Lako je neke promene u ponašanju i pamćenju pripisati godinama, umoru, stresu ili hormonskim promenama. Povremena zaboravnost je normalna: svi nekada zaboravimo gde smo ostavili naočare, ne možemo odmah da se setimo nečijeg imena ili uđemo u drugu prostoriju pa zaboravimo zašto smo tamo krenuli.
Problem nastaje kada zaboravnost počne da se ponavlja, kada osoba sve teže obavlja svakodnevne zadatke koje je ranije radila bez razmišljanja ili kada promene počnu da utiču na njen svakodnevni život.
Posebno je važno ne zanemarivati takve promene kod starijih osoba. Rani simptomi kognitivnog pada ne moraju izgledati dramatično. Često počinju veoma tiho, kroz sitne greške, ponavljanje istih pitanja, teškoće u organizaciji ili promene ponašanja koje porodica dugo objašnjava "godinama".
Nije svaka zaboravnost znak demencije
Sa godinama je sasvim uobičajeno da čoveku treba više vremena da se seti imena, da sporije prelazi sa jednog zadatka na drugi ili da mu više smeta buka i obavljanje više stvari istovremeno.
Kod demencije problem je drugačiji. Ne radi se samo o tome da se osoba nečega teško seti, već o tome da počinje da gubi sposobnost da zadrži nove informacije, prati poznate postupke ili se snađe u situacijama koje su joj ranije bile potpuno uobičajene.
Zato nije presudan jedan izolovan događaj, već obrazac promena koji se ponavlja i vremenom postaje sve izraženiji.
Zašto se prvi simptomi često previde?
Starije osobe, posebno žene koje su decenijama brinule o domaćinstvu i porodici, često uspevaju dugo da prikriju poteškoće. Rutina, iskustvo i navika mogu pomoći da se propusti nadoknade, pa porodica dugo ne shvata da se nešto promenilo.
Osim toga, problemi sa pamćenjem i koncentracijom mogu imati različite uzroke. Umor, depresija, anksioznost, poremećaji spavanja, određeni lekovi, nedostatak vitamina ili problemi sa štitnom žlezdom takođe mogu izazvati simptome koji podsećaju na kognitivni pad.
Zato nije dobro ni ignorisati promene, ali ni odmah zaključivati da je u pitanju demencija. Najvažnije je utvrditi šta je uzrok.
1. Ponavljanje istih pitanja i zaboravljanje nedavnih događaja
Jedan od uočljivijih znakova jeste kada osoba u kratkom periodu više puta postavlja isto pitanje ili zaboravlja razgovor koji se upravo dogodio.
Nije neobično da neko zaboravi detalj razgovora od pre nekoliko dana. Mnogo je značajnije kada osoba ne uspeva da zapamti novu informaciju, pa je ponovo pita nekoliko minuta kasnije.
Na primer, dogovorite posetu za petak u podne, a osoba vas nekoliko puta u toku istog dana pita kada dolazite, iako ste joj već odgovorili.
Jedna takva situacija ne mora značiti ništa. Ali ako se sličan obrazac ponavlja, vredi ga ozbiljno shvatiti.
2. Teškoće sa obavljanjem poznatih zadataka
Posebno treba obratiti pažnju kada osoba počne da ima problema sa radnjama koje je godinama obavljala bez ikakvih teškoća.
To može biti pripremanje poznatog jela, plaćanje računa, korišćenje telefona, uzimanje lekova prema uobičajenom rasporedu ili obavljanje nekog drugog svakodnevnog zadatka.
Nije problem u tome što je neko jednom pogrešio. Alarm može biti činjenica da osoba više ne zna odakle da počne ili ne uspeva da isprati korake postupka koji joj je ranije bio potpuno poznat.
3. Neobično ponašanje sa novcem
Promene u rasuđivanju mogu se pokazati i kroz finansije.
Osoba koja je ranije bila pažljiva može početi da plaća iste račune više puta, da meša iznose, gubi dokumente, daje novac nepoznatim ljudima ili potpisuje nešto bez uobičajene provere.
Ovakve promene ne treba automatski pripisivati lakovernosti ili nepažnji. Posebno ako predstavljaju potpuno novo ponašanje.
Ovo je važno i zbog bezbednosti, jer osobe sa kognitivnim poteškoćama mogu biti podložnije finansijskim prevarama.
4. Teškoće u pronalaženju reči
Povremeno traženje prave reči normalan je deo svakodnevnog života. Svima nam se dogodi da znamo šta želimo da kažemo, ali nam reč jednostavno ne pada na pamet.
Veću pažnju zaslužuje situacija kada se takve teškoće učestalo ponavljaju, kada osoba počinje da zamenjuje uobičajene reči neobičnim opisima ili gubi nit razgovora.
Može se dogoditi i da odgovor više nema jasnu vezu sa pitanjem ili da osoba ponavlja ono što je već rekla, a da toga nije svesna.
5. Gubljenje orijentacije u vremenu i prostoru
Zaboraviti koji je dan u nedelji nije samo po sebi alarmantno. Međutim, ako se osoba često zbunjuje oko meseca ili godine, ne zna gde se nalazi ili se izgubi na mestu koje joj je godinama bilo poznato, to je promena koju ne bi trebalo ignorisati.
Posebno je značajno kada se neko ne snađe na uobičajenom putu do prodavnice, apoteke ili drugog mesta koje je ranije posećivao bez problema.
Takve situacije mogu imati različite uzroke, ali svakako zaslužuju razgovor sa lekarom.
6. Promene raspoloženja i ponašanja
Kognitivne promene nisu uvek očigledne kroz zaboravljanje. Ponekad se najpre primete promene u ponašanju.
Osoba može postati neuobičajeno sumnjičava, razdražljiva, povučena ili anksiozna. Može izgubiti interesovanje za aktivnosti koje je ranije volela ili početi da izbegava društvo.
Posebno je važno obratiti pažnju kada se karakter primetno promeni bez jasnog razloga.
Ako je neko decenijama bio društven, a iznenada počne da se povlači i teško prati razgovore, ili ako osoba koja je uvek bila poverljiva odjednom počne da optužuje druge da joj kradu stvari, takve promene treba posmatrati u širem kontekstu.
7. Svakodnevni život počinje da se menja
Jedan od najvažnijih pokazatelja jeste postepeni pad sposobnosti za samostalno funkcionisanje.
U domu se mogu pojaviti neuobičajen nered i zaboravljeni zadaci. Hrana može početi da se kvari u frižideru, računi ostaju neplaćeni, termini se zaboravljaju, a lekovi se uzimaju pogrešno.
Ponekad osoba i dalje veruje da sve drži pod kontrolom, dok porodica primećuje da se svakodnevne obaveze sve teže obavljaju.
Upravo zbog toga je korisno posmatrati svakodnevno funkcionisanje, a ne samo pamćenje.
Šta uraditi ako primetite ove promene?
Najvažnije je ne donositi dijagnozu na osnovu jednog simptoma.
Umesto toga, beležite konkretne situacije. Umesto da kažete: "Postala je zaboravna", zapišite šta se zapravo dogodilo: da je nekoliko puta postavila isto pitanje, zaboravila dogovor, izgubila se na poznatom mestu ili dva puta platila isti račun.
Takve informacije mogu biti veoma korisne lekaru.
Razgovor sa osobom takođe treba voditi mirno i bez optuživanja. Umesto rečenice: "Ti više ništa ne pamtiš", mnogo je korisnije reći: "Primećujem da se neke stvari ponavljaju i brinem zbog toga. Hajde da proverimo o čemu je reč."
Pregled može početi kod lekara opšte prakse, a po potrebi se osoba može uputiti neurologu, psihijatru, gerijatru ili drugom odgovarajućem specijalisti.
Ne treba sve pripisivati godinama
Važno je imati na umu da slične simptome mogu izazvati i druga zdravstvena stanja, uključujući depresiju, poremećaje spavanja, određene lekove, nedostatak vitamina B12, probleme sa štitnom žlezdom i druga stanja.
Zbog toga je stručna procena važna čak i kada postoji sumnja na demenciju. Neki uzroci mogu biti lečivi ili se simptomi mogu značajno ublažiti odgovarajućim tretmanom.
Istovremeno, ako se utvrdi da postoji kognitivni poremećaj, ranije prepoznavanje omogućava porodici i lekarima da na vreme planiraju dalju brigu i preduzmu mere za bezbednost osobe.
Najvažnije je prepoznati obrazac
Normalna zaboravnost koja dolazi sa godinama može biti neprijatna, ali uglavnom ne narušava značajno svakodnevno funkcionisanje.
Kod demencije se vremenom pojavljuje nešto više: ponavljaju se greške, nestaju ranije usvojene rutine, menjaju se ponašanje i rasuđivanje, a svakodnevni život postaje sve zahtevniji.
Zato nije potrebno paničiti zbog svakog zaboravljenog imena ili ključeva ostavljenih na neobičnom mestu. Ali nije dobro ni godinama ponavljati: "To su samo godine."
Ako primetite da se promene ponavljaju i utiču na svakodnevni život, najrazumnije je potražiti stručnu procenu. Bolje je proveriti i saznati da razlog nije ozbiljan nego zanemariti simptome koji su možda zahtevali pažnju mnogo ranije.