U južnoj Srbiji i danas je sačuvan neobičan narodni običaj koji se vezuje za dan Svetog Atanasija Velikog – poklapanje posuđa u domaćinstvu, kao simbol zaštite kuće i porodice od zla.
Vernici Srpske pravoslavne crkve Svetog Atanasija Velikog obeležavaju poslednjeg dana januara. Reč je o jednom od najvećih crkvenih otaca, patrijarhu aleksandrijskom, teologu i nepokolebljivom braniocu pravoslavne vere. Još kao mlad đakon učestvovao je na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji 325. godine, gde je odlučno branio učenje o Svetoj Trojici. Zbog svoje istrajnosti u veri više puta je bio progonjen i proterivan, ali nikada nije odstupio od istine, zbog čega ga Crkva pamti i slavi kao stub pravoslavlja.
Uz crkveno poštovanje Svetog Atanasija, u narodu se vekovima prenosi i legenda koja objašnjava poreklo neobičnog običaja. Prema narodnom predanju sa juga Srbije, đavo je pokušao da iskuša Svetog Atanasija tako što se prerušio u najlepšu devojku, nastojeći da ga nagovori da se odrekne Boga. Svetitelj je, međutim, odmah prepoznao prevaru i zatražio da mu ona pokaže svoju natprirodnu moć tako što će uskočiti u mali ćup. Kada je to učinila, Sveti Atanasije je posudu poklopio i bacio u more.
Legenda dalje kaže da je ćup dugo plutao, sve dok ga ribari nisu pronašli i otvorili, oslobađajući nečastivog koji je, po narodnom verovanju, tada ponovo počeo da luta svetom i iskušava ljude.
Zbog ove priče, u narodu se ukorenilo verovanje da pri svakoj grmljavini đavo pomisli da dolazi Sveti Atanasije, uplaši se i pokušava da se sakrije u posude koje zatekne otvorene. Otuda i običaj da se na dan Svetog Atanasija u kući poklope sve šerpe, lonci i druge posude.
Smatralo se da nepoklopljena posuda predstavlja otvoreno mesto kroz koje zlo može da se približi domu, dok poklopljeno posuđe simbolično štiti kuću, porodicu i mir u njoj. Ovo verovanje se u narodnoj svesti nije shvatalo bukvalno, već kao poruka opreza i duhovne budnosti, jer se Sveti Atanasije pamti kao neumorni borac protiv đavolskih obmana i lažnih učenja.