Prins Rodžers Nelson, jedan od najuticajnijih i najtalentovanijih muzičara modernog doba, rođen je 7. juna 1958. godine u Mineapolisu. Njegov otac Džon Nelson bio je muzičar, a majka Mati Šo džez pevačica. Upravo oni su odigrali ključnu ulogu u razvoju njegove ljubavi prema muzici.
Već u najranijem uzrastu naučio je da svira klavir, gitaru i bubnjeve, a muzika je postala centar njegovog života. Nakon razvoda roditelja deo detinjstva proveo je kod komšija, gde je nastavio da razvija svoje muzičke talente.
Hitovi koji su obeležili jednu eru
Njegov profesionalni put započeo je vrlo rano. Sa samo 18 godina potpisao je ugovor s diskografskom kućom "Vorner braders rekords" i objavio svoj prvi album "For You". Već tada privukao je veliku pažnju muzičke industrije jer je skoro sve instrumente na albumu odsvirao sam. Krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina nastavio je da gradi karijeru albumima "Dirty Mind", "Controversy" i "1999", koji su mu doneli još veću popularnost.
Pravi svetski proboj ostvario je 1984. godine objavom albuma "Purple Rain" ("Purpurna kiša"), koji je poslužio kao muzička podloga za istoimeni film. Na njemu su bili hitovi koji su obeležili jednu eru, uključujući "Purple Rain", "When Doves Cry" i "Let's Go Crazy". Film je osvojio Oskara za najbolju originalnu muziku, a Prins postao globalna zvezda prepoznatljiva po svojoj harizmi, scenskoj energiji i stilu. Njegova pojava je bila ekscentrična - bio je nizak rastom, a isticao se noseći neobične modne komade.
Promena umetničkog imena
Nakon velikog uspeha nastavio je da stvara muziku koja je rušila žanrovske granice. U njegovim pesmama ispreplitali su se fank, rok, R&B, pop i elektronska muzika, zbog čega ga mnogi smatraju jednim od najinovativnijih umetnika svih vremena.
Početkom devedesetih godina našao se u sukobu s diskografskom kućom "Vorner braders" zbog pitanja kreativne slobode. Kao znak protesta 1993. godine odrekao se svog umetničkog imena i zamenio ga simbolom poznatim kao "Love Symbol". Sedam godina kasnije ponovo je počeo da koristi ime Prins.
Novi talas popularnosti doživeo je 2004. godine, kada je nastupio s Bijonse na dodeli Gremi nagrada. Iste godine primljen je u Rokenrol kuću slavnih, čime je dodatno potvrđen njegov status muzičke legende. Njegov nastup na poluvremenu Superboula 2007. godine i danas se smatra jednim od najboljih u istoriji tog događaja.
Tragedija od koje se nije oporavio
Iako je privatni život držao dalje od očiju javnosti, Prins je često bio tema medijskih napisa zbog svojih ljubavnih veza. Povezivali su ga s brojnim poznatim ženama, među kojima su Kim Bejsinger, Madona, Karmen Elektra... Na kraju se venčao 1996. godine s plesačicom Majte Garcijom, kada je ona imala 22 godine, a on 37.
Posebno težak period u njegovom životu bio je onaj kada je s njom dobio sina Amira, koji je zbog Fajferovog sindroma, retkog genetskog poremećaja koji deluje na rast i oblik kostiju, preminuo sedam dana nakon rođenja. Taj gubitak ostavio je dubok trag na muzičara. Par je kasnije izgubio još jedno dete, nakon što je Majte doživela spontani pobačaj, a ta tragedija ih je rastavila posle četiri godine braka. Godinu dana nakon razvoda ponovo se oženio, ovoga puta Manuelom Testolini. Međutim, ni taj brak nije potrajao.
Bio je Jehovin svedok
Važnu promenu u njegovom životu donela je 2001, kada je postao Jehovin svedok, koji je bio istaknuti član ove verske zajednice.
Ipak, muzički svet ostao je u šoku 21. aprila 2016. godine, kada je Prins pronađen mrtav. Obdukcija je pokazala da je uzrok smrti bilo predoziranje fentanilom, opijatom koji je 50 puta jači od heroina.