Ime Adolfa Hitlera je žig urezan u istoriju, sinonim za apsolutno zlo, okrutnost i nečovečnu tiraniju.
Njegova zlokobna senka obavila je ne samo izmučenu Nemačku, već i ceo svet, ostavljajući za sobom rane miliona uništenih života. U grandioznoj tragediji Drugog svetskog rata, u krvavom košmaru nacističkog režima, sudbina Marije Kopenštajner, Hitlerove rođake, deluje kao tek sićušna, jedva primetna epizoda.
Ali upravo u tim, naizgled beznačajnim detaljima, krije se ključ za razumevanje složenosti i tragične dvosmislenosti ljudske istorije, posebno u epohi globalnih kataklizmi. Zašto se Marija Kopenštajner, krvna rođaka jednog od najmonstruoznijih diktatora u istoriji, našla u žrvnju Sovjetskog Saveza, daleko od rodne zemlje? I kako se odvijao njen život, prekinut u tuđini?
Princeza koja je izgubila sve
Marija Kopenštajner, rođena Marija Šmid, bila je Adolfu Hitleru rođaka po očevoj liniji, preko Alojza Hitlera. Njen život se, slično životima miliona Evropljana, okrutno isprepleo sa tragičnim događajima 20. veka. Za razliku od svog zlokobno slavnog rođaka, Marija nije pokazivala ni najmanje interesovanje za političke intrige i nije delila mizantropsku nacističku ideologiju. Vodila je tih, neprimetan život, posvetivši se kućnom ognjištu i odgoju dece.
Međutim, nakon završetka Drugog svetskog rata i posleratne okupacije Austrije od strane sovjetskih trupa, njena sudbina je napravila fatalan zaokret. Godine 1945. Mariju Kopenštajner uhapsili su pripadnici sovjetskih organa državne bezbednosti. Krvno srodstvo sa Hitlerom postalo je onaj zlokobni žig koji je predodredio njeno dalje postojanje.
Uprkos odsustvu bilo kakve umešanosti u nacističke zločine, proglašena je "socijalno opasnim elementom" i nemilosrdno osuđena na 25 godina lišenja slobode u popravno-radnim logorima.
Gulag i kraj u Sibiru
Transportovana duboko u unutrašnjost Sovjetskog Saveza, Marija Kopenštajner se našla u jednom od bezbrojnih logora poznatih kao Gulag, razbacanih po beskrajnim prostranstvima zemlje. Muke logorskog života, nepodnošljiva glad, prodorna hladnoća i pretežak, iscrpljujući rad postali su za nju nezamislivo iskušenje. Ona se, kao i milioni drugih nevinih zatvorenika, suočila sa divljom okrutnošću logorske administracije, nekažnjenom samovoljom stražara i zaista nečovečnim uslovima zatočeništva.
Boraveći u Gulagu, Marija Kopenštajner se iz petnih žila trudila da sakrije svoju rodbinsku vezu sa Hitlerom, plašeći se i osvete od strane drugih zatvorenika i pojačane kontrole od strane logorskih čuvara. Radila je na opštim poslovima, deleći sve muke i lišavanja ravnopravno sa drugim zatočenicima, trudeći se da se ne slomi pod teretom okolnosti.
Bilo je praktično nemoguće preživeti u Gulagu. Mnogi, slomljeni nehumanim uslovima, umirali su od bolesti, iscrpljenosti i preteškog rada. Marija Kopenštajner, uprkos svim patnjama koje su je snašle, uspela je da sačuva iskru nade i veru u bolje.
Nakon smrti Staljina 1953. godine i posleratnog "otopljavanja" u političkom životu Sovjetskog Saveza, započeo je dugoočekivani proces revizije slučajeva političkih zatvorenika. Godine 1955. Marija Kopenštajner je oslobođena iz logora, ali je, uprkos nadanjima, dobila samo dozvolu da ostane na teritoriji Sovjetskog Saveza.
Godine provedene u Gulagu nepovratno su narušile njeno zdravlje. Nikada nije uspela da se oporavi od preživljenih patnji i vrati se prethodnom životu. Godine 1956. Marija Kopenštajner umrla je u malom naselju u dalekom Sibiru, daleko od rodne Austrije i bliskih ljudi. Njena tragična sudbina postala je još jedno žalosno svedočanstvo užasa totalitarnog režima i bezakonja koje je vladalo u sovjetskom sistemu.
Zašto se nije vratila kući
U epohi dominacije "hladnog rata", Sovjetski Savez je često koristio slične slučajeve u propagandne svrhe, pokušavajući da demonstrira "humanost" sovjetske vlasti nasuprot "zločinima" kapitalističkog sveta.
Verovatno odbijanje repatrijacije moglo je biti povezano i sa strahom sovjetskih vlasti da bi povratak Hitlerove rođake u Austriju mogao izazvati neželjeni javni odjek i naneti udarac autoritetu sovjetskog režima. Osim toga, mogli su je koristiti kao izvor informacija o nemačkim emigrantima ili kao instrument pritiska u političkim igrama sa zapadnim zemljama.
Istorija Marije Kopenštajner je tragična hronika nevine žrtve političkih represija. Ona je postala nevoljni talac tragičnih okolnosti, žrtva ideoloških konflikata i političkih intriga.