- Muškarci sa niskom emocionalnom inteligencijom često krive druge, umesto da prepoznaju sopstvenu ulogu u sukobima i frustracijama.
- Najčešće se žale da su ljudi previše osetljivi, da ih niko ne ceni ili da ih drugi stalno pogrešno shvataju.
Emocionalno inteligentni ljudi umeju da prepoznaju i izraze ono što osećaju, ali i da razumeju emocije drugih. Kada muškarcu te veštine nedostaju, frustracija se često pretvara u ljutnju, prebacivanje krivice i stalno nezadovoljstvo.
Takvi muškarci imaju tendenciju da se iznova žale na iste stvari, ne shvatajući da upravo takvo ponašanje može dodatno udaljiti ljude oko njih. Pogledajte u nastavku na šta se najviše žale i možda ćete prepoznati fraze koje često koriste.
1. "Ljudi su danas previše osetljivi"
Muškarci kojima nedostaje emocionalna zrelost imaju tendenciju da odbacuju reakcije drugih ljudi bez zaustavljanja da razmisle zašto se tako osećaju. Oni odlučuju da je neko drugi problem umesto da pitaju da li je komentar bio bolan ili neprimeren.
Kada pređu granicu, njihov prvi instinkt je često da se žale kako su svi uvređeni zbog svega.
Ovde postoji i zgodan izlaz za bekstvo. Nikada ne moraju da preuzmu odgovornost. Nazivanje drugih ljudi previše osetljivim omogućava im da se predstavljaju kao razumni. Možda zaista veruju da su iskreni ili se samo šale, ali emocionalna svest uključuje razumevanje da namera nije jedina stvar koja je važna.
2. "Niko ne ceni ono što radim"
Ova žalba često ukazuje na nešto dublje od jednostavnog zahteva za priznanjem. Muškarci sa veoma niskom emocionalnom inteligencijom mogu voditi evidenciju svega što rade za druge ljude, a retko primećuju šta se dešava oko njih.
Možda će popraviti nešto malo ili obaviti osnovni zadatak i odmah očekivati da svi prepoznaju žrtvu.
Nažalost, to priznanje postaje neka vrsta neizgovorene transakcije. Ako drugi ne odgovore tačno onako kako žele, osećaju se zapostavljeno i počinju da nabrajaju sve što su ikada uradili za njih. Umesto da direktno saopšte da žele priznanje, njihovo razočaranje postaje stalna žalba na to kako ih niko ne primećuje.
3. "Zašto uvek moram da se objašnjavam?"
Ako muškarac koji nije emocionalno perceptivan pita zašto uvek mora da se objašnjava, on otkriva duboku frustraciju zbog toga što je odgovoran za to kako njegove reči ili postupci utiču na druge ljude. On ne smatra razjašnjenje zdravim delom komunikacije, pa svako pitanje doživljava kao optužbu.
Ovakvi muškarci očekuju da drugi ljudi mogu da razumeju njihove namere bez potrebe da ih izražavaju rečima. U njihovom umu, njihovo obrazloženje treba da bude očigledno, a objašnjavanje deluje kao nepotreban teret.
4. "Niko više ne zna kako da komunicira"
Ova žalba može zvučati donekle razumno, posebno kada razgovori idu loše, ali je takođe zgodan način za muškarce koji nisu razvili jake emocionalne veštine da izbegnu ispitivanje sopstvene uloge u situaciji.
Mogu reći da su drugi ljudi zbunjujući ili da je sa njima nemoguće razgovarati, dok previđaju činjenicu da se on često zatvara ili zauzima defanzivan stav.
Mogu misliti da bi drugi trebalo stalno da komuniciraju savršeno, a da sebi ne daju prostora za poboljšanje. Partner koji traži uveravanje se doživljava kao pokretanje svađe, a kolega koji nudi korisne povratne informacije se doživljava kao težak. Svaku neprijatnu interakciju tretiraju kao dokaz da svi ostali nešto ne ispunjavaju.
5. "Svi očekuju previše od mene"
Ovo je poznata izjava kada se muškarac oseća preopterećeno običnim obavezama ili nelagodno zbog tuđih potreba. Ne može da razdvoji razumna očekivanja od nerealnih, pa sve trpa u jednu kuću i ponaša se kao da ne može da se pojavi i ispuni svoje obaveze.
Takođe mu može biti teško da prepozna da dobri odnosi zahtevaju malo davanja i uzimanja. Partner ili bliski prijatelj koji želi više kvalitetnog vremena oseća se kao preteran pritisak.
On pretvara frustraciju u opštu izjavu umesto da iskreno govori o tome šta zaista može da podnese.
6. "Ljudi sve pogrešno shvataju"
Kada muškarčeve namere ne odgovaraju uticaju njegovih reči, on se oslanja na ovaj izgovor kako bi izgledalo kao da on nije problem.
Umesto da se zainteresuje zašto je druga osoba reagovala onako kako jeste, on odmah zaključuje da su ga jednostavno pogrešno razumeli, tako da nije u krivu.
Ovakav stav čini da i najjednostavnija neslaganja deluju frustrirajuće. Više se fokusira na dokazivanje da nije tako mislio nego na to da ljudima pokaže da su mu njihove perspektive i emocije važne.
7. "Ja sam uvek taj koji se izvinjava"
Muškarci koriste ovu žalbu kada su emocionalno van dodira. Ne vide razliku između toga da budu odgovorni i da budu okrivljeni. Mogu se toliko fokusirati na to koliko često moraju da se izvine da nikada ne razmotre šta uopšte uzrokuje iste sukobe.
Kada nekoliko ljudi traži od ovih muškaraca da priznaju svoje loše ponašanje, oni to mogu protumačiti kao obrazac da se svi udružuju protiv njih. Na kraju će se ogorčeno izviniti samo da bi završili razgovor.
8. "Zašto se ljudi hvataju za stvari iz prošlosti?"
Muškarci koji ne žele da se nose sa posledicama situacije koju su izazvali često iznose ovu žalbu. Pretpostavljaju da kada oni krenu dalje, svi ostali bi trebalo da budu spremni da urade isto. Ako nekoga i dalje muči nešto što je rekao, oni smatraju da je kontinuirana briga nepotrebna.
Postoji velika razlika između zadržavanja na prošlosti i želje da se nešto zapravo reši. Ponekad ljudi stalno pokreću problem jer se nikada nisu osećali saslušanim, nisu dobili smisleno izvinjenje ili nisu videli nikakvu promenu.
Možda će to nakratko ugušiti razgovor, ali osnovni problem obično ne prolazi tako lako.
Stil / Your Tango