Postoje putovanja koja se završe onog trenutka kada se čovek vrati kući, ali postoje i ona koja ostave trag toliko dubok da postanu deo lične priče za čitav život. Jedno takvo putovanje dogodilo se Robertu de Niru davne 1967. godine, kada je kao mlad i tada gotovo potpuno nepoznat glumac krenuo na put kroz Evropu i, sasvim slučajno, završio u okolini Niša.
U to vreme niko nije mogao da pretpostavi da će mladi Amerikanac sa rancem na leđima jednog dana postati jedan od najcenjenijih glumaca u istoriji kinematografije. Nije bilo crvenih tepiha, svetske slave ni miliona obožavalaca – postojao je samo mladić koji je putovao, stopirao i tražio mesto gde bi mogao da prenoći.
A onda je na izlazu iz Niša sreo čoveka koji će zauvek ostati deo njegove priče.
Mladi autostoper zaustavio čoveka kod Niša
Bila je 1967. godina kada je tada mladi Robert de Niro, tokom svog putovanja Evropom, kao autostoper stigao do Niša. Umoran od puta i bez mnogo novca, na izlazu iz grada pokušao je da pronađe prevoz i tada je zaustavio Radovana Đokića, seljaka iz obližnjeg sela Čokot.
De Niro je, prema ovoj priči, pitao Radovana da li bi mogao da mu pomogne oko prenoćišta.
Đokić nije mnogo razmišljao. Nije znao ko je mladić koji stoji pored puta, niti je mogao da pretpostavi da razgovara sa budućom holivudskom legendom. Pred njim je jednostavno bio stranac kojem je bila potrebna pomoć.
Povezao ga je do svoje kuće i poveo sa sobom.
U domu porodice Đokić De Niro je dobio ono što mu je u tom trenutku bilo najpotrebnije – obrok, krevet i osećaj da nije sam u potpuno nepoznatoj zemlji.
Domaćini su ga, kako se priča, ugostili onako kako su tada ljudi na selu umeli da ugoste putnika namernika – bez mnogo pitanja, bez računice i bez razmišljanja o tome šta će dobiti zauzvrat.
Sutradan su ga ispratili na put, a sa sobom je poneo pogaču i sir.
Za mladog putnika to je možda izgledalo kao običan gest domaćina. Za porodicu Đokić bio je to samo još jedan gost kojeg su primili u svoj dom.
Niko tada nije znao koliko će ta noć postati značajna.
Godinu dana kasnije ponovo se pojavio u Čokotu
Priča tu, međutim, nije završena.
Samo godinu dana kasnije, tokom leta 1968, u Čokot je stigao automobil marke Folksvagen sa nemačkim registarskim oznakama.
Iz automobila je izašao isti onaj mladić kojeg je porodica Đokić prethodne godine ugostila.
Ovog puta nije bio samo prolaznik koji traži prenoćište.
Robert de Niro je ostao čak tri dana.
Umesto da dane provodi kao turista, odlučio je da vreme provede sa svojim domaćinom i njegovom porodicom. Prema priči, zajedno sa Radovanom brao je paradajz, pomagao u poslovima oko povrća, vozio ga do niške pijace i zajedno sa njim prodavao ono što su proizveli.
Teško je zamisliti koliko je taj prizor bio neobičan: budući holivudski velikan, tada još uvek mlad i praktično nepoznat široj javnosti, provodi vreme na njivi i pijaci u okolini Niša.
Nije bilo distance između „stranca iz Amerike“ i čoveka iz malog srpskog sela. De Niro je nekoliko dana živeo životom svog domaćina, upoznavao svakodnevicu i ljude koji su mu prethodne godine otvorili vrata.
Put u Grčku prekinuo je još jedan susret
Kada je nakon nekoliko dana odlučio da nastavi putovanje, De Niro je iz Čokota krenuo prema Grčkoj.
Međutim, nije dugo ostao na tom putu.
Na benzinskoj pumpi između Niša i Leskovca primio je jednog autostopera. Prema priči, stranac mu je tokom vožnje ukrao novčanik.
De Niro se tako ponovo našao u situaciji u kojoj mu je bila potrebna pomoć.
Ponovo se vratio u Čokot.
Radovan Đokić tada mu je dao novac kako bi mogao da nastavi put.
De Niro je navodno želeo da mu se oduži i ponudio mu kameru, ali je Đokić tu ponudu odbio.
Treći dolazak dogodio se kada je De Niro već bio svetska zvezda
Treći put Robert de Niro došao je u tadašnju Jugoslaviju 1976. godine.
Ovog puta okolnosti su bile potpuno drugačije.
Više nije bio anonimni autostoper sa rancem.
U međuvremenu je postao svetski poznat glumac, a u Beograd je stigao kao gost FEST-a.
Na fotografijama iz tog perioda vidi se mladi De Niro, već prepoznatljiv publici širom sveta.
Za porodicu Đokić, međutim, on je i dalje bio isti onaj mladić koji je godinama ranije stajao pored puta kod Niša i tražio prenoćište.
Upravo ta činjenica daje ovoj priči posebnu težinu – njegov odnos prema Srbiji nije počeo na crvenom tepihu niti u luksuznom hotelu, već u jednom malom selu i domu ljudi koji nisu imali nikakav razlog da očekuju da će njihov gost jednog dana postati filmska legenda.
Nisu znali da su ugostili buduću filmsku legendu
Danas je gotovo nemoguće zamisliti Roberta de Nira kao običnog putnika koji stopira pored puta.
Ime ovog glumca decenijama je povezano sa nekim od najznačajnijih filmova svetske kinematografije, a njegove uloge postale su deo filmske istorije. Ali upravo zato je priča iz Čokota toliko zanimljiva. Kada je prvi put došao kod Đokića, niko nije znao kakva će biti njegova budućnost.
Nisu ga ugostili zato što je bio poznat. Nisu ga primili zato što su očekivali neku korist.
Nisu znali ni koliko će ostati. Bio je samo mladi putnik kojem je trebalo pomoći.
I upravo je takav susret, prema priči koja se godinama prepričava, ostao u njegovom sećanju.
Srbija mu je ostala u lepom sećanju
Prema navodima koji prate ovu priču, De Niro ni nakon što je postao svetski poznat nije zaboravio iskustva iz Srbije.
Kao još jedan detalj često se navodi i to da je, dok su mu deca bila mala, angažovao dadilje iz Srbije.
Bez obzira na to koliko je vremena prošlo od njegovih prvih dolazaka, očigledno je da su mu ljudi i atmosfera sa ovih prostora ostali bliski.
Za nekoga ko je veći deo života proveo između Njujorka, Los Anđelesa i svetskih filmskih festivala, sećanje na nekoliko dana provedenih u malom selu kod Niša predstavlja potpuno drugačiju vrstu uspomene.
Od Čokota do FEST-a
Posebno je zanimljivo što se De Niro u Srbiju vratio upravo u trenutku kada je njegova karijera već krenula velikom brzinom.
Dolazak na FEST 1976. godine pokazao je koliko se njegov život promenio za samo nekoliko godina.
Kada je prvi put prolazio kroz Jugoslaviju, putovao je kao mladi autostoper.
Nekoliko godina kasnije vraćao se kao glumac čije je ime već bilo poznato širom sveta.
Ta razlika čini njegovu priču gotovo filmskom – čovek koji je jednom došao u Srbiju tražeći krov nad glavom, a zatim se vratio kao velika filmska zvezda.
Ime ćerke Drina često se povezuje sa Balkanom
Još jedan detalj koji se vezuje za De Nirovu povezanost sa ovim prostorima jeste ime njegove ćerke Drene.
Ime Drina povezuje se sa rekom Drinom i često se navodi kao jedan od detalja koji govore o njegovoj naklonosti prema balkanskom prostoru i književnosti.
U priči se pominje i Ivo Andrić i njegovo čuveno delo „Na Drini ćuprija“, što dodatno daje ovoj anegdoti književnu i simboličnu dimenziju.
Beograd je za njega bio mnogo više od festivalske stanice
Tokom boravka u Beogradu sedamdesetih godina De Niro je, prema svedočenjima koja prate ovu priču, upoznavao i tadašnji društveni život grada.
Pominju se druženja, muzika i večeri u kojima se nije ponašao kao nedodirljiva filmska zvezda, već kao čovek koji želi da upozna sredinu u kojoj se nalazi.
Upravo je ta neposrednost ono što se često vezuje za njegove boravke u Srbiji.
Jer De Nirova veza sa ovim prostorima, ako se posmatra kroz priču o Čokotu, nije počela slavom.
Počela je običnim ljudskim gestom.
Decenijama kasnije, upravo takvi detalji ostaju najzanimljiviji deo priče o čoveku koji je postao Robert de Niro.
Jer slava može da promeni gotovo sve – način života, mesto stanovanja, ljude oko nas i mogućnosti koje imamo – ali neke uspomene ostaju nepromenjene.
Za De Nira je jedno od tih sećanja, prema ovoj priči, vezano za malo selo Čokot kod Niša i porodicu koja ga je primila u svoj dom onda kada za njih nije bio niko važniji od običnog putnika namernika.
A možda upravo u tome i jeste najlepša poruka ove priče: nikada ne možemo znati koga ćemo sresti na putu i koliko će jedan mali gest dobrote ostati u nečijem životu.
Stil / Rasejanje.info / Telegraf