Naši izbori određuju naš put, odluke koje donosimo trasiraju naš život.
Sad znam da sam izabravši njega, za životnog saputnika, napravila pogrešan izbor, ali sam mu zahvalna na deci koju sam sa njim dobila i koja su moje najveće blago.
Odrasla sam u jednom banatskom selu kao jedno od desetoro dece. Brinuli smo jedno o drugom, a majka nam je bila i otac i majka.
Otac je stalno dolazio nervozan sa posla, a i onda bi odlazio u sobu da odmara ili bi ljudi donosili TV aparate da ih popravlja do kasno u noć. Majka je prva ustajala u četiri ujutru, a zadnja odlazila na spavanje.
Jedna od sestara se udala u Bosni i ja sam otišla kod nje u posetu. Tu sam se zaljubila u njenog devera i on u mene. Bila je to moja prva ljubav koja se, nažalost, završila brzo posle mesec dana. Vratila sam se u moje selo i nešto posle toga mi je sestra javila da je dever mene zaboravio i da ima drugu devojku. Mnogo sam patila. To osećanje je zamenio novi nalet emocija koji je potekao od njega, mog budućeg muža.
Te iste godine sestra i njen sin i ja smo išli na seosku slavu u mom selu. Tu je moj budući a u trenutku ove ispovesti, bivši muž, radio na ringišpilu. Kada sam se sa sestrićem provozala ringišpilom pitao me je:
- Ovo je tvoj sin?
Pogledala sam ga pomalo stidljivo:
- Ne, ja sam mu tetka.
Nasmešio se prelepim osmehom, pogledao očima boje nebeskog svoda i pitao me da sledeće noći izađem sa njim. Pristala sam. Tog dana smo se i pozdravili jer je ringišpil išao u drugo mesto. Čuli smo se narednih tri meseca telefonom. Onda je došao sa ringišpilom u susedni grad i dogovorili smo se da se vidimo. Pošla sam sa stricem i sestrom da ga upoznaju. Proveli smo dan zajedno i on je bio divan prema meni. Tako je tada to izgledalo. U septembru 2001. godine me je pozvao kod sebe u kuću da vidim gde živi i tada sam upoznala njegove roditelje. Njegov otac je rekao nešto što tada nisam najbolje razumela:
-Ti dete nisi za našu kuću. Ja znam svog sina. Ti kako odlučiš…
Njegova mama me je pozvala sa strane i rekla da je on kao dete preležao meningitis i da bežim od njega.
Nisam poverovala u to jer sam mislila da im ja smetam i da smatraju da ih nisam dostojna. Volela sam ga. Rešila sam da odem od kuće jer moji tu vezu nisu odobravali sem mame.
Pogrešan sudbinski korak
Tog prokletog 5-og septembra dok je tata odmarao mlađa sestra i ja smo spakovale moje stvari i odnele kod strica. Stric i ja smo krenuli autobusom kod mog budućeg muža.
U susednom gradu su strica i mene sačekali budući svekar i muž. Krenuli smo dalje autom prema tom njegovom selu u Bačkoj za koje nisam ni znala gde se nalazi. Auto se pokvario na pola puta tačno kao da ni sam Bog nije dao da odem tamo. On je pozvao komšiju da dođe po nas. Tamo su vec pripremili doček za mladu ili kako oni to zovu „slatka rakija“.
Došlo je vreme da pozovem kući. Javio se tata preteći da će da dođu po mene iako sam tad imala devetnaest godina. Ubrzo smo ugovorili venčanje crkveno i opštinsko 13-og oktobra. Pre crkvenog venčanja sam morala da se krstim u rusinskoj crkvi jer sam bila pravoslavne vere a moj budući muž Rusin.
"Jedan je Bog," mislila sam - Svadba ko svadba…
Posle nekog vremena se njegova sestra "zabrinula" zašto ne ostajem trudna. Nisu imali ni veš mašinu. U decembru nešto posle svadbe obukla sam kratku suknju za proslavu krštenja njegovog druga.
Tu sam dobila šamar kojim mi je zatvorio oko i razbio nos. Otišao je na proslavu bez mene dok su ga njegovi pravdali.
Moja majka mi je rekla "kakvo si cveće brala sad ga miriši".
Sutradan se izvinjavao i plakao. Ostala sam u januaru trudna sa prvim detetom. Svekar je prokomentarisao samo im to dete fali.
Prolazili su dani, ali sam se radovala tom detetu. Porođaj je bio težak. Rodila se prva ćerka, Neda. Posle dva dana sam došla kući. Prvi dan kada smo došli njegova baba je na rusinskom jeziku, što sam razumela, rekla mom svekru da krste dete jer je sitna da ne umre nekrštena.
Postporođajna depresija i muka
Od stresa posle tih reči mi je stalo mleko. Mala nije šest nedelja uopšte noću spavala zamenila je dan za noć. Meni je bilo sve gore i gore toliko da nisam mogla svoje dete više slušati kako plače. U jednom trenu sam je htela baciti na pod.
Otišla sam psihijatru i ustanovljena mi je postporođajna depresija i rekli su da me ne ostavljaju samu sa detetom. Pila sam tablete od kojih mi je duša spavala, ali sam morala da radim po kući pošto je moja svekrva glumila detetu majku.
Ja sam radila sve ostalo. Cela kuća, bašta i stoka su bili na meni. I da naravno, da dočekujem, ispraćam, čuvam i budem uzorna snaja iako su mi se svi podsmevali i zvali me ludom.
Mnogo mi je teško kada se setim tog vremena. Prošlo je neko vreme i ostala sam trudna sa drugim detetom.
I na dan kada sam saznala da sam trudna sa drugim detetom,muž odlazi u vojsku a ja ostajem sa detetom pored sebe i detetom u sebi...
U vojsci se zadrzao celih tri meseca kad su ga proglasili nesposobnim za vojsku i pustili kući. Kad sam bila u osmom mesecu sa drugom ćerkom umrla je baba mog muža i leš je bio u kući.
Dobila sam bolove i u bolnici dobila lekove.
Mesec dana kasnije rodila se Maja, tog jula 2004. godine. Kada se rodila nagutala se plodove vode pa smo bili deset dana u bolnici i za to su me krivili. Smršala sam ali gurala sam dalje radi dece da ne osete.
Njega nisu deca zanimala niti ih je gde vodio niti čuvao. U martu za moj rođendan bila sam trudna šest nedelja. Rodio se prvi sin koji je dobio ime po svom dedi, Mihajlo. Pošto moj suprug nije imao stalan posao godinama smo živeli na ivici egzistencije.On je kupovao auta i vozio kojekakve, a ja sam bila sluga. Kad dođe jesen išla sam sa svekrvom da sakupljam kukuruze po njivama i radila sve po kući.
Za decu sam živela i počela sam uzgajati cveće, tu sam pronalazila sebe, iako bi on kada se razbesni razbijao saksije. Deca su to sve gledala. Kad je mlađa ćerka imala šest godina dobila je neku alergiju za koju se kasnije utvrdilo da je poremećaj rada štitne žlezde. Uskoro je on počeo da taksira i da me vara dok mi nije dao da radim.
Zlostavljanje i trpljenje
Varao me kad god je imao priliku, dok sa jednom Romkinjom nije stvorio dete koje danas ima dvanaest godina. Ja sam za to dete saznala kada je imalo četiri godine. On je poricao, a onda mi je pijan priznao da je njegovo. Uskoro mi je umro i otac sa kojim nisam pričala dve godine zbog neke bezvezne svađe između mog muža i jedne od mojih sestara.
Nisam otišla da ga vidim kad je bio u bolnici. Da li mi je oprostio - ne znam.
Kad sam saznala da sam opet trudna, najstarija ćerka je imala već sedamnaest godina a ja trideset šest.
Moj svekar se razboleo, kada je sam bila trudna tri meseca sa Nenadom, i umro posle pet nedelja. Jako teško sam to podnela. Iako nisu bili dobri prema meni on me je voleo kao svoje dete i uvideo je da sam mučenica kao i on.
Ušla sam u deveti mesec trudnoće i u toku noću dobijem napad astme posto sam godinama unazad imala česte bronhitise koje nisam lečila. Doktor je rekao da nije astma već jak bronhitis i nekako je prošlo sa lekovima i inhalacijama. Bližio se termin i morala sam na indukovani porođaj. Rodilo se moje sunce. Bože kako sam bila srećna, ali kratko je trajalo…
Pošto sam se posvetila malom, bio je bolešljiva beba, moj suprug se opet odvažio da me vara. Ponovo obećava da ce se smiriti ali opet isto.
U avgustu te iste godine u sred noći mi se ponavlja napad astme i ustajem u 4 ujutru ne mogu da dišem uzimam inhalator i do ujutru nekako preživim. Ponovo dobijam napade i posle svih analiza koja sam uradila ustanovljena mi je astma i dobijam pumpicu i lekove.
Nenad je imao česte upale ušiju i dve godine nismo znali više kad je dan a kada noć. Starija ćerka se u međuvremenu zaposlila i udala ali se posle tri meseca vratila. Tada smo proslavili njen osamnaesti rođendan i Nenadov prvi. Pred Nenadov drugi rođendan dobijam poziv iz ambulante za MMR vakcinu. Po primanju vakcine dete dobija visoku temperaturu. Ujutru nam je pedijatar rekao da ne brinemo jer je dobio neki virus. Na dan Nove godine ja dobijam gušenje. U tom stanju sam čak videla svog pokojnog oca kako leži pored mene sav od zemlje i mazi me po glavi i govori:
- Ne ideš ti nigde ostaješ sa svojom decom.
Bolest deteta
Uskoro je Nenad potpuno je prestao da priča, počeo je da ispusta čudne zvukove, ujeda me i štipa i to samo mene. Počeo da se penje po stolu. Ja se leti nisam smela skinuti u majicu kratkih rukava jer sam bila sva u modricama od njegovih ujeda i štipanja. Polako su nas rodbina i komsiluk počeli čudno gledati i zapitkivati u vezi s njim. Oni su to zvali bezobrazlukom iako sam ja uvidela da nešto s njim nije u redu.
Počele su svađe sa mužem. Svađe svaki dan, čak je u jednom momentu pretio da će da se obesi. Vukao me je za ruku dok su deca vristala. Naravno, odustao je od toga. Od svega toga meni se astma pogoršavala i počela sam dobijati napade panike iz čista mira.
Nenad na jednom pregledu kod pedijatra štipa doktorku da bi ona odmah dala uput za interesornu komisiju. Videla je da sam u pravu, da ne paničim bez veze. Imao je već oko tri godine.
Pelene jos uvek nije skidao iako deca već u to vreme skidaju. Poslati smo kod psihologa. Na pregledu se penjao po meni, štipao me, hteo da se popne na sto. Posle pregleda doktorka je rekla da misli da je dete autistično. Prestajao je da jede. Najvise je koristio mleko u flašici i sve čvrste namirnica izbegavao.
Upućeni smo kod neurologa i psihijatra, sa savetom da se brzo krene sa defektoloskim i logopedskim tretmanima, i da se dete što pre uključi u kolektiv tj. vrtić. Neko vreme je trebalo, ali se prilagodio drugoj deci.
Nešto kasnije sam ga odvela privatno kod defektologa uz čiju pomoć je počeo da više priča i koja mi je davala savete. Takođe je rekla da on ima osećanja što autistična deca nemaju.
Mali je nekad bio nemoguć pa je rodbina počela da nas izbegava.
Starija ćerka se vratila prvom momku na šta se njen otac bunio. Posle tih reči joj je uzeo ključeve auta i zabranio da ide pa je ona dobila napad panike. Uskoro se preselila kod dečka za stalno.
Mlađa ćerka je imala problema sa pritiskom i u jednom trenutku je pala pored kreveta u sobi i zvali smo Hitnu.
Privođenje
Nenad je napredovao zahvaljujući defektologu i mom zalaganju. Jednog jesenjeg dana je počela svađa za nedeljnim ručkom, prebacivanje mog supruga da on radi cele godine i kada dođe zima opet smo na istom.
Svađa je trajala do uveče kada je on postao nasilan. Mi da izbegnemo svađu, otišli smo u sobu starijeg dečaka. Pošao je za nama i gurnuo kamin na zemlju. Njegova majka je to počistila. On je ponovo došao za nama i krenuo prema meni da me udari. Svekrva je stala ispred njega on ju je odgurnuo na kauč i podigao ga i tresnuo ga na zemlju zajedno sa njom. Povikala je da će zvati policiju.
On je svoju majku tad podigao sa zemlje i hteo da je ponovo baci. Uzeo je Nenada preteći da će mu nauditi na šta je stariji sin dotrčao i uzeo brata od njega. Posle svega se opet ponašao kao da ništa nije bilo seo je sa kumom, koji je naišao kasnije u kuhinji i pio.
Druga ćerka je iskoristila gužvu i poslala poruku svom momku koji je imao uvid u situaciju i policija je došla. Svekrva je krenula da ih uvede i on kada ih je video je prebledeo. Odveli su ga jednim policijskim kolima, mene, ćerku i svekrvu drugim.
Stariji sin je ostao da čuva Nenada, a starija ćerka je došla da bude s njima. Ispitivanje je trajalo do dva sata noću. Odmah mu je određeno udaljavanje iz kuće na 48 sati i rekli da mu se spakuju stvari. Nas su posebnim autom dovezli kući, spakovala sam mu stvari i pustili su ga u kuću da se pozdravi sa Nenadom.
Otišao je kod kuma da prenoći. Potom je kum non stop zvao i uznemiravao nas na njegov nagovor. Poručivao je preko kuma da hoće da dođe kući da vidi Nenada i da se obesi pred nama. Policiji smo odmah dali kumov broj telefona. Produžili su mu zabranu prilaska na mesec dana.
Kasnije je otišao kod brata. Mlađa ćerka je uskoro dobila psihijatrijsku terapiju bez koje i dan danas ne može da zaspi. Išli smo u besplatnu pravnu sluzbu da ga tužimo za nasilje i da se razvedem.
Rešila sam da konkurišem za posao a da svekrva i ćerka paze malenog. Zet mi je našao posao u Novom Sadu u jednoj klinici da radim kao spremačica. Bio mi je to prvi posao u životu.
Prošao je i taj mesec, sećam se bila je nedelja, ja sam imala slobodan dan. Moj tada još suprug se najavio da će doći u kuću sa svedokom. Nenad mu je odmah poleteo u zagrljaj. Njegova majka ga je odmah primila nazad. Dovukao je i kamp prikolicu koju je ranije menjao za traktor u slučaju da ga izbacimo iz kuće.
Njegovo glupiranje i kajanje je dovelo do toga da sam poverovala da će se promeniti. Povukla sam i tužbu i zahtev za razvod braka. Ali on se nije promenio samo se pritajio. Radila sam po dvanaest sati svaki drugi dan. On je preko dana bio u kući a noćio je u kamp kući.
Ubrzo je otišao, ali mi je odveo i Nenada. Celu noć nisam spavala tražila sam dete po krevetu jer mi je uvek na grudima spava. Bio je Uskrs tačno se sećam. Prvi dan Uskrsa smo uvek išli kod moje mame a dan pre je izbila svađa ne znam oko čega. Do mog sela je vozio preko dvesta kilometra na sat, deca su drhtala a ja sam samo ćutala.
Kad smo stigli mama ga je pitala:
- Zete šta ti je?
- Popio sam pet tableta.
Ostali smo bez teksta. Ja sam tražila da vozim do grada u kom se udala starija ćerka. Odbio je i plašio nas brzom vožnjom. Stigli smo kući i skuvala sam kafu. Sve bi bilo normalno da on nije uleteo u sobu u kojoj su bili i ćerka i stariji sin i uzeo šoljicu koju sam i njemu sipala i vrelu kafu mi sasuo u lice. Povikala sam da zovu policiju da bi on skočio na mene i pokidao mi majicu i krst koji sam nosila oko vrata.
Vikao ja da moram da dam otkaz.
Sin i ćerka su bili nemi. Kad se to završilo uzeo je Nenada i otišao da spava. Kao da je sve normalno. Sat je zazvonio u 4 i 10 h.
Ustala sam za posao, nisam smela ići autom do stanice pa sam pešice otišla do centra okrećući se čim čujem auto. Ušla sam u autobus i stigla u Novi Sad. Nazvao me je i pored svega rekao da ću tek videti. Stigla sam sva uzrujana na posao da bi kolege primetile da nisam dobro i da imam oko vrata crtu kao da me neko vešao, a po grudima sam imala podlive i modrice, ogrebotine po šakama.
Uskoro su došli ljudi koji su se zabezeknuli kada su videli povrede.
Rekli su da odmah zovem nekoga da me zameni i da moram sa njima u urgentni. Dosla je koleginica a ja sam otišla sa njima za bolnicu gde su me snimali i utvrdili da imam rascep rebara od čega imam posledice i sad. Policiju ga je privela a ja sam iz urgentnog otišla u stanicu da dam izjavu. Sin i ćerka su došli da daju izjave, njegova majka je to odbila. Njega su zatvorili u kancelariju pored gde je on lupao glavu o zid pa su mu morali staviti lisice. Mi smo otišli kući a on u zatvor. Deca i ja taj dan niti smo jeli nit vode pili. Mati mu je pakovala torbu i bez mog znanja povela malog da se pozdravi s njim. Sutradan je rekla kad mu istekne kazna on se vraća u kuću tj prikolicu. Ja sam joj rekla:
- Ja pod isti krov s njim više ne! Deco trazite stan idemo napolje!
Pošto mu je opet određeno 48 sati zadržavanje našli smo stan u roku 24 sata. Čovek je došao po nas i pomigao nam da prenesemo stvari. Malog nisam povela jer bi me muž proganjao. Kajem se zbog toga jer nismo se mogli prijaviti da on dete ide ovde u školu a ja radim dva posla da bismo mogli preživeti. Povukli smo svo troje tužbu da izađe da hrani to dete i majku. Pustili su ga jer smo dali izjavu da smo izašli u kiriju jer mu je pretilo od tri do pet godina zatvora. Imao je opet zabranu, razveli smo se i potpisala sam ne znajući šta potpisujem - samostalno vršenje roditeljskog prava. Nisam znala šta to znači pa mi je kasnije pojasnio advokat. Sva prava u vezi sa Nenadom su pripala mom bivšem suprugu i tu mi je otišao deo duše zauvek. Život je ponekad i kao ringišpil, nekima ne smetaju visine kada se voze dok neki vrište. Meni ipak ne smeta vožnja i vozim se do onog trenutka kada se ringišpil zaustavi i hrabro gazim po tlu čekajući sledeću vožnju.
Pogrešan izbor
Ostala sam sama sa svojom decom, dve ćerke i sinom koji su več punoletni, dok je bivši muž je dobio starateljstvo nad najmlađim, iako je bio u zatvoru neko vreme zbog nasilja u porodici. Posle zadnjeg njegovog prebijanja ustanovili su mi kamenje u žuči. Uputili su me kod abdominalnog hirurga koji mi je rekao:
- Kakva crna žuč? Idi reši taj tumor pa ćemo videti dalje...
Ja sam ostala začudjena da bi ona rekla:
- Je l vi ne znate da čitate, vi imate rak jajnika.....
Nastao je muk i dobila sam hitan uput za CT.Dok sam išla prema stanu razmišljala sam kad stane autobus da izađem kod mosta i skočim u Dunav. Plakala sam svi su gledali u mene:
-Kako dalje? Šta reći deci? Kako da im kažem?
Te misli su mi prolazile kroz glavu. U tom momentu me zove mlađa ćerka i pita zašto plačem. Rekla sam joj i plakale smo obe ja s jedne ona sa druge strane telefona.
- Ništa, boriću se.
Rekla sam sebi hrabro. Pošto sam radila za minimalac, zaposla se mlađa ćerka. Ja sam radila svaki drugi dan a ona je išla te dane kad sam ja bila u drugoj a ja bežala ranije s posla i pomagala joj. Dok smo radile u toj drugoj bolnici neko mi je poslao zahtev na TikTok.
Prihvatila sam da skratim vreme. Bio je to Luka. Odmah mi je počeo pisati, lajkovati storije itd. Predstavljao se kao vozač vip taksija, kamiondžija ...
Sećam se to je bio jun i zamenila sam sa koleginicom smene. Išla sam da vadim tumor markere i on je taj dan došao da me upozna jer je bio oduševljen sa mnom. Idem prema kafiću ispred kog vidim čoveka koji šeta kao lud napred nazad. Pomislila sam da li da idem na stanicu pa u stan ili da ga ipak upoznam. Mozak je govorio jedno srce drugo… Upoznali smo se seli u kafić, i tako sedeli i pričali četiri sata.
Kukao je na bivšu ženu. Pričali smo o deci. On ih ima petoro. Rekla sam mu da moram do stana pa na posao i on je rekao da će me odvesti. Imala sam neki strah i rekla sam mu da me ostavi na stanici. Tako je i bilo. Kad sam izlazila iz auta povukao me za ruku, poljubio u kosu i u ruku. Brzo sam se dovukla do stana i odmah išla na posao. Pisao mi je non stop. Sutradan sam morala za selo u kom sam živela sa bivšim suprugom. Luka se ponudio da dođe iz Beograda, odakle je inače bio, i odveze tamo i vrati u Novi Sad. Tako je i bilo. Usput smo se poljubili prvi put ispred ambulante a on je usput dosta vremena provodio na telefonu u, kako je rekao, razgovorima oko njegove firme. Drugi put kada mi je ponovo došao, spavali smo zajedno. Sledeći put je upoznao moju Maju.
Kupio mi je novi telefon. Jednom prilikom kad nas je vozio van grada autom naleteo je na jednog momka na motoru. Srećom mali se samo ugruvao i nije ni policija izašla. Zatim je poželeo da upozna moju majku. Otišli smo u moje rodno selo i tamo je hvalio hranu koju je moja majka pripremila da nam je svima bilo neprijatno. Ja sam u šali rekla:
- Evo ti majko još jedan kandidat za zeta.
Iz jedne užasne veze u drugu
Niko se nije nasmejao a jedan od moje brojne braće mi je rekao u tajnosti da ima nešto u njemu što nije ok i da on može da oseti čoveka kakav je i da do sad nije pogrešio. Branila sam svoj izbor rečima da je on samo namučen čovek kao i ja i da su mu prsti bili krivi i da je imao ožiljke po stomaku kada ga je ženin ljubavnik izbo nožem. Nekoliko dana kasnije stgli su rezultati moji zdravstveni rezultati.
Uzorak je bio benigan, benigne ciste. On je plakao, kako je rekao od sreće. Nisam više imala snage da radim dva posla, napustila sam jednu kliniku i išla za Beograd kad god sam bila slobodna ili je on dolazio kod mene. Deca su ga mnogo zavolela jer su videla u njemu ono sto nikada nisu imali, pravog oca. Jedne večeri dok me vraćao kući na moj telefon je stigao zahtev na instagramu od izvesne Milene.
Rekla sam mu pošto sam vozila da prihvati i vidi šta hoće jer joj je profil kao nekog ko gleda u karte itd. Rekla sam mu da pita da li naplaćuje...
Prihvatio je i kaže mi da je rekla da ne naplaćuje. Naježila sam se kad je ispričala neke stvari o meni i deci. Posle mi je često pisala o njemu i njegovim raspoloženjima, kad je ljut itd. Jednom se sećam išla sam sa posla i nešto smo se posvađali ne znam oko čega. Ona u tom času šalje poruke koje sam videla kad sam stigla u stan: "Zovi ga krenuo je da se ubije, vi ne možete jedno bez drugoga“.
Odmah sam ga plačući zvala, izvinjavala se ne znam ni zašto. I moj najmlađi sin koji je pripao mom bivšem mužu ga je zavoleo.
Kad god sam imala slobodno išli smo negde Hrvatska, Bosna ..Gde god je vozio a ja bila slobodna išla sam s njim, sve mu je teže padalo naše odvajanje.
Otišao je onda na deset dana u Španiju i mnogo mi je nedostajao. Kad je došao uzela sam bolovanje i spremali smo se da idemo na more jer ja ga nikada nisam videla. Međutim, pokvario mu se auto i tri dana pre mog isteka bolovanja smo krenuli na put koji je trebalo da bude iznenađenje za mene. Otišli smo na Ostrog i tamo proveli tri blagoslovena dana. Bili smo malo i na moru gde mu je slala neka komšinica poruke. Kasnije mi je rekao da je to njegov lažni profil koji je napravio da bi mene učinio ljubomornom. Ona Milena mi je slala poruke često. U jednom trenutku je izmislio i sudar da bi kasnije priznao da je lagao. Jedan dan me je verio.
Ja sam to okacila na Fejsbuku i njega obeležila ali on to nije stavljao na svoj profil i čudno mi je bilo da nema slika sa mnom. Onda je krenulo: pravio je scene kad mu se na prvo zvono ne bih javila na telefon.
Salno mi je pisao kako ne može da dočeka da pređem za Beograd iako sam ja to stalno odlagala. Govorio je kako tamo ima posla i pomagaćemo decu lakše je u dvoje.
Došao je oktobar mesec čekala sam da li će mi produžiti ugovor za posao. Svi koji su ga makar samo videli u klinici su mi govorili da je on mutan tip i šta god radila da ne idem za Beograd. Dan pred Svetu Petku, nedelja je bila, pobegla sam ranije sa posla i kad sam stigla na stanicu zazvonio mi je telefon. Sestra mi je jedva saopštila da mamu ne može da probudi ...Ne znam kako sam stigla kući ali sam joj rekla da Hitnu odmah zove.
Nismo znali kako je, sutradan sam bila slobodna i otišla sam na službu i krenula da zapalim sveću ruka mi sama krenula dole da joj upali sveću kao da već nije među živima ali trgnem se i upalim joj za žive. Posle trećeg moždanog udara bila je u jako lošem stanju. Tog dana se na kratko probudila, ali je umrla već 31. oktobra.
Luka je došao na sahrnau, prenoćio kod nas u stanu, ali je rano morao da ide za Beograd jer su mu sina uhapsili zbog posedovanja droge, a sajki stavili nanogicu.
On je govorio da nije znao čime se oni bave. Nisam imala vremena da se raspravljam sa njim, silna rodbina je prolazila kroz kuću zbog sahrane i svega...Nisam mogla da verujem da mi je majka mrtva. Nije bilo dana da me nije zvala i govorila:
- Nemoj nikad da zaboraviš tvoju mamu.
- Majko mila kako bih ikad mogla da te zaboravim, govorila bih joj tada.
Posle sahrane rešila sam da sa Lukom idem u Beograd. Rešila sam da tražim posao tamo. ALi uveče sam mu rekla:
- Luka izgleda da sam trudna.
- A kad smo mi to bili zajedno? - pogodile su me njegove reči.
Te noći sam, kako ja mislim, izgubila beb. Jedno nedelju dana sam sedela besposleno i onda našla posao u pekari. Bilo je čudno da sam kod njega spavala kao beba i pored stresa posle majčine smrti. Živeli smo on, jedan od njegovih sinova, snaja i ja zajedno. Svako jutro je on kuvao kafu, a to jutro kad sam išla na posao nije ...Skuvala bih je sama sebi i otišla na posao.
Taj dan ne mogu zaboraviti toliko me je bolela glava i mucninu neku neobjasnjivu sam imala da to nije normalno. Napustila sam posao u pekari a on je uporno tražio oglase za posao da bih se što pre zaposlila. Jedno jutro rekao mi je da dolazi njegova bivša da vidi decu.
Upoznala sam je i žena je sasvim normalna za razliku od njega. To veče je otišao s njom i sinom za Bosnu da zakolju svinju i da rešava neke papire. Nije ga bilo tri dana, a za to vreme mi je ostavio samo 1000 dinara.
Kad god je situacija bila kritična, ta izvesna Milena mi je pisala i govorila kako mi je Luka spasio život, te da treba s njim da budem.
Uskoro sam našla posao kao spremačica. Tih deset dana me je non stop proveravao. Milena mi je napisala da ne smemo da se razdvajamo. Sutradan me vozio na posao i čekao u restoranu dok završim smenu.
On je u međuvremenu na moje oči počeo da muva devojku koja je sa mnom radila.
Kasnije sam proverila telefon i shvatila da je ona Milena nalog koji on koristi.
Uskoro sam se vratila kući kod svoje dece. Uskoro sam našla posao, tražeći da radim stalno kako bih zaboravila i njega i sve probleme. Iskreno se nadam da će vreme izlečiti sve.
(Ispovest poslala čitateljka)