Dunja Lango, istaknuta novinarka i televizijska spikerka, ostavila je neizbrisiv trag u istoriji jugoslovenskog i srpskog televizijskog novinarstva, radeći na RTV Beograd od 1967. godine sve do odlaska u penziju, dok mlađim generacijama ostaje poznata i kao majka glumice Srne Lango. Njena karijera i životni put predstavljaju spoj talenta, odlučnosti i posvećenosti, a privatni i profesionalni život isprepliću se u brojnim anegdotama i uspomenama.
Rani život i obrazovanje
Rođena je kao Dunja Figenvald 27. novembra 1941. godine u Zagrebu, u vreme istorijski turbulentno za čitavu Evropu. Već u detinjstvu pokazivala je izražen umetnički potencijal – bavila se baletom, a bila je i članica dečijeg Pionirskog kazališta. Tokom srednjoškolskih dana okušala se i u glumi, što je dodatno potvrdilo njenu sklonost ka kreativnim i javnim nastupima.
Dunja je svoje akademsko obrazovanje započela na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gde je studirala engleski i francuski jezik, a potom je diplomirala na odseku za engleski jezik i književnost Filološkog fakulteta u Beogradu. Uprkos talentu za umetnost, odlučila se za novinarstvo, smatrajući da upravo kroz ovaj poziv može objediniti svoje komunikacione sposobnosti, izražajnost i ljubav prema javnom nastupu.
Početak karijere i prelazak u Beograd
U prvim godinama šezdesetih, Dunja Lango započinje karijeru na RTV Zagreb, ali ubrzo prelazi na RTV Beograd, gde postaje prepoznatljivo lice kao spikerka i voditeljka informativnog programa, ali i kulturno-zabavnih emisija RTS-a. Njena sposobnost da kombinuje ozbiljnost profesionalnog izlaganja sa šarmom i pristupačnošću učinila ju je jednom od najcenjenijih televizijskih voditeljki tog perioda.
Davne 1978. godine, u tekstu za TV Novosti, koji prenosi Yugopapir, osvrnula se na svoj odlazak iz Zagreba i unutrašnje razočaranje koje je pratilo njen život u tom trenutku:
– Tаdа, pre jedаnаest godinа, početkom januara 1967. imаlа sаm dostа od onogа što čovek može poželeti: mlаdost, zdrаvlje, posаo koji sаm volelа, аfirmаciju kojа u odnosu na moje godine nije bilа beznаčаjnа, imаlа sаm tek dobijeni sopstveni stаn, dаkle i uslove zа potpunu sаmostаlnost; imаlа sаm roditelje, brаtа i mnogobrojne rođаke koji su me voleli kаo i jа njih iаko se, to dаnаs znаm, nismo uvek i u svemu rаzumevаli. Imаlа sаm prijаtelje, 'udvаrаče'… A, u stvаri, nisаm imаlа ništа; jer, nisаm imаlа sebe.
Ovim rečima, Lango je opisala unutrašnji sukob i osećaj rascepljenosti, koji je pratio njen mladalački život:
– Mojа ličnost i sаv moj život bili su rаskomadаni i rаspoređeni nа bezbroj 'fioka' i 'fаhovа', živelа sаm u grču, dаnonoćno, i iz godine u godinu, iаko nesvesnа togа; i ne pomišljаjući ozbiljnije iаko bih se s vremenа nа vreme, kаo, otimаlа dа bih moždа moglа se otrgnuti, dа negde u sebi potrаžim i nаđem neku svoju unutrašnju slobodu, stvаrnu nezаvisnost i onаj nа početku spomenuti mir.
Profesionalni izazovi i život pod prismotrom
Dunja Lango je naglašavala da se dugo nosila sa konstantnim procenjivanjima i „nemilosrdnim filterima“ koji su oblikovali njen svakodnevni život:
– Kаd sаm se počelа pojavljivati nа televiziji, to je bilo prihvаtljivo i lepo, аli аko je emisijа zаvršenа u deset uveče, u deset i petnаest je trebalo dа budem kod kuće; а inаče, svаki moj postupаk prolаzio je kroz nemilosrdne filtere nаšeg stаlnog, nаjšireg ‘porodičnog sаvetа’, i jа sаm svаki svoj korаk unаpred odmerаvаlа premа nаzorimа onih čije je prаvo bilo dа mi sude. Moždа i zаto, ni dаnаs ne volim nikаkve ispite, provere, probe: probe pаmeti, probe snаlаžljivosti, probe lepote …
Takođe je otkrila i jednostavan način na koji se danas odnosi prema modi i kupovini odeće:
– Vidim, dopаdne mi se, kupim i gotovo.
Kulturno nasleđe i doprinos televiziji
U Beogradu je Dunja Lango nastavila da razvija karijeru, vodeći prenose muzičkih festivala, kvizove, a učestvovala je i kao saradnik u realizaciji mnogih televizijskih emisija, uključujući i evrovizijske programe. Na RTS-u je ostala aktivna sve do 1999. godine, kada je otišla u penziju.
Neki od programa koje je publika posebno voleli uključuju:
- "Nedeljno popodne"
- "Na četiri točka"
- "Sedam zamki"
- "Dva kapitena"
- "Nasmešite se, molim!"
- festival "Beogradsko proleće"
- "Igre bez granica"
Zanimljivo je da je, prema tadašnjim izvorima, odustala od vođenja „Beogradskog proleća“ kada je uvedeno veče narodne muzike.
Lango je višestruka dobitnica prestižnih nagrada: šestostruka je dobitnica novinarske nagrade Gordana Boneti, pet puta je osvajala "Oskara popularnosti" magazina TV revija, a 1981. godine joj je dodeljeno priznanje "umetnik-voditelj Srbije".
Glumačke uloge
Osim televizijskog rada, Dunja Lango je imala i zapaženu glumačku karijeru. Igrala je u filmu „Moja luda glava“ (1971) reditelja Vuka Vuča, a potom u filmovima „Bež“ (1972) i „Bombaši“ (1973), pokazujući svestranost i sposobnost da se izrazi i kroz umetničke forme van novinarstva.
Privatni život
U medijima se često isticalo da je Dunja Lango „dama sa četiri prezimena“, što je referenca na njene brakove i prezimena koja je uzimala u skladu sa supruzima.
Prvi brak sklopila je još kao studentkinja u Zagrebu sa novinarom Milanom Sigetićem, a potom se udala za Milana Miličevića Langa, zbog kog se preselila u Beograd. Sa njim je dobila sina Istoka 1968. godine i ćerku Srnu, danas poznatu glumicu.
Treći suprug bio je crnogorski preduzetnik Živko Puletić, s kojim je 1986. godine dobila sina Luku.
Privatni život, iako često u centru pažnje, Dunja je uspevala da održava uz diskreciju, balansirajući između profesionalne afirmacije i porodičnih obaveza.