Gotovo svako je bar jednom prošao pored stana ili kuće ispred kojih stoji gomila cipela — patike razbacane po hodniku, papuče pored vrata, dečja obuća naslagana jedna preko druge. Nekima je to znak neurednosti i haosa, dok drugi u tome ne vide ništa neobično.
Ipak, psiholozi tvrde da način na koji ljudi uređuju prostor oko ulaza u dom može mnogo otkriti o njihovim navikama, karakteru i porodičnoj atmosferi.
Prema njihovim rečima, porodice koje ispred vrata često imaju mnogo obuće uglavnom dele jednu zajedničku osobinu — žive spontano, emotivno i mnogo opuštenije od ljudi koji insistiraju na savršenom redu.
Ulaz u dom je prvo što ljudi vide i upravo zato nesvesno mnogo govori o onima koji tu žive. Dok neki vode računa da sve izgleda besprekorno i organizovano, drugi više pažnje posvećuju svakodnevnom životu nego utisku koji ostavljaju na okolinu.
Psiholozi objašnjavaju da u domovima gde se obuća često gomila uglavnom vlada življa atmosfera. Takve porodice često imaju mnogo obaveza, ukućani stalno negde odlaze i vraćaju se, deca trče unutra i napolje, a vrata su često otvorena za prijatelje, rodbinu i goste.
U tim kućama, kako kažu stručnjaci, život je važniji od perfekcionizma.
„Ljudi koji nisu opsednuti savršenim redom često su fleksibilniji i spontaniji u svakodnevnom životu“, objašnjavaju psiholozi.
Takve osobe uglavnom nemaju potrebu da sve drže pod strogom kontrolom i mnogo lakše podnose male svakodnevne nerede.
Naravno, to ne znači da su neuredni ili neorganizovani. Razlika je u tome što im nekoliko pari cipela ispred vrata ne predstavlja veliki problem niti razlog za stres.
Sa druge strane, ljudi koji insistiraju da hodnik uvek bude potpuno prazan i besprekorno sređen često imaju izraženiju potrebu za kontrolom i organizacijom. Vole jasna pravila, rutinu i osećaj da je sve na svom mestu.
Psiholozi kažu da ni jedan ni drugi pristup nije pogrešan — to su jednostavno različiti tipovi ličnosti.
Posebno je zanimljivo što stručnjaci često povezuju gomilu obuće sa toplijom i prisnijom porodičnom atmosferom. U takvim domovima uglavnom ima više spontanosti, razgovora i svakodnevne dinamike.
„Kuće u kojima se živi punim plućima retko izgledaju kao iz kataloga“, smatraju psiholozi.
Ipak, upozoravaju da postoji razlika između „živog“ doma i potpunog haosa. Ako se stvari stalno gomilaju, niko nema energiju da ih skloni i prostor mesecima izgleda zapušteno, to ponekad može ukazivati na umor, preopterećenost ili stres ukućana.
Prostor u kojem živimo često postaje ogledalo našeg unutrašnjeg stanja.
Zanimljivo je i to da prisustvo dece potpuno menja izgled doma. Roditelji male dece mnogo ređe uspevaju da održavaju savršen red jer im je pažnja usmerena na mnogo važnije stvari od uredno poređane obuće.
Psiholozi zato savetuju da ne donosimo prebrze zaključke o ljudima samo na osnovu izgleda njihovog hodnika ili ulaza.
Jer iza savršeno čistih vrata nekada može da se krije hladna i napeta atmosfera, dok iza nekoliko razbacanih pari cipela često stoji dom pun života, smeha i bliskosti.
Na kraju, stručnjaci poručuju da dom nije izložbeni prostor već mesto u kojem ljudi treba da se osećaju prijatno, sigurno i opušteno. A ako to ponekad znači malo više obuće ispred vrata — možda to i nije tako strašno kako izgleda na prvi pogled.