Ona je bila žena koja je volela previše. On je bio muškarac koji se pokazao preslabim da tu ljubav izdrži. Ovog 5. novembra navršilo se 112 godina od rođenja Vivijen Li, glumice koja je proživela život šekspirovske tragedije.
Početak velike strasti
Vivijen Li i Lorens Olivije sreli su se 1937. godine na snimanju filma "Plamen nad ostrvom". Poznavali su se i ranije, ali se upravo tu razbuktao plamen koji ih je obuzeo.
Vivijen je imala muža i malu ćerku, a Lorensova žena je tek bila rodila sina. Ali privlačnost se pokazala jačom od pristojnosti.
"Udaću se za njega!", dobacila je Vivijen prijateljicama, a u tim rečima nije bilo ni sumnje, ni straha.
Posle pet godina su se venčali. Društvo je ključalo od osude, bivši supružnici su patili, tračevi su se umnožavali. Ali zaljubljeni su bili gluvi na tuđe reči: ako vole, znači da imaju pravo na sreću. Tako su mislili.
"O ljubavi moja, nedostaješ mi. Moje srce kuca samo kada si ti pored mene", pisao joj je Lorens ljubavna pisma.
Ljubav i zavist
Ipak, sreća se pokazala mučnom. Olivije nije verovao u Vivijenin talenat i zavidio joj je njenom uspehu. Smatrao je da joj se posrećilo više nego što je zaslužila. Kada su glumici ponudili ulogu Skarlet O’Hare, bio je uveren da će propasti.
Poučavao ju je pismima: "U naredna tri filma moraš da blistaš, da odišeš samopouzdanjem. Treba da dokažeš da neuspeh nije tvoja krivica. Inače ćeš postati... dosadna."
Kada je Vivijen dobila Oskara za "Prohujalo sa vihorom", Lorens je u besu bacio statuu kroz prozor.
Kasnije, u filmu "Lejdi Hamilton", potpuno ga je zasenila: gledaoci su se divili Vivijen, a njegova uloga je jednostavno prošla neprimećeno. Za Olivijea je film bio profesija, za Vivijen život. Ona se rastapala u svojim heroinama i upravo time je osvajala.
Kada ljubav postaje nepodnošljiva
Postepeno, Lorens je počeo da se oseća kao "muž zvezde". Njegova sujeta je patila, brak je pucao.
Vivijen je pokušavala da spase vezu: odbijala je uloge, bodrila muža, divila mu se. Ali činilo se da šta god da uradi, ništa neće biti kako treba.
"Ako bih stala na glavu zbog njega“, govorila je, "on bi rekao da stojim pogrešno."
Bolest i usamljenost
Kada joj je otkrivena tuberkuloza, lekari su zahtevali odmor. Ona je odbila, jer je rad za nju bio život. Bolest i lekovi su uništavali njen nervni sistem, počeli su napadi manične depresije.
Ponekad, kada je Lorens bio pored nje, bilo joj je lakše. Ali on nije posvetio život svojoj bolesnoj ženi.
U jednom pismu, Lorens je pisao: "Ona zaista gubi razum. Juče je rekla da ako se to desi, niko se neće rastužiti."
Vivijen je teško patila. Jednom prilikom u avionu, pokušala je da otvori vrata na visini. Drugi put je izašla na ulicu bez odeće. Mogla je da udari Lorensa, a da se kasnije toga ne seća.
Ipak, nastavila je da glumi, kao da je scena držala na ivici.
Poslednji udarac
Lorens Olivije je 1947. godine postao vitez, a Vivijen Lejdi Olivije.
Kasnije je doputovala u Njujork da igra u predstavi Žana Žirodua "Duel anđela", i prvi put posle dugo vremena osećala se srećno. Ali sreća se pokazala iluzijom. Jednog dana je dobila telegram od muža: "Volim drugu. Podnosim zahtev za razvod. Tačka."
Taj telegram ju je konačno uništio. Prijatelji su kasnije govorili: "Jadna Viv… nikada se nije oporavila od tih reči."
Depresija ju je ponovo obuzela. Satima je sedela nepomično, gledajući u jednu tačku, kao da je svet oko nje prestao da postoji.
"Uradiće sve što on poželi"
Olivijea je mučila krivica, ali mu je bilo drago što je košmar iza njega. Vivijen je pristala na razvod.
Kao odgovor na radoznalost štampe, rekla je samo jedno: "Lejdi Olivije saopštava da je ser Lorens zatražio razvod kako bi se oženio gospođicom Džoan Plourajt. Ona će, naravno, uraditi sve što on poželi."
Poslednje godine
Posle razvoda, Vivijen je živela još sedam godina. Potpuno se posvetila poslu. Pored nje je bio Džek Merivale, čovek koji ju je voleo nežno i predano.
Ali Džek je znao: Vivijen je i dalje volela Lorensa.
Umrla je od tuberkuloze. Džek ju je pronašao kako leži na podu, licem nadole. Obavestio je Olivije, a on je iz bolnice u kojoj se lečio od raka prostate, došao odmah da na sahranu. Prilikom njenog poslednjeg trenutka, Olivije je stajao pored njenog tela i plačući molio za oproštaj.
Kasnije, dve godine pre svoje smrti, pronađen je kako gleda jedan od Vivijeninih filmova na televiziji, i navodno je plakao govoreć kako je to prava ljubav.
Lorens Olivije je preminuo 11. jula 1989. godine u selu Ašurst, u Engleskoj. Uzrok njegove smrti bio je kolaps usled dugotrajnih bolesti, među kojima su bili problemi sa bubrezima i drugi hronični zdravstveni problemi.
Stil/Džen