Risto Đogo, poznat novinar i televizijski voditelj, ostao je upamćen po svom Dnevniku za vreme rata u Bosni i Hercegovini. Njegov život i rad obilježeni su i velikim patriotizmom, ali i kontroverzama, dok okolnosti njegove smrti do danas ostaju nejasne.
Risto Đogo rođen je 12. februara 1956. godine u Kalinoviku, a od 1958. živeo je u Sarajevu. Završio je osnovnu školu i Treću sarajevsku gimnaziju, a potom Fakultet političkih nauka, odsek žurnalistika, gde je diplomirao 1979. godine sa izuzetnim prosekom.
Tokom karijere u predratnoj Televiziji Sarajevo prošao je sve funkcije – od novinara, preko urednika, do glavnog i odgovornog urednika. Radio je i u listu „Oslobođenje“ i na Radio-Sarajevu, gradeći reputaciju profesionalca u svetu medija.
Karijera tokom rata
Na početku rata 1992. godine, Risto Đogo pokrenuo je novinsku agenciju „Srna“, iz koje je pratio i obaveštavao javnost o toku rata.
Kao voditelj Dnevnika, bio je poznat po završnicama u kojima je šaljivo, sarkastično i ironično komentarisao događaje, često ismevajući poteze bošnjačkih političara, ali i režim Slobodana Miloševića. Ovi skečevi doneli su mu popularnost među srpskim narodom, ali i omrazu kod Hrvata i Bošnjaka.
Dnevnik je počinjao prkosnim pozdravom tri prsta, a završavao duhovitim ili provokativnim skečevima – na primer, gledanjem u pasulj ili improvizovanom igrom sa pištoljem.
Kontroverzni i šokantni prilog nakon masakra na Markalama
Nakon masakra nad civilima na pijaci Markale 5. februara 1994, Đogo je napravio šokantan televizijski prilog: u studio je doneo lutke kojima je poskidao ruke i noge, razbacujući ih po podu, završavajući skeč pozdravom tri prsta. Ovaj potez izazvao je šok, ali i potvrdu njegove reputacije kao kontroverznog, ali i neumornog novinara.
Misteriozna smrt
Risto Đogo pronađen je mrtav 12. septembra 1994. godine u reci Drini, u Zvorničkom jezeru, u 38. godini života. Zvanični izveštaji govorili su o nesrećnom slučaju, ali mnoge indicije upućuju na to da je Đogo ubijen – nijedna kost na njegovom telu nije bila čitava.
Njujorški „Times“ je u izveštaju o njegovoj smrti naveo:
“Risto Đogo, glavni i odgovorni urednik Televizije Republike Srpske, nije u noći između 9. i 10. septembra 1994. pao s visoke terase zvorničkog hotela „Vidikovac“ u Drinu i udavio se. On je ubijen.”
Postoje različite verzije događaja: Đogo je, nakon što je bio pozvan da vodi program u Sportskoj dvorani u Zvorniku, došao na večeru u motel „Vidikovac“. Tamo je, po zvaničnoj verziji, navodno pao sa terase dok je pomerao kola, i utopio se u jezeru.
Porodica i sećanje
Risto Đogo je iza sebe ostavio suprugu i dva sina, koji su danas odrasli muškarci. Njegovu smrt pamte porodica, ali i narod koji ga je cenio.
Protojerej stavrofor Darko Ristov Đogo, njegov sin, napisao je:
„Svake godine njegove smrti se sete neprijatelji i mi, njegova porodica. Seća ga se i narod koji čini Otadžbinu. Živiš, tata…“ (12. septembar 2023.)
Ljudi ga pamte kao velikog patriotu, a njegov Dnevnik ostao je upamćen po karakterističnom pozdravu „Pomaže Bog“ na početku i tri prsta u vazduhu na kraju.