Ljubav je univerzalno iskustvo koje većina ljudi teži da doživi. Međutim, ozbiljna, dugotrajna bolest, poput šizofrenije, uvodi niz specifičnih prepreka za uspostavljanje i održavanje bliskih odnosa. Ispričati priču o ljubavi i onome što se dešava kada je neko opterećen psihozom zahteva mnogo hrabrosti.
Prenosimo vam iskustvo žene koja je bila u ljubavnoj vezi sa čovekom koji ima šizofreniju:
Ovo može pomoći da se malo normalizuje iskustvo zabavljanja sa nekim ko ima šizofreniju — iako ne ulepšavam svoje iskustvo — jer ljudi mogu videti da smo se suočavali sa mnogim istim problemima kao i drugi parovi. Uvek je postojala ta misteriozna nit koja je gotovo nemoguće potpuno raspetljati.
Ljudi ne dolaze sa upozorenjima; a ako bismo ih imali, da li bi to uopšte pomoglo?
Prvi susret
Moj prvi susret sa ovim čovekom bio je na umetničkoj izložbi posvećenoj njegovom bendu i bendovima njegovih prijatelja, koja se slučajno nalazila preko puta moje kancelarije, gde sam radila kao asistent na doktorskim studijama. Bio je to uron u kulturu o kojoj nisam znala ništa, a koja će dominirati mojim životom u godinama koje su usledile.
Na početku veze videla sam ga kako uzima lekove, a on mi je rekao da su to antidepresivi (nisam ga pitala više). Problemi na početku, koje sam možda svesno ili nesvesno ignorisala, bili su crvene zastavice. Ipak, zaljubljivali smo se jedno u drugo na hemijskom nivou, i bila sam spremna da ih zanemarim.
Nisam tada znala da je on verovao da je njegov život televizijska emisija ili film, i da ga svi gledaju, uključujući i praćenje FBI-ja. Njegovo ponašanje delovalo je narcisoiđno i tajnovito, a kasnije se pokazalo i obmanjujućim.
Bilo je bolno pomiriti te delove njega sa slatkim i nežnim ponašanjem koje je zaista izgledalo kao njegova osnovna linija.
Prvi znakovi izolacije i kontrole
Od samog početka veza je imala kontrolne elemente: nije imao interes da upozna moje prijatelje, što je dovelo do dugoročne izolacije. Njegovi prijatelji su me prihvatili, ali nisam se uklapala na kulturnom nivou i osećala sam se nelagodno.
Očekivao je da budem na svakoj predstavi i događaju, dok sam ja bila samohrana majka i radila na doktorskim studijama. Kada sam postavila granice, bio je razočaran — možda zbog svojih fantazija o "savršenom partneru". Tek tada sam saznala za njegovo stanje.
Nakon iscrpljujuće noći praćenja bendova na festivalu, rekla sam mu da ga volim, ali da mrzim deo života koji je bio vezan za scenu. To je izazvalo njegov bes, ali je konačno otvorio razgovor o svojoj šizofreniji, javnim i privatnim slomovima i institucionalizacijama.
Trauma iz prošlosti i ranjivost
Osećala sam se izdato zbog prošlih trauma i ranijih veza, ne zato što je bio bolesni, već zbog iskustava koja su ostavila dubok trag na mom mentalnom zdravlju. On je bio stariji i imao je hemijski i fiziološki uticaj na moj mozak.
Dubine iskustva bile su ekstremne i moj mozak nikada više neće biti isti. Ovo je bila interpunkcija u životu sa hroničnim posttraumatskim stresom.
Shvatila sam da sam veoma ranjiva na zablude i paranoju drugih ljudi. Njegov život u lažima, zavisnost od droga i kontrola nad mojim ponašanjem bili su ogromni izazovi.
Paranoja, kontrole i granice
Njegova paranoja je bila stalna: proveravao je poruke, verovao u zavere, imao zablude o prijateljima i strancima. Pokušavala sam da ga smirim i postavljala granice. Njegovo ponašanje uključivalo je i pokušaje samopovređivanja i agresiju, ali i manipulativne gestove da me vrati u vezu.
Bilo je teško razdvojiti bolest od karaktera. Paranoja i manipulacija su konstantno testirali moje granice, dok sam pokušavala da održim kontakt sa njegovom decom i sačuvam sopstvenu mentalnu stabilnost.
Kulturni kontekst i okruženje
Okruženje u kojem se kretao bilo je haotično i često nezdravo: prijatelji sa problemima sa mentalnim zdravljem i zloupotrebom supstanci, gomilački nered u kući, opšti duh samozanemarivanja i destruktivne dinamike. Sve to je uticalo na mene i moje mentalno zdravlje, dovodeći do ozbiljnih posledica koje su zahtevale dugotrajnu terapiju.
Njegova profesionalna reputacija i društveni kapital nisu smanjili negativan uticaj haosa na moju psihu.
Posledice i učenje
Njegova deca su videla mnoge žene kako dolaze i odlaze. Pokušaji povezivanja sa mojom ćerkom nisu uspeli, što je imalo trajne posledice na njen razvoj i poverenje.
S vremenom sam shvatila da je bio teško odvojiti šizofrenijske zablude od narcisoidnog ponašanja i da komorbiditet čini stvari još komplikovanijim. Ipak, nastavila sam da se trudim da održim prijateljski odnos i pružim podršku kad je to bilo potrebno, sve dok nisam shvatila da je važno postaviti konačne granice.
Završetak i refleksija
Kada sam se konačno povukla iz te veze, vratila sam se kod roditelja i shvatila težinu kroz koju sam prošla. Dijagnostikovan mi je PTSP, a iskustvo je bilo traumatično i iscrpljujuće.
Iako sam se emocionalno povukla, nastavila sam da pružam podršku kada je to bilo moguće, ali sa jasno postavljenim granicama. Naučila sam koliko je strpljenje i prilagodljivost važno u odnosima sa osobama sa šizofrenijom, ali i koliko je ključno čuvati sopstveno mentalno zdravlje.
Šizofrenija je usamljujuća i izolujuća bolest, i zahteva izuzetnu strpljivost od partnera. Ljubavni odnosi sa osobama koje pate od šizofrenije mogu biti mogući, ali zahtevaju granice, razumevanje i realno sagledavanje situacije.
U ovom slučaju, otvorenost u vezi sa bolešću i suočavanje sa izazovima može pomoći osobi da pronađe pravog partnera, ali je isto tako važno čuvati sopstvenu stabilnost i postaviti granice kako bi se zaštitilo mentalno zdravlje.