelji žrtve možda videli otmičara, ali su se ili plašili da ga pokažu ili jednostavno nisu razumeli značaj svojih zapažanja zbog svojih godina. Stalno im je tražio da se sete svakog trenutka te večeri, i konačno, jedna od njih je pomenula da je, kada su se sakrili od Gabi u toaletu, videla čoveka blizu vrata. Devojka se nije sećala gotovo nikakvih detalja o njegovom izgledu osim da je nosio teksas jaknu.
Policija je razgovarala sa blagajnikom koji je prodavao karte za utakmicu, a i on se setio čoveka sa teksas jaknom koja mu je visila o ruku. Dodao je da mu se ta osoba činila čudnom i pijanom. Međutim, još uvek nisu mogli da identifikuju ovog čoveka u tom trenutku.
Misteriozan čovek u teksas jakni
Policija je postepeno ispitivala posetioce utakmice i ubrzo su svi saznali zašto su tamo držani. Shvativši da bi mogli biti u istoj prostoriji sa ubicom, ljudi su se uplašili, posebno za svoju decu, ali su ipak sarađivali sa policijom i odgovarali na njihova pitanja.
Istražitelji su uporedili spisak imena svih muškaraca u sali sa registrom seksualnih prestupnika, ali nije bilo podudaranja. Policija je takođe poslala policajce u domove nekoliko takvih prestupnika koji su živeli u neposrednoj blizini, ali svi su imali čvrste alibije i nijedan od njih nije bio u blizini škole.
U međuvremenu, policajci su nastavili da ispituju ljude u školi i ubrzo su naišli na neke zanimljive tragove.
Nekoliko pojedinaca im je reklo da su tokom utakmice videli čoveka po imenu Timoti Maden blizu ženskog toaleta kako se čudno ponaša. Bio je lokalni stanovnik, pa su ga mnogi ljudi poznavali, ali prema rečima svedoka, te večeri se ponašao sumnjivo. Takođe su pomenuli da je nosio teksas jaknu, isti opis koji je dala jedna od Gabinih prijateljica koja je takođe videla muškarca blizu toaleta.
Još jedan svedok je bio daleki rođak Timotija. Pomenuo je da je Timoti tokom utakmice delovao pomalo čudno. Njegov mlađi sin je igrao na terenu, i prema rečima svedoka, Timoti, koji je obično bio veoma uključen u sinovljeva sportska dostignuća, nije ni obraćao pažnju na teren i delovao je izgubljeno. Još nekoliko svedoka je reklo policiji da im se Timotijevo ponašanje činilo čudnim, što je navelo istražitelje da razgovaraju sa njim. Do tada je već bila noć i morali su da puste skoro sve iz škole.
Odlučili su da ga posete, ali su prethodno pitali lokalnog šerifa šta misli o Timotiju. Šerif je rekao da ga poznaje gotovo celog života i da duboko sumnja da bi on bio sposoban za takav zločin. Timoti gotovo da nije imao krivični dosije, izuzev nekoliko saobraćajnih kazni, i nikada ranije nije bio umešan u sumnjive situacije. Živeo je sa suprugom i petoro dece, a policija je odlučila da odmah razgovara s njim.
Kada su pokucali na vrata, Timoti ih je otvorio, a policajci su ga pitali da li zna zašto su tu. Odgovorio je da je čuo za ubistvo devojke, ali da s tim nema nikakve veze. Detektivi su tada odlučili da isprobaju trik i postavili mu provokativno pitanje. Pitali su ga da li ima objašnjenje za nekoliko snimaka koje su dostavili očevici, a na kojima se vidi kako razgovara sa Gabi neposredno pre njenog ubistva. Zapravo nije bilo ni snimaka ni svedoka, a pitanje je osmišljeno tako da navede čoveka da otkrije neke nove informacije ako je zaista imao veze sa zločinom.
U početku je Timoti rekao da ne zna, ali se zatim brzo ispravio. Priznao je da je te večeri razgovarao sa Gabi u blizini stadiona. Prema njegovim rečima, izašao je da zapali cigaretu, a u tom trenutku je pored njega protrčalo nekoliko devojaka. Ubrzo zatim, naišla je Gabi i pitala ga da li je video njene prijatelje jer su se igrali žmurke, a ona je morala da ih pronađe. Timoti joj je pokazao pravi smer i ona je otrčala.
Detektivima je bilo sumnjivo koliko je brzo Timoti promenio priču. Štaviše, njegov iskaz je ukazivao na to da je razgovarao sa žrtvom samo nekoliko minuta pre njenog nestanka, a u to vreme nije bilo svedoka ispred stadiona, što mu je pružalo priliku da počini zločin. Detektivi su ga takođe pitali da li bi imao objašnjenje ako bi pronašli njegov DNK na telu žrtve, a Timoti je mirno odgovorio da ne bi.
Tragovi krvi na garderobi
Na kraju su zatražili od njega da im da uzorak DNK i odeću koju je nosio na stadionu. Pristao je na oba zahteva, ali čim je Timoti predao odeću policiji, otkrili su na njoj određene mrlje. Na pantalonama, teksas jakni, pa čak i na donjem vešu, nalazilo se nešto što je ličilo na mrlje od krvi. Detektivi su ga pitali da li to može da objasni. Timoti je tvrdio da su to budalaštine i da nije reč o krvi, već o običnoj prljavštini. Policija je, međutim, mislila drugačije, mada je morala da sačeka rezultate DNK analize pre nego što bi mogla da ga uhapsi.
Iako je ovaj slučaj bio prioritet za laboratoriju, stručnjacima je ipak bilo potrebno nekoliko dana da pregledaju sve uzorke i sprovedu analizu. Sudski patolog je ubrzo završio pregled tela i potvrdio da je uzrok Gabine smrti davljenje rukama. Takođe je potvrdio da je žrtva bila izložena brutalnom napadu i uzeo biološki uzorak počinioca, koji je potom poslat u laboratoriju.
Dan nakon ubistva dogodilo se nešto neočekivano. Policija je primila anonimno pismo od osobe koja je prijavila prisustvo sumnjivog pojedinca na utakmici. Autor je naveo model njegovog automobila, pa čak i registarske tablice, što je istražiteljima omogućilo da brzo identifikuju vlasnika vozila. Ispostavilo se da je reč o studentu koji živi na pola sata vožnje od Skotsvila.
Policija je otišla do njega i počela ispitivanje, ali je mladić tvrdio da nije bio ni na kakvoj utakmici, pa čak ni da nije čuo za ubistvo. Dodao je da je te večeri bio na poslu, a policija je pronašla nespornu potvrdu njegovog alibija. On je skinut sa liste osumnjičenih, ali autor pisma nikada nije pronađen. Možda je neko odlučio da mu smesti ili da se posluži okrutnom šalom, ali mladić je zaista bio nevin.
Policija je ubrzo dobila još jedan trag. Nekoliko ljudi prijavilo je čudno ponašanje jednog lokalnog šesnaestogodišnjaka. Različitim osobama govorio je da je bio na utakmici, a zatim tvrdio da joj nije prisustvovao. Mladić je takođe pomenuo da je video devojčice kako se igraju žmurke.
Detektivi su otkrili da je taj dečak sin Timotija Madena, ali to nije bilo najiznenađujuće otkriće. Saznali su da se dečak, samo dve nedelje pre ubistva, naljutio na oca i prislonio mu nož pod grlo, preteći da će ga ubiti. Saznavši to, policija je krenula da razgovara s njim, ali se pojavio problem. Bilo je neophodno prisustvo roditelja maloletnika, a njegova majka je odbila da dâ uzorak DNK, tako da je policija ostala praznih ruku.
U Skotsvilu, malom gradu u kojem su se svi međusobno poznavali, glasine su se širile munjevitom brzinom. Ljudi su čuli da policija istražuje porodicu Maden u vezi sa Gabinim ubistvom, što je podstaklo razne teorije. Neki su smatrali da bi jedan od Madenovih problematičnih starijih sinova mogao biti odgovoran, dok su drugi sumnjičili samog Madena ili mislili da možda štiti svoje sinove.
I Gabini roditelji su saznali za te glasine, što je za njih predstavljalo veliki šok. Gabin otac je poznavao Timotija još od trećeg razreda, a poznavao je i celu njegovu porodicu. Njihovi sinovi su igrali u istom fudbalskom timu, a njihove ćerke su se zajedno bavile navijanjem. Obe porodice su bile bliske, čak su i na utakmici sedele jedni pored drugih. Imajući sve to u vidu, Gabinim roditeljima je bilo teško da poveruju da bi neko iz njihovog kruga mogao biti umešan u ubistvo.
Bliske porodice u svađi
Nakon što su se glasine proširile gradom, dogodilo se još nešto. Najstariji sin porodice Maden, koji je imao 20 godina, počeo je da kontaktira lokalne policajce putem društvenih mreža. Koristio je pogrdne reči i pretio im, zahtevajući da ostave njegovu porodicu na miru. Odmah je uhapšen zbog pretnji, a policija je brzo otkrila da za njim postoji važeći nalog za hapšenje iz drugog grada. Ispostavilo se da je osumnjičen za napad na maloletnicu.
Priveli su ga na saslušanje, a mladić je tvrdio da je jednostavno bio frustriran optužbama protiv svoje porodice. Takođe je rekao da nema nikakve veze sa ubistvom i da je te večeri bio kod rođaka u susednom gradu. Pristao je da dâ uzorak svoje DNK, koji je potom poslat u laboratoriju.
Dana 20. novembra, šest dana nakon ubistva, održana je Gabina sahrana. Stotine ljudi došlo je da se oprosti od nje, ne samo iz Skotsvila već i iz drugih gradova. Ljudi su donirali značajnu svotu novca Gabinim roditeljima kako bi pomogli u pokrivanju troškova sahrane i ceremonije oproštaja.
U međuvremenu, laboratorija je završila DNK analizu i uporedila uzorke krvi i sperme sa DNK Timotija i njegovog sina. Rezultati su pokazali potpuno poklapanje. Sperma pronađena na telu žrtve pripadala je Timotiju Madenu, a krv na njegovoj odeći pripadala je Gabi. Nakon što su primili ovu vest, detektivi su otišli na sahranu. Kada su Gabini roditelji ostali sami, obavestili su ih da je ubica otkriven.
Istovremeno, policajci su otišli u Timotijevu kuću i uhapsili ga. Dok su ga prevozili iz policijske stanice, vikao je okupljenim novinarima da je nevin. Kasnije je tvrdio da je krv na njegovoj odeći bila njegova sopstvena, jer se ogrebao prolazeći pored ograde, iako je prvobitno – kao što se sećamo – rekao policiji da to uopšte nije krv, već blato.
Nakon što su dobili potvrdu putem DNK analize, istražitelji su slučaj predali sudu, a tužilaštvo je najavilo da će tražiti smrtnu kaznu. Tokom priprema za suđenje, Timotijev advokat je tvrdio da je njegov klijent nevin i da poreklo dokaza izaziva ozbiljne sumnje. Isticao je da se Timoti u vreme navodnog ubistva nalazio na stadionu i snimao utakmicu, iako je sam Timoti rekao policiji da je video Gabi otprilike u isto to vreme.
DNK test i smrtna kazna
Advokat je takođe ukazivao na činjenicu da je Gabino telo pronađeno u potoku, dok je odeća njegovog klijenta bila suva kada se vratio na stadion. Timotijeva majka, koja je živela s njim, izjavila je da se on vratio kući u čistoj odeći, da nije izgledao uznemireno i da se ponašao uobičajeno.
Međutim, tužilaštvo je istaklo da su svi ti argumenti pali u vodu pred činjenicom da je na telu žrtve pronađena sperma osumnjičenog. Za to nije moglo biti drugog objašnjenja, te stoga nije bilo sumnje u Timotijevu umešanost.
Prema navodima policije, njegova verzija događaja te večeri sadržala je deo istine. Moguće je da je zaista izašao sa stadiona tokom utakmice i sreo Gabi, koja je tražila svoje drugarice. Ona je dobro poznavala Timotija jer je on bio otac jedne od njenih drugarica. Možda mu je prišla i pitala kuda su otišle ostale devojke, a on je tada smislio plan. Mogao je da kaže da su otišle u šumu iza bejzbol terena i ponudi se da otprati Gabi do tamo. Kada su se udaljili nekoliko stotina metara od škole, mogao je da je napadne i ubije, a zatim se vrati na utakmicu.
Čekanje na suđenje se odužilo godinama, na veliku žalost Gabine porodice. Želeli su da ubica bude kažnjen, ali je slučaj sporo napredovao zbog birokratije. Godine 2019, četiri godine nakon ubistva, strane u postupku počele su da razgovaraju o mogućem sporazumu o priznanju krivice. Tužilaštvo je ponudilo da odustane od zahteva za smrtnu kaznu u zamenu za doživotnu robiju, uz uslov da Timoti prizna krivicu. Gabini roditelji su pristali na tu opciju jer im je beskrajno čekanje na suđenje predstavljalo težak teret. Štaviše, ako bi suđenje konačno počelo, morali bi mesecima da prisustvuju ročištima i iznova proživljavaju smrt svoje ćerke.
Timoti, koji je uporno tvrdio da je nevin, na kraju je pristao na sporazum i priznao krivicu. Međutim, uslovi sporazuma nisu zahtevali od njega da otkrije detalje onoga što je učinio; bilo je dovoljno samo da prizna krivicu. Ti uslovi nisu zadovoljili Gabinu porodicu, jer su želeli da počinilac u potpunosti prizna šta je učinio njihovoj ćerki. Tokom sudskog ročišta, Gabin otac je počeo da viče na Timotija, dok su rođaci optuženog počeli da viču na Gabinu porodicu. Sudija je na kraju morao da napravi pauzu i razdvoji ih. Naposletku, Timoti je osuđen na doživotnu kaznu zatvora i upućen na njeno izdržavanje u zatvor sa maksimalnim stepenom obezbeđenja.
Pokušaj otmice dva dečaka
Ali to nije sve. Godine 2016, godinu dana nakon Gabinog ubistva, dogodilo se još nešto u šta je bio umešan Timoti Maden. Dečak iz susedne države video je izveštaj o tom zločinu i prepoznao Timotija. Nekoliko godina ranije, on i njegov prijatelj šetali su blizu parkinga jednog tržnog centra kada im je prišao odrasli muškarac. Pokušao je da ubedi dečake da uđu u njegov automobil kako bi ih odvezao, ali njima je ta ponuda delovala krajnje čudno. Dečaci su pobegli od njega, a rođak tog prijatelja obavestio je policiju.
Prema rečima dečaka koji je video izveštaj, taj muškarac je bio upravo Timoti Maden. Međutim, nije bilo čvrstih dokaza za taj slučaj, pa on nije dalje odmakao. Ipak, ako je Timoti zaista pokušao da otme dva dečaka u drugoj državi, to bi nam moglo jasnije otkriti njegovu pravu prirodu. Možda je pre Gabinog ubistva pokušavao da pronađe druge žrtve, ali bez uspeha, pa je te večeri, kada mu je ona prišla blizu stadiona, odlučio da iskoristi priliku i zadovolji svoje užasne fantazije.