“Ko se krstom krsti, taj Krstovdan posti.” Ova narodna poslovica odomaćila se kroz vekove i jasno ukazuje na važnost posta na ovaj veliki praznik. Prema crkvenom kalendaru, Krstovdan je dan kada je post obavezan, ali samo na ulju.
Na Krstovdan 18. januara vernici idu u crkvu, pale sveću za zdravlje, čitaju molitve i uzimaju krstovdansku vodicu.Ovaj dan simbolizuje molitvu, pokajanje i želju da se očistimo od grehova, kako bismo postali dostojni Hrista i Božije milosti.
Noć čuda – očekivanja i molitve
Veruje se da se u noći sa nedelje na ponedeljak, nebo otvara, i da Bog tada ispunjava iskrene želje. Ljudi se ohrabruju da u ponoć pogledaju u nebo i zamisle jednu iskrenu želju, onu koja dolazi iz srca, a ne materijalne težnje. Upravo u ovom trenutku duhovna snaga molitve i vere može učiniti čuda mogućim.
Bogojavljenje – praznik Svete Trojice i krštenja Hrista
Bogojavljenje 19. januara je praznik koji podseća da Isusova misija nije počela rođenjem, već njegovim krštenjem sa trideset godina, kada su se Otac, Sin i Sveti Duh pojavili zajedno po prvi put, dajući značenje nazivu praznika. Ovo je i kraj perioda nekrštenih dana, kada se u crkvama ne vrše obredi krštenja.
Tradicionalni pozdrav menja se sa:
“Hristos se rodi, Vaistinu se rodi” (do Bogojavljenja)
“Bog se javi, Vaistinu se javi” (od Bogojavljenja)
Na ovaj dan vernici odlaze u crkvu da uzmu osveštanu bogojavljensku vodicu, koju koriste tokom cele godine. Svaka upotreba svetog napitka donosi duhovnu obnovu: kada se osećate umorno, obeshrabreno ili nervozno, dovoljno je prekrstiti se, izgovoriti molitvu:
“Gospode Bože naš, smiluj se mojoj grešnoj duši,”
i popiti tri gutljaja vodice, što donosi mir i snagu za dalje dane.
Sveti Jovan Krstitelj – primer čistote, pokajanja i poštenja
Nakon Krstovdana i Bogojavljenja dolazi praznik Svetog Jovana Krstitelja, 20. januara, čoveka izuzetne duhovne čistoće, dovoljno moćnog da krsti samog Isusa Hrista. Sveti Jovan je primer kako čovek treba da uspostavi odnos sa Bogom – kroz pokajanje, promenu i ispravljanje svojih grešaka.
Njegova posvećenost poštenju i pravdoljublju odrazila se i u narodnim običajima:
Na Jovanjdan se bratime i kume “po Bogu i Svetom Jovanu.”
Nož se ne koristi, u znak sećanja na Jovanovo stradanje koje je izrekao kralj Irod. Sve što zahteva upotrebu noža obavlja se dan ranije.
Deci se ne daje ništa crvene boje – jer simbolizuje nevino prolivenu svetiteljevu krv.
Ovaj praznik nas uči introspektivnom pristupu: Sveti Jovan je ogledalo u kojem pronalazimo sopstvene slabosti i mane, mesta u kojima je potrebna promena. Njegov lik nas podseća da težimo ka unutrašnjem preobražaju i duhovnom rastu, oslobađanju od greha i sveta prolaznih želja.
Poruka Svetog Jovana – sloboda kroz pokajanje i preobražaj
Sveti Jovan nas uči da istinska sloboda dolazi iz promene i preobražaja: kada se oslobodimo greha, samoljublja i očekivanja koja nam nameće svet, postajemo dostojni Božije ljubavi. Dostizanjem ovog duhovnog stanja, poput Svetog Jovana, čovek stiče smelost da se suoči sa sopstvenim manama, pokaje se i usmeri život ka neprolaznim vrednostima.