Nada Budisavljević je rođena u selu Pećani u Lici, ali njen život je od samog početka bio obeležen tragedijama – sa šest meseci ostala je bez majke, a oca i brata je izgubila tokom rata. Drugi brat preminuo je nekoliko godina kasnije. Sa sestrom Zorom bila je smeštena u dečijem domu, gde ih je 1947. pronašla Jovanka, njihova rođena sestra, koja ih je odgajila i školovala.
Obrazovanje i profesionalni život
Nada Budisavljević bila je izuzetno obrazovana i ostvarila je zavidnu karijeru:
Filozofski fakultet u Beogradu: engleski jezik i književnost, svetska književnost, italijanski jezik, rad u Titovom kabinetu – bila je jedina osoba koja je Titu dala otkaz.
Zatim je radila kao profesor u Vojnoj školi stranih jezika, prevodilac pri Mirovnoj misiji Ujedinjenih nacija.
Profesor na Vojnoj akademiji – proglašena za najboljeg profesora u istoriji ove ustanove. Njena profesionalna posvećenost i stručnost bili su neupitni, a priznanje koje je dobila na Vojnoj akademiji govori o njenoj izuzetnosti.
Sve za sestru Jovanku
Nada je ceo svoj život stavila u službu sestri Jovanki. Bila je njena sekretarica, šef kabineta, garderoberka, stilistkinja, pratilac na putovanjima, negovateljica, kuvarica, šnajderka, medicinska sestra i maserka.
Ona je bila ispovednik, poverenik i jedina osoba od poverenja. Brojne burne događaje, politike i lične trenutke Jovanke Broz, videla je i ćutala o njima – upravo zato ju je Krleža jednom prilikom pohvalio:
„Sve znate, sve vidite, sve čujete i ćutite, ni o čemu reč ne govorite.“
Ipak, u knjizi „Nada Budisavljević – Moja sestra Jovanka Broz“ (2015), Nada je odlučila da podeli deo priča koje je svedočila, dajući javnosti uvid u život prve dame Jugoslavije.
Pored posvećenosti sestri, Nada je bila i najbolja tetka sestrićima Goranu i Zoranu, i posvećena članovima njihovih porodica – Sveti i Saški, Mii i Filipu. Njena ljubav prema porodici i prijateljima bila je iskrena i neumorna.
„Mudra, čestita i dostojanstvena, nadasve duhovita, prava intelektualka, diskretna i skromna, osoba od poverenja, požrtvovana i hrabra, junak svog vremena, a nadasve velika lafica – kakva se više nikada neće roditi.“ – Žarko Jokanović
Život uz Jovanku i Tita
Nada je tokom života bila nevidljivi stub podrške Jovanki Broz. Nakon što su je Jovanka i Tito primili u Užičku 15, Nada je postala deo njihovog domaćinstva, prisustvovala je privatnim događajima, putovanjima i svakodnevici.
Bila je diskretna i lojalna – nije govorila o privatnom životu sestri ni Titovim običajima.
Bila je svedok svih ključnih trenutaka u životu Jovanke Broz i Tita, uključujući i njihovu ljubav i brak.
Nada je opisivala kako je Tito uvek postupao sa poštovanjem i toplinom, tretirajući je kao članicu porodice i priznajući njenu posvećenost sestri Jovanki.
„Tita sam doživljavala kao oca. On nas je primio kao Jovankinu decu. Za nas je bio mnogo fin i topao čovek, koji je znao da oslobodi tremu pred sobom.“
Odluka Jovanke i tiha žrtva
Jovanka Broz je svoj brak sa Titom doživela kao životnu posvećenost. Nada je bila uz nju tokom svih tih godina, pomažući joj i čuvajući privatnost. Njen odnos sa sestrom bio je duboko emotivan i prožet poverenjem.
Nada je opisivala da je Jovanka nikada nije obavestila o detaljima svoje ljubavi i braka, a o venčanju su saznale samo ona i Zora. To je bila intimna i strogo čuvana odluka.
„Ona se udala za svoju ikonu i do kraja života za nju nije postojao niko drugi. Ni u mislima, ni u delima.“
"Ja mislim da se Jovanka nakon udaje ni u čemu nije promenila. Pedesetdruge, pedeset treće godine, mi smo se preselili iz sobe u Užičkoj 16 u stan u Užičkoj 9. To je bio stan koji je Jovanka dobila i koji je posle vratila kad se Zora udala. Jovanka je smatrala da nije u redu da ja sama budem u tolikom stanu dok drugi ljudi nemaju gde da žive. Tako sam ja prešla da živim s Titom i Jovankom u Užičku 15."
Najverovatnije da je njena dobrovoljna odluka bila da nemaju dece. Jer bi to Titu u tom trenutku moglo da naškodi. Kažem, najverovatnije, jer ja to ne znam.
Njena žrtva je bila kompletna za njega. Ona se od samog početka stavila u službu njemu kao neko ko je posvećen, kao opatica koja se posveti svojoj religiji. Ona je amortizovala svaki udarac koji je bio namenjen njemu. I onda je glumila da je mnogo jača nego što je bila. Delovala je kao kremen-kamen, kao žena stena. I to se kasnije zloupotrebljavalo."