Nikada nisam verovao da ću ovo izgovoriti, a kamoli napisati pred potpunim strancima na Reditu. Ali evo me ovde, tri nedelje nakon venčanja, potpuno slomljen, zbunjen i sa osećajem da mi se ceo život raspao u nekoliko minuta.
Venčali smo se 31. oktobra. Da, na Noć veštica. Ona se smejala i govorila kako je to „simbolično i romantično“, a ja sam tada mislio da je to samo njen smisao za humor. Danas mi se čini kao zlokobna najava onoga što će uslediti.
Zvao sam je ljubavlju svog života. Govorio sam svima:
„Ona je žena kakvu sam čekao.“
Imala je troje dece iz prethodnog braka. Muž ju je isterao napolje, znali smo se od ranije. Po firmi su pričali u kojoj je situacije Selena. Nisam se uplašio. Naprotiv. Prigrlio sam ih kao svoju. Vremenom smo se zaljubili, Govorila je da sam ljubav njenog života, poverovao sam.
Vodio ih u školu, pomagao oko domaćih zadataka, slušao njihove priče, strahove, snove.
Najstarija devojčica me je jednom zagrlila i rekla:
„Ti si bolji tata nego pravi tata.“
Taj trenutak me je slomio — i vezao za njih zauvek.
ŠOK KOJI JE SVE PROMENIO
Sve je puklo zbog jedne, naizgled bezazlene stvari.
Pomagao sam joj oko sudskog postupka za starateljstvo nad decom. Zamolila me je:
„Možeš li da mi prebaciš skrinšotove iz mog telefona na kompjuter? Trebaće mom advokatu.“
Nisam imao razloga da sumnjam. Uzeo sam njen telefon, povezao ga s računarom i počeo da pregledam fajlove.
I onda — šamar.
Fotografije.
Njene fotografije.
Bez gornjeg dela odeće.
Zastao sam. Srce mi je počelo da lupa. Ruke su mi se znojile.
„Ovo… ovo nisam video nikada“, promrmljao sam sebi.
Znao sam gde čuva takve slike. Imali smo dogovor — sve intimne fotografije koje mi šalje drži u posebnom, zaključanom folderu. Te slike tamo nisu bile.
Nešto mi nije dalo mira.
„ZAŠTO OVO RADIŠ?“
Znam da nije ispravno. Znam da sam prešao granicu. Ali sam u tom trenutku osećao da mi se tlo izmiče pod nogama.
Otvorio sam prepisku sa njenim bivšim mužem.
I tamo — dokaz.
Te iste fotografije.
Poslate njemu.
Datum me je dokrajčio.
Jun.
Mesecima nakon što smo se mi smuvali. Nakon što smo već zajedno predali zahtev za venčanje.
Seo sam na stolicu i samo zurio u ekran.
Kad je ušla u sobu, nisam mogao da se pravim da je sve u redu.
„Šta nije u redu?“ pitala je.
„Zašto si bled?“
Okrenuo sam laptop ka njoj.
„Ovo. Objasni mi ovo.“
Pogledala je slike, pa mene. Nastala je tišina.
„Ja…“
„Nemoj“, prekinuo sam je. „Nemoj još da lažeš.“
NJENO OBJAŠNJENJE KOJE ME JE SLOMILO
„Bili smo u kratkom prekidu“, rekla je tiho.
„Spavala sam s njim tada.“
„Kada tačno?“ pitao sam.
„Jer ja tog prekida ne mogu da se setim.“
Ćutala je.
„Ove slike su poslate 17 dana nakon što smo se zvanično pomirili“, rekao sam, glas mi je drhtao.
„I nakon što smo već zakazali venčanje.“
„Bila sam zbunjena… uplašena…“, počela je.
„Deca, sud, ti… sve me je pritiskalo.“
U tom trenutku nisam video ženu koju volim. Video sam stranca.
DECA — NAJVEĆA BOL
Najgore od svega nije prevara. Najgore su deca. Sedeo sam u dnevnoj sobi, dok su oni gledali crtaće, i mislio:
Kako da ih ostavim? Kako da im objasnim da odlazim, a da nisam ja taj koji ih je izdao?
Najmlađi me je pitao:
„Hoćeš li sutra opet da nas vodiš u park?“
Samo sam klimnuo glavom. Nisam mogao da govorim.
Znam da želim razvod. Znam da joj više ne mogu verovati. Svaki njen pogled, svaka poruka, svako „izvini“ sada zvuči prazno.
Ali griža savesti me izjeda.
Rekao sam joj:
„Ako odem, nastaviću da plaćam pola stanarine i račune.“
„Ne želim da deca ispaštaju.“
Plače mi, piše poruke:
„Molim te, nemoj da nas napustiš. Napravićemo sve ispočetka.“
A ja samo mislim:
Kako da oprostim ono što mi je slomilo poverenje?
„Mislio sam da je ona moja jedina“ Nikada nisam očekivao ovo.
Nikada nisam mislio da ću tri nedelje nakon venčanja razmišljati o razvodu. Nikada nisam verovao da ću se osećati kao potpuni stranac u sopstvenom braku.
„Mislio sam da si ti moja jedina“, rekao sam joj poslednji put.
Nije imala odgovor.
Možda sam se oženio pogrešnom ženom.
Možda nisam oženio vešticu — ali sam se sigurno zaljubio u iluziju.
A iluzije, kada se raspadnu, bole više od istine.