U društvu postoji moda zabadanje nosa u tuđi život i zahtevanje objašnjenja za stvari koje se nikoga ne tiču. Čim napravite korak van opšteprihvaćenog, odmah se pojavljuju savetnici i oni koji navodno znaju bolje. Ali mudar čovek razume: postoje granice koje treba da se poštuju.
Čovek koji poštuje sebe ne traži odobrenje gomile, jer je svako suvišno pravdanje zapravo malo odricanje od samog sebe.
1. Izbor sopstvenog životnog puta
Izbor profesije, životnog pravca ili sna je isključivo lična stvar. Roditelji mogu želeti bolje za svoju decu, ali oni ne mogu proživeti život umesto svog deteta.
Greške, razočaranja i novi počeci su neophodni koraci da bi čovek postao jači. Pravdati se zato što niste postali lekar već ste izabrali muziku, ili zato što ne radite u banci već slikate, potpuno je besmisleno.
Prava greška je proživeti tuđi život umesto svog.
2. Izbor partnera i ljubavni život
Izbor partnera često izaziva buru emocija kod okoline, naročito ako se taj izbor ne uklapa u njihovu viziju prave osobe.
Pol, boja kose, poreklo ili karakter partnera mogu postati predmet osude, ali istina je da ćete sa tom osobom živeti vi, a ne vaši roditelji ili komšije. Pravdati se za sopstveno srce znači izdati sebe. Možete saslušati mišljenje porodice, ali poslednja reč mora ostati vaša.
3. Odluka o preseljenju i promeni sredine
Odlazak u drugi grad ili državu skoro uvek izaziva otpor kod bližnjih, često maskiran brigom o tome ko će im se naći pri ruci pod stare dane.
Iza toga obično stoji strah od samoće i želja da vas zadrže u svojoj zoni komfora. Imate pravo da istražite svet i gradite karijeru tamo gde želite. Pravdati se za želju da iskusite nešto novo znači svesno odustati od sopstvene sudbine.
4. Odluke koje donosite zato što tako želite
Ponekad je rečenica "tako sam hteo" najbolji odgovor na stotine nepotrebnih pitanja. Čovek ima pravo na izbor bez dugih objašnjenja, čak i ako taj izbor drugima deluje kao očigledna greška. To je vaš život i jedini način da ga proživite jeste da sami donosite odluke, bez obzira na tuđe čuđenje ili iritaciju.
5. Odluka o roditeljstvu
Ovo je jedna od najosetljivijih tema. Ljudi koji ne žele decu često su meta osuda i etiketa da su sebični. Međutim, odluka o roditeljstvu je duboko intiman izbor koji ne zahteva nikakvo polaganje računa javnosti ili rodbini. Život bez dece može biti podjednako ispunjen i smislen, i svako ima pravo na svoje konačno da ili ne, bez osećaja krivice.
6. Potreba za samoćom i izolacijom
Samoća često nije kazna već nasušna potreba za prikupljanje snage i sabiranje misli. Iako društvo često doživljava želju za izolacijom kao nešto čudno, niste dužni da se pravdate za to što želite da zatvorite vrata, isključite telefon i jednostavno ćutite. To nije hir, to je način da sačuvate unutrašnju ravnotežu.
7. Odbijanje neprijatnih tema
Postoje teme koje ljudi pokušavaju da izvuku iz vas bez poziva, bilo da je reč o prihodima, zdravlju ili intimi. Imate puno pravo da prekinete razgovor i stavite tačku na temu koja vam je bolna ili neprijatna. Objašnjavanje zašto ne želite da pričate je suvišno; vaše ćutanje u tom trenutku je vaša snaga.
8. Pravo na odlučno "ne"
"Ne" je potpuna rečenica koja sama po sebi ne zahteva dodatna opravdanja. Društvo nas uči da moramo da objasnimo zašto smo nešto odbili ili negde nismo došli, ali učenje da kažete "ne" bez pravdanja je prvi korak ka istinskom samopoštovanju.
9. Lični ukusi i svakodnevne navike
Čak i kod banalnih stvari, poput toga šta jedete ili pijete, ljudi osećaju potrebu da vas ispituju. Pravdati se za sopstveni ukus ili navike je apsurdno. Svako ima pravo da nešto voli ili ne voli bez podnošenja izveštaja okolini.
Polaganje računa drugima je oblik zavisnosti koji ubija ličnu slobodu. Čovek nije veliki onda kada se uspešno opravda pred drugima, već onda kada ima hrabrosti da ide svojim putem bez obzira na tuđe komentare.
Stil/Dzen