Među najpoznatijim serijama čije je scenarije pisao Siniša Pavić su “Vruć vetar”, “Srećni ljudi” i “Bolji život”. Priče je često razvijao u saradnji sa suprugom, Ljiljanom Pavić.
Siniša i Ljiljana počeli su zajednički rad odmah nakon venčanja, a njihovo prvo delo bio je scenario za seriju “Diplomci”. U to vreme, Ljiljana je bila advokatski pripravnik, dok je Siniša bio sudija Okružnog suda u Beogradu. Kasnije je Ljiljana radila kao pravnik u Sekretarijatu za pravosuđe i opštu upravu Skupštine grada Beograda.
Dok su gledali neke "loše serije o mladima", Ljiljana ga je nagovorila da napiše scenario o studentima.
"Kada smo stigli do devete epizode, ja sam otišla na porođaj i sekirala se što Siniša piše devetu epizodu bez mene", pričala je Ljiljana za Yugopapir. Zanimljivo je da se porodila na Dan studenata, 4. aprila.
Par je sarađivao i na serijama “Pozorište u kući”, “Obraz uz obraz”, “Lepše od snova” i “Samo za dvoje”. Venčali su se ubrzo nakon upoznavanja. Ljiljana je objašnjavala:
"Siniša je izuzetno dobar u dramaturgiji i dijalogu, tako da ja nemam tu šta da tražim. Moj doprinos je uglavnom u davanju početnih ideja i kreiranju likova, posebno onih 'kaloritnijih'."
U intervjuu je otkrila i kako je doprinosila kultnoj seriji “Vruć vetar”:
"Pošto sam rođena Vlasotičanka, mnogo sam uticala na građenje likova u seriji. Svi ti tipovi odražavaju mentalitet tog kraja, a jezik kojim govore je karakterističan i često nosi neko dodatno značenje."
Siniša Pavić je rođen u Sinju, u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji. Ljiljana je istakla da inspiraciju crpi iz ljudi koje poznaje i iz svakodnevnog života, dok su ona i Siniša bili savršen spoj ideje i realizacije.
Naglasila je da je mnogo naučila od supruga u zanatskom smislu, ali da sama nije želela da se bavi pisanjem njegovih serija. Takođe, porodične priče koje su kreirali nisu direktno zasnovane na njihovoj porodici, iako su mnogi tako mislili. Njihov rad na serijama bio je predan, ali i igra i zadovoljstvo — nikada teret.
U jednom intervju, Pavić se prisetio trenutka kada je bio sudija.
- Mene je sudijski posao prilično okupirao i dao mi krila da se aktiviram. To je izuzetno plemenit posao, ako ga radite ljudski. Ne mogu da nabrojim koliko je bilo slučajeva da uspostavite ono što se zove pravda za obične ljude. To me je ispunjavalo i davalo mi je mogućnost da nekom svojom kreativnošću primenjujem taj zakon - izjavio je scenarista u jednom intervju. Kada su ga upitali da li je na pisanje scenaria imao uticaj rad u državnoj instituciji, on je tada poručio:
- Kako da ne. Mislim da mnogim sudijama nedostaje ta šira kultura, kao što bi lekar bio mnogo bolji ukoliko dobro poznaje ljude. Niko ne zna sve. Ja sam učio u sudu od ljudi koji su tamo dolazili. Taj promet ojađenih i sluđenih ljudi je bio neiscrpan rezervoar i za moje stvaralaštvo.