Nikolu Simića, legendu jugoslovenske kinematografije, publika je doslovno obožavala. Neki ga pamte po maestralnom Pantiću iz "Tesne kože", dok su deca obožava da ga slušaju kroz lik crtanog junaka Duša Dugouška. Iza sebe je prebogatu karijeru i vrlo autentičan trag, ali njegov privatni život do samog kraja ostao je tajanstven.
Rođen u pekarskoj porodici
Malo je poznato da Nikola Simić potiče iz pekarske porodice. Nakon osnovne škole, završio je Petu beogradsku gimnaziju. U gimnaziji je glumio u Dramskoj sekciji, a 1958. diplomirao glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu, na klasi sa Radom Đuričin, Ružicom Sokić i Batom Živojinovićem.
Igrao predstavu odmah nakon što su mu saopštili da mu otac umro
Govorio je jednom prilikom o svojoj hrabrosti da stane na daske koje život znače odmah po saznanju da je ostao bez roditelja.
- Trebalo je imati hrabrosti i igrati "Dunda" u Dubrovniku te večeri kad su mi saopštili da mi je otac umro. I niko to nije znao. Trebalo je imati hrabrosti i igrati "Bubu" 30. decembra, a sahraniti majku 29 — ispričao je Simić i podvukao:
— Smeh je nešto najblagotvornije na svetu. U smehu, kroz smeh, čovek sve nevolje zaboravlja. Neka to bude i za trenutak, ali taj trenutak je dragocen. Nemoguće je da jedno biće bude stalno pod tenzijom, mora negde da pokulja ono nagomilano u njemu — istakao je glumac jednom prilikom.
Zanimljiv ljubavni život
Nikolin bratanac je ispričao i da se glumac ženio četiri puta i da je voleo žene, a u medijima se pisalo da je Simić pred kraj života bio u vezi sa 48 godine mlađom glumicom.
- A treba se zaljubljivati. Psiholozi kažu da dođe trenutak kad čovek želi da promeni način svog života. Treba imati hrabrosti i smelosti i to uraditi. Ja to znam, naravno iz prve ruke - pričao je legendarni glumac.
Zamalo da postane slikar, a ne glumac
Nikola je u jednom intervjuu otkrio kako je, zapravo, brat Slavko imao presudan uticaj da postane glumac, a ne slikar. Slavko mu je tajnu otkrio tek pred smrt.
- U nižim razredima gimnazije sam lepo slikao, pa sam, u vreme kad je moj brat Slavko bio glumac i profesor glume u Novom Sadu, u istom gradu polagao prijemni ispit za srednju umetničku školu. Ali, on mi je javio da prijemni nisam položio, pa sam završio Akademiju za glumu. Međutim, pre deset godina sam saznao pravu istinu. Slavko mi je pred kraj života, ničim izazvan, preneo pozdrav neke žene koja žali što nisam pošao u umetničku školu, kad sam već "položio prijemni ispit" - prisetio se Nikola i dodao da mu je sve odmah bilo jasno posle te rečenice.
- Ništa nisam pitao Slavka, a sve sam razumeo. On je u vreme boravka u Novom Sadu živeo sam. Ja bih mu tu bio samo smetnja. Zato mi je, nesvesno, javio da nisam položio prijemni i tako me iz slikarstva uveo u glumu - ispričao je Simić svojevremeno.
Nije imao ćerku Anu
Nikola Simić nije imao dece, a kako se godinama pisalo da je imao ćerku Anu, njegov bratanac je tada objasnio da je reč o ćerki njegove poslednje žene.
- Nikola nije imao ćerku, ni unuke. Ana je ćerka njegove poslednje žene Snežane. On je bio dobar prema njoj, ali joj nije otac. Nikoli je u mladosti puklo slepo crevo, došlo je do sepse, to se tada zvalo tuberkuloza stomaka, a lečili su ga radijacijom, nakon čega je ostao sterilan i nije mogao da ima dece. Oni sve pokušavaju zbog nasledstva - rekao je tada Nikolin bratanac Nenad.
Porodična kuća potpuno zapuštena
Porodični dom Nikole i Slavka nalazi se na Senjaku u Beogradu, a prizori zapuštene kuće rastužuju svakodnevno prolaznike.
Prema rečima komšija, kuća je skoro ruina, razvaljena su vrata i prozori. Lusteri se jedva drže na kablovima, nameštaja skoro da nema.
- Kuća nažalost propada, čula sam da je pod hipotekom, bio je neki sudski spor, valjda naslednici nisu mogli da se dogovore, ali ne znam tačno. To su samo priče, dolazili su neki ljudi da gledaju ali ona sada tako propada - ispričala je pre nekoliko godina za "Blic" jedna komšinica.