Pre tačno 215 godina, francuski car Napoleon Bonaparta primorao je Senat da specijalnim ukazom sankcioniše raskid braka sa Žozefinom de Boarne, sa kojom je proveo 13 godina.
Prema Građanskom zakoniku usvojenom u Napoleonovo vreme, razvod je bio dozvoljen građanima Francuske, ali izričito zabranjen članovima carske porodice. Zbog toga su, kako bi pravno okončali svoju zajednicu, Napoleon i Žozefina koristili proces poništenja, a ne klasičnog razvoda.
Državni razlog iznad ljubavi
Glavnim razlogom rastanka smatra se činjenica da Žozefina, koja je iz prvog braka imala dvoje dece, caru nije mogla da podari naslednika. To potvrđuje i sam Napoleonov govor održan na ceremoniji raskida braka:
"Interes i potrebe mojih naroda, koji stalno usmeravaju sve moje akcije, zahtevaju da iza mene ostanu deca, naslednici moje ljubavi prema narodu i ovog trona na koji me je postavilo proviđenje. Međutim, već nekoliko godina gubim nadu da ću imati decu iz braka sa mojom voljenom ženom, caricom Žozefinom; to je ono što me navodi da žrtvujem najslađe naklonosti svog srca, slušam samo dobrobit države i želim raskid našeg braka."
Istu problematiku spominje i Žozefina u svom obraćanju:
"Uz dozvolu našeg uzvišenog i dragog muža, moram izjaviti da više nemam nade da ću imati decu koja bi mogla zadovoljiti potrebe njegove politike i interes Francuske."
Sumnje, Marija Valevska i konačna odluka
Vredi napomenuti da odluka o raskidu braka nije bila iznenadna. Napoleon je o tome ozbiljno razmišljao još od 1807. godine. Međutim, postojao je jedan problem. Sumnjao je čijom krivicom Žozefina ne ostaje trudna: njegovom ili njenom.
Ove sumnje su nestale u jesen 1809. godine, kada mu je poljska grofica Marija Valevska saopštila da čeka njegovo dete. Nakon toga, car je shvatio da je uzrok u Žozefini. Tokom večere, 30. novembra 1809. godine, saopštio joj je svoju odluku. Žozefina je odgovorila nervnim slomom i gubitkom svesti. Sledećeg jutra, Napoleon je bio neumoljiv: "Doneo sam odluku. Ona je nepovratna. Cela Francuska želi razvod."
Verski aspekt i nepopularni novi brak
Raskid braka je formalizovan brzo, uključujući i religiozni aspekt. Budući da su se Napoleon i Žozefina venčali 1804. godine po nalogu pape, ali bez svedoka na samoj ceremoniji, taj podatak je bio dovoljan osnov da se brak proglasi nevažećim sa crkvene tačke gledišta.
Iako je Napoleon tvrdio da cela nacija želi ovaj razvod, istoričari poput Alberta Manfreda navode drugačije. Odluka da ostavi Žozefinu i oženi se Marijom Luizom, ćerkom austrijskog cara Franje II, bila je krajnje nepopularna u narodu, vojsci i carevom najbližem okruženju.
Austrijska carica kao uvreda za tekovine revolucije
Novi brak je stvorio dubok disonans. Može se reći kao da ga je karma sačekala što je ostavio Žozefinu.
Napoleon, izdanak revolucije koji je dobro pamtio kako je francuski narod pogubio kralja Luja XVI i kraljicu Mariju Antoanetu, sada je pokušavao da izgradi sopstvenu dinastiju oslanjajući se na evropske monarhističke porodice koje su do juče podržavale svrgnute Burbone.
Istoričar Albert Manfred primećuje:
"Carica je ponovo postala Austrijanka, ćerka cara Franje, princeza iz kuće Habzburga. Zar je Marija Antoaneta pogubljena da bi nakon petnaest godina njena bratanica, koja nosi skoro isto ime, stupila na francuski presto? U tom braku bilo je nečeg uvredljivog za francusku naciju; u njemu se videlo svojevrsno skrnavljenje grobova heroja Valmija, Marenga i Austerlica. Nijedan Napoleonov politički korak nije bio tako nepopularan kao ovaj."
Pored negodovanja naroda, novi dvor Marije Luize, formiran od starog plemstva i rojalističkih emigranata, ušao je u direktan sukob sa novim, carskim plemstvom, što je čak i porodicu Bonaparta gurnulo u svojevrsnu opoziciju.