Imam narcisoidni poremećaj ličnosti i ovako se ophodim prema partnerima: Jedino me ispunjava kad im ovo namerno radim

Britanska influenserka Kajli Rekam otvoreno govori o životu sa narcisoidnim poremećajem ličnosti, razbijajući predrasude, mitove i stereotipe o narcizmu
Foto: Instagram

Kajli Rekam, britanska influenserka koja živi u Masačusetsu, tek je pre nekoliko meseci, u 27. godini, dobila dijagnozu narcisoidnog poremećaja ličnosti, iako se sa njegovim simptomima borila gotovo čitav život. U razgovoru za britanski „Mirror“ otvoreno je govorila o tome kako izgleda svakodnevni život sa ovim poremećajem i upozorila da se narcizam na društvenim mrežama često banalizuje i pogrešno tumači.

„Oduvek sam imala osećaj da sa mnom nešto nije u redu. Kada sam dobila dijagnozu, sve je konačno dobilo smisao“, kaže Kajli. Ističe da narcisoidni poremećaj nije etiketa koja se lako dodeljuje, već da osoba mora ispuniti najmanje pet od devet strogo definisanih kriterijuma. „Ja ih imam sedam“, dodaje.

Narcizam nije samo „toksično ponašanje“

Prema njenim rečima, javnost često narcise vidi isključivo kao loše i manipulativne ljude. Iako su nedostatak empatije i manipulativno ponašanje česte karakteristike poremećaja, Kajli naglašava da je to samo deo šire slike. Među uobičajenim simptomima nalaze se i grandiozno viđenje sebe, nerealne fantazije o uspehu i bogatstvu, kao i snažna potreba za povezivanjem sa osobama visokog društvenog statusa.

U njenom slučaju reč je o takozvanom prikrivenom narcizmu, introvertnijem obliku poremećaja. Umesto glasnog, dominantnog ponašanja, ona se godinama borila sa osećajem inferiornosti, stida, izraženom zavišću i potrebom za divljenjem, kao i sa postavljanjem nerealnih očekivanja – prvenstveno prema sebi.

Foto: Instagram

Manipulacija kao način funkcionisanja

Kajli priznaje da ranije nije bila sposobna da održi zdrave emotivne odnose. Ljude je često koristila zarad lične koristi, a u manipulaciji je pronalazila osećaj moći i zadovoljstva.

Namerno sam ignorisala ljude sa kojima sam izlazila danima. Gledala sam kako se njihove poruke gomilaju i osećala sam ponos zbog njihove panike. Objavljivala sam sadržaj na društvenim mrežama samo da bih pokazala da sam tu, ali da ih svesno ignorišem“, priznaje. Dodaje da je često započinjala svađe pred spavanje kako bi druga osoba ostala uznemirena tokom noći.

Foto: Instagram

„Govorila sam najokrutnije stvari i bila ponosna na to“

Posebno ističe da je bila izuzetno vešta u prepoznavanju tuđih nesigurnosti. „Bila sam dobra u čitanju mikroizraza i otkrivanju slabosti kod drugih, a onda sam to koristila protiv njih. Govorila sam najokrutnije i najgnusnije stvari i iz toga sam crpela osećaj ponosa“, kaže otvoreno.

Kako danas priznaje, u tom periodu nije bila sposobna da voli. „Sve je bilo transakcijski. Svaki odnos imao je svrhu i korist. Sada, gledajući unazad, osećam krivicu i kajanje jer sam emotivno povredila mnoge ljude“, dodaje.

Terapija i suočavanje sa sobom

Kajli naglašava da joj je terapija pomogla da razume sopstveno ponašanje i da započne promene. Danas sebe vidi kao drugačiju osobu, svesniju svojih postupaka i posledica koje oni imaju po druge. Ipak, ističe da narcisoidni poremećaj, ukoliko se ne leči, može biti izuzetno štetan, naročito u emotivnim vezama.

Foto: Instagram

„I narcisi imaju emocije“

Jedna od najvećih zabluda, prema njenim rečima, jeste uverenje da narcisi nemaju emocije, krivicu ili kajanje. „Nedostatak empatije ne znači njeno potpuno odsustvo. Narcisi imaju emocije, ali je njihova empatija prigušena“, objašnjava.

Kod nje empatija nije spontana – ona mora svesno da racionalizuje tuđe emocije. „Moram sebi da kažem: ‘Ova osoba je uznemirena.’ Moj instinkt je da rešavam problem, a ne da pružam emotivnu utehu“, kaže. Ipak, veruje da narcisi mogu da vole i da se promene, ali da je za to potrebna velika posvećenost radu na sebi.

Foto: Instagram

Borba protiv predrasuda i javno istupanje

Kako bi razbila predrasude i podigla svest o narcisoidnom poremećaju ličnosti, Kajli je pokrenula Instagram zajednicu koju danas prati oko 75.000 ljudi. Iako se zbog otvorenog govora o svojoj dijagnozi često suočava sa uvredama i pretnjama smrću, ne odustaje.

Ne treba romantizovati poremećaj, ali ga ne treba ni demonizovati. O tome treba govoriti neutralno i iznositi činjenice. Narcisi su ljudi – nismo roboti, nismo nepopravljivi i sposobni smo za ljubav i sreću“, zaključuje ona.