U vremenu kada mnogi ljudi osećaju strah, nemir i teskobu, sve je važnije pronaći duhovnu sigurnost, a ona, prema crkvenom učenju, počinje upravo u sopstvenom domu. Sveti oci podsećaju da „duhovi tame“ traže pukotine kroz koje mogu da naruše porodični mir, unezvere ukućane i udalje ih od Isusa Hrista. Te pukotine često nisu očigledno zlo, već – nemar, psovka, praznoverje, odsustvo molitve i udaljavanje od svetinja.
Ako u domu nema mesta za Boga, vrlo brzo, kažu duhovnici, može biti mesta za nešto drugo – za ono što čoveku oduzima mir, ljubav i nadu.
Otac Rafailo: „U dom gde se čuva Sveto Jevanđelje, nečiste sile teško pristupaju“
Na ovu temu govorio je otac Rafailo Boljević, iguman manastira Podmaine, koji vernicima poručuje da postoji jednostavan, ali moćan način da se dom duhovno zaštiti.
– Sveti Jovan Zlatousti kaže da u dom gde se čuva Sveto Jevanđelje, na posebno odvojenom mestu, na polici, poželjno je da bude upaljeno i kandilo, da tom domu nečiste sile teško pristupaju. Pa još ako roditelji i deca celivaju Sveto Jevanđelje, poklone mu se... Uz sveto telo i svetu krv Hristovu, Sveto Jevanđelje je najsvetije – objasnio je otac Rafailo.
Prema njegovim rečima, kuća u kojoj se poštuju svete stvari, gde se čita Jevanđelje i pali kandilo, postaje duhovno utočište. Takav dom ne privlači tamu, već svetlost i mir.
Tri stvari kojih se demoni najviše plaše
Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički, u svojim Misionarskim pismima, poziva se na duhovno viđenje svetog Jovana Vostrskog, koji je razotkrio strah demona od tri moćne stvari u životu hrišćanina.
U 157. pismu, vladika Nikolaj prenosi događaj u kojem je sveti Jovan, moleći se, ugledao demone i upitao ih od čega se najviše plaše:
„Pročitao si negde priču iz života svetog Jovana Vostrskog. Jednom, kad je ovaj blaženi Jovan stajao na molitvi, otvori mu se duhovni vid i on ugleda demone. Niti su se smeli približiti čoveku Božijem, niti su se hteli daleko od njega udaljiti. Videći da su obuzeti strahom, Jovan ih upita: 'Od čega se najviše plašite?' Demoni odgovaraju: 'Od tri stvari: od onoga što vi hrišćani nosite oko vrata, od onoga čime se mijete u Crkvi, i od onoga što jedete u Crkvi.'“
Kada ih je sveti Jovan pitao od čega se najviše plaše, odgovorili su:
„Od onoga što jedete u Crkvi.“
Vladika Nikolaj potom tumači:
„Zar ti ovo nije jasno? Ono što hrišćani nose oko vrata jeste krst. Ono čime se krštavaju ili krope u Crkvi jeste osvećena voda. A ono što jedu u Crkvi jeste sveto pričešće.“
Krst, sveta voda i pričešće – duhovni bedem protiv tame
Vladika objašnjava simboliku ovih svetinja:
„Krst je znamenje pobede kroz stradanje iz ljubavi. Osvećena voda čisti i označava čistotu duhovnu i telesnu. Pričešće je nebeska trpeza, na kojoj se predlaže duši za hranu telo i krv Božija. Zar je, dakle, čudo što paklene sile drhte od ovoga troga?“
Prema rečima svetog Nikolaja, paklene sile pokušavaju da čoveku oduzmu ono što ga povezuje s Bogom – ljubav, čistotu i duhovnu hranu:
„One došaptavaju ljudima sasvim suprotne savete, i to: da pošto-poto izbegavaju svako stradanje, čime hoće da iz srca ljudskih iskorene ljubav i čovekoljublje; da žive u grehovnoj nečistoti, čime hoće da učine ljude svojim podanicima i bliskim srodnicima, i udalje ih od prečistog Boga; i da more i umore dušu svoju glađu, ne dajući joj nikakvu božansku hranu – za kojom duša po prirodi čezne – no da se hrane samo zemaljskom hranom, kao životinje.“
Na kraju, vladika zaključuje:
„A pričešća se najviše boje pakleni duhovi, jer ono predstavlja krunu čovekovog uzvišenja i sjedinjenja s Bogom.“
Duhovna poruka vernicima
Ovo pismo vladike Nikolaja podseća da snaga hrišćanina nije u strahu, već u veri i zajedništvu s Bogom. Krst, osvećena voda i pričešće nisu samo obredi – to su duhovni temelji života, znakovi pripadnosti Hristu i oružje protiv svega što narušava unutrašnji mir.
U domu gde se poštuje Sveto Jevanđelje, gde kandilo svetli, gde se molitva čuje i gde se srcem prima pričešće – zlo nema vlast.