Otac Predrag Popović, poznat po svojim razmišljanjima o veri, simbolima i zaboravljenim značenjima hrišćanskih običaja, ovoga puta je putem svog Instagram profila podelio snažno tumačenje običaja kićenja jelke. Dok mnogi danas ovaj čin vide isključivo kao prazničnu dekoraciju, Predrag podseća da iza njega stoji duboka simbolika, koja nas podseća na veru, žrtvu i ljubav – vrednosti koje savremeni život često stavlja u drugi plan.
Jelka kao simbol vaskrslog Hrista
Otac Predrag objašnjava da jelka, čije zelenilo traje i tokom hladnih zimskih meseci, nije samo dekoracija već snažan simbol Hrista. Dok lišće listopadnog drveća opada i podseća na smrt i prolaznost, četinari zadržavaju svoje iglice tokom zime – baš kao što Hristos ostaje živ i večan.
„Jelka koju mi kitimo, to je Hristos. Svo drveće opadne lišće, zima dođe. Zima je smrt. Svi umremo, on ostaje večan“, poručuje Predrag.
U srpskoj tradiciji ova simbolika se povezuje i sa badnjakom, čije lišće takođe ostaje tokom hladnih dana, noseći poruku večnog života.
Venac na vrhu jelke – znak Hristove žrtve
Posebnu pažnju otac Predrag posvećuje i detaljima koje stavljamo na jelku. „Gore ne ide zvezda, gore ide venac. To je venac koji Hristos nosi oko glave, onaj venac od trnja“, objašnjava.
Tako novogodišnji venac, osvetljen i ukrašen, postaje simbol Hristove žrtve, podsećajući nas da je svetlost i život jača od smrti i tame. Svaka lampica i ukras, prema ovom tumačenju, nosi dublje značenje i povezuje nas sa osnovnim hrišćanskim principima.
Lampice kao rane i svetlost
Otac Predrag posebno ističe svetlucave lampice, koje danas mnogi doživljavaju samo kao dekoraciju. „Oni lampioni, to su rane Hristove. On je krvario nas radi“, kaže.
Lampice, osim što ukrašavaju dom, simbolizuju nadu, vaskrsenje i svetlost koja ostaje čak i u najmračnijim trenucima. Svaka svetlost na jelki podseća nas da patnja i žrtva imaju smisla, a ljubav ostaje trajna.
Zakon žrtve – temelj hrišćanske vere
Centralna poruka Predragovog obraćanja odnosi se na zakon žrtve. „Kada se žrtvujemo za druge ljude, time pokazujemo da ih volimo. Žrtva je jednako ljubav“, ističe.
Bog, prema njegovim rečima, nije ostao dalek i nedodirljiv. Dao je svog Sina, poput Avrama koji je bio spreman da žrtvuje ono najvrednije. Hristova žrtva predstavlja dokaz Božje ljubavi prema ljudima – ljubavi koja ne traži mnogo zauzvrat, osim iskrene vere.
Otac Predrag podseća da vera ne bi imala težinu kada Bog ne bi razumeo ljudsku bol, nepravdu, zavist, ljubomoru i patnju. „Da je Bog ostao tamo gde jeste, ja ne bih verovao u njega. Šta on zna kako je meni, mojoj majci, mojoj deci, u braku?“, iskreno govori.
Poruka za savremeni svet
U današnje vreme, kada mnogi običaje doživljavaju isključivo kroz prizmu lepih dekoracija i prazničnog raspoloženja, ovakvo tumačenje podseća na dublji smisao. Kićenje jelke, lampice i venac postaju simboli vere, ljubavi i žrtve – vrednosti koje treba da čuvamo i prenosimo.
„Sve što radimo sa verom i ljubavlju – iako izgleda malo, obična svetlost, običan venac ili jelka – može nas podsetiti na ono što je najvažnije: život, ljubav i večnost“, zaključuje otac Predrag.