Zašto sve više ljudi bira samoću i doček Nove godine u svoja 4 zida: Psiholozi otkrivaju šta se krije iza ovakve odluke

Stručnjaci naglašavaju da je važno razlikovati svesno izabranu samoću od neželjene usamljenosti.
Foto: Tomber / Alamy / Profimedia

Poslednji dan tekuće godine uglavnom je rezervisan za proslavu u nekom klubu, restoranu ili nekoj kućoj žurci. Iako je za većinu ovo logičan izbor, postoje ljudi koji radije biraju da Novu godinu dočekaju sami, u svoja 4 zida.

Psiholozi objašnjavaju šta se krije iza takve odluke i o kakvim je ljudima reč:

Prema mišljenju stručnjaka, želja da se Nova godina provede u samoći često je znak razvijene emocionalne inteligencije i dobrog kontakta sa sopstvenim granicama. Ljudi koji biraju mir umesto slavlja obično jasno prepoznaju šta im prija, a šta ih iscrpljuje. Umesto da se povinuju društvenim očekivanjima, oni donose odluku u skladu sa sopstvenim psihološkim potrebama.

Psiholozi navode da su takve osobe često introvertnije, ali to ne znači da su antisocijalne ili povučene. Introvertnost podrazumeva drugačiji način obnavljanja energije. Dok neki energiju crpe iz društva, drugi je pronalaze u tišini, refleksiji i ličnom prostoru. Nova godina, kao simbol završetka i novog početka, za mnoge predstavlja idealan trenutak za introspekciju, sumiranje utisaka i postavljanje ličnih ciljeva, bez spoljašnjih distrakcija.

Prema mišljenju stručnjaka, želja da se Nova godina provede u samoći često je znak razvijene emocionalne inteligencije Foto: Shutterstock

Još jedan čest razlog jeste emocionalni umor

Ukoliko je godina iza njih bila iscrpljujuća, stresna, puna obaveza i socijalnih interakcija, dodatna proslava mogu delovati kao dodatno opterećenje, a ne kao izvor zadovoljstva. Psiholozi ističu da je u takvim situacijama izbor samoćezapravo oblik brige o mentalnom zdravlju.

Zanimljivo je i to da ljudi koji biraju da budu sami za Novu godinu često imaju stabilniji osećaj lične vrednosti. Njihovo raspoloženje ne zavisi od toga da li su okruženi drugima ili da li se uklapaju u dominantni narativ o „idealnom dočeku“. Oni ne doživljavaju samoću kao neuspeh, već kao neutralno ili čak pozitivno stanje.

Dok usamljenost nosi osećaj praznine, odbačenosti i tuge, samoća može biti ispunjujuća i osnažujuća ako je rezultat lične odluke. Problem nastaje tek onda kada neko želi društvo, ali ga nema, što može imati negativne posledice po mentalno zdravlje.