Kilijan Marfi nam je već podario mnogo divnih filmskih likova, a sada nam je dao i jednu od najvažnijih životnih lekcija! Donedavno, strah od propuštanja (FOMO) izgledao je gotovo norma. Živeli smo u stalnom stanju poređenja – proždirajući tuđe priče o uspehu, listajući društvene mreže i plašeći se da ćemo biti izostavljeni iz nečega važnog i da ćemo zaostati.
Ali danas, sve više ljudi oseća suprotno: olakšanje od propuštenih stvari. Slobodu da ne budu svuda, da ne budu uključeni u sve i, što je najvažnije, da ne osećaju krivicu zbog svog mira. Ovaj novi osećaj je već dobio ime: ROMO (olakšanje od propuštenih stvari) .
Termin je ušao u opštu upotrebu zahvaljujući Kilijanu Merfiju. Kada su glumca pitali da li pati od FOMO-a — na kraju krajeva, Kristofer Nolan, njegov dugogodišnji saradnik, snimao je grandioznu Odiseju sa celom galaksijom zvezda, a on sam nije bio u njoj — Merfi je mirno odgovorio: „Veća je verovatnoća da ću doživeti ROMO.“
Jedna kratka fraza savršeno je uhvatila raspoloženje cele generacije, umorne od životne prezasićenosti vestima, premijerama i „obaveznim“ događajima. Pa možda, ako je sam Kilijan Merfi pronašao radost u tome da ne učestvuje, možda i mi konačno možemo?
Fomo vs. Romo
FOMO (strah od propuštanja) je strah od propuštanja nečega zanimljivog, dok je ROMO (olakšanje od propuštanja) osećaj olakšanja kada se odlučimo da ne učestvujemo u nečemu. ROMO je, u suštini, suprotnost FOMO-u, a predstavlja prihvatanje i radost zbog odluke da se ne uključimo u sve što se dešava, kako bismo se fokusirali na sebe i svoje blagostanje.
Zašto ROMO tako snažno odjekuje u modernom društvu?
Glavni razlog je umor . Živimo u svetu gde svako obaveštenje zahteva odgovor, a svako „ne“ se oseća gotovo kao pobuna. Strah od propuštanja, nemogućnosti (FOMO) nas drži u stalnom stanju anksioznosti: šta ako propustim šansu, iskustvo, priliku. Ali postepeno shvatamo: u ovoj stalnoj žurbi da „držimo korak“ gubimo sebe.
ROMO postaje blagi protest. Prilika da se zaustavi život bez osećaja krivice što se jednostavno opuštate.
ROMO takođe pomera fokus: sa spoljašnjeg pritiska na unutrašnji izbor. Nametnuto „mora se stvari obaviti/učestvovati/ići na događaj“ ustupa mesto iskrenom pitanju koje postavljamo sebi: „ Da li zaista želim ovo sada?“ U svetu u kome se previše toga dešava, sposobnost da se kaže „Dosta mi je“ postaje novi oblik zrelosti.
Od anksioznosti do svesti
Ako je FOMO (strah od propuštanja, odgovora i slobode) podstakao anksioznost i poređenje, ROMO (strah od propuštenog, odgovornog i slobodnog) nudi nešto drugačije: smirenost, unutrašnju ravnotežu i iskren pristup sopstvenim željama. Ne idite na zabavu zato što ne želite. Ne listajte svoj fid iz navike. Recite „ne“ bez krivice. Ne odgovarajte odmah. Prihvatite da su tišina i pauza normalne ako je to ono što zaista želite.
Kada svi oko vas projektuju „savršen život“, ROMO vam omogućava da priznate: „Da, propuštam prilike jer trenutno imam druge prioritete – i to je u redu.“ Ovo nije odbacivanje sveta. To je izbor u korist sebe.
Istraživanja potvrđuju da stalno upoređivanje sebe sa drugima povećava anksioznost i smanjuje zadovoljstvo životom. Dozvoljavajući sebi da „ne bude svuda“, osoba obnavlja ravnotežu i postaje emocionalno otpornija. I samim tim, brine o svom mentalnom zdravlju.
Kilijan Marfi kao simbol svesnog odbijanja
Kada svetski poznati glumac otvoreno kaže:
„Drago mi je što nisam uključen u sve“, on normalizuje odbijanje.
Njegove reči ne prenose ravnodušnost – one prenose zrelost i granice. Nije svaka prilika vredna vaše energije. Merfi je postao simbol generacije koja bira da neguje sebe umesto da se beskrajno dokazuje bilo kome.
ROMO kao marker društvene zrelosti i spremnosti za novu kulturnu promenu
Prelazak sa FOMO na ROMO nije samo igra reči. To je obeležje nove faze zrelosti u društvu umornom od života u ritmu obaveštenja i hitnih rokova. Počinjemo da shvatamo da stalno prisustvo u svemu ne znači ispunjen život. „Propuštanje“ više nije poraz. Umesto toga, to postaje čin unutrašnje slobode.
Ako je pre deset godina ideal bio „uraditi sve“ – izgraditi uspešnu karijeru, putovati svetom, osnovati srećnu porodicu, a sve to uz kontinuirani lični razvoj i ostati društveno aktivan – danas se moda menja. Pojavljuje se vrednost polakog kretanja stvarima.
Sve više biramo „spori uspeh“ umesto trenutne slave, pravu intimnost umesto onlajn lajkova i usamljenost ne kao izolaciju, već kao način oporavka.
Ova promena se već ogleda u kulturi i poslovanju. Mediji sve više promovišu teme održivosti, digitalne detoksikacije i svesne potrošnje. Globalni brendovi preispituju svoje marketinške kampanje: dok su se ranije oslanjali na strah od propuštanja ( „baš danas“, „poslednja šansa“ ), sada uče da komuniciraju smirenost, ravnotežu i lični ritam. Spora moda, svesni turizam, minimalizam – sve su to manifestacije novog kulturnog jezika ROMO dijete.
ROMO vraća kontrolu nad pažnjom ljudima
Počinjemo da cenimo ne ono što je najglasnije, već ono što nam je zaista blizu. I to je prava zrelost ere: sposobnost da donosimo odluke ne iz straha, već iz unutrašnjeg mira i svesti.
Како нас је Килијан Мерфи натерао да се осећамо растерећено због пропуштених прилика
Килијан Мерфи нам је већ дао много дивних филмских ликова, а сада нам је дао и нову животну филозофију (обожавамо је!).
Килијан Мерфи, 5. септембар 2025.
Ако је пре десет година идеал био „урадити све“ – изградити успешну каријеру, путовати светом, основати срећну породицу, а све то уз континуирани лични развој и остати друштвено активан – данас се мода мења. Појављује се вредност полаког кретања стварима.
Све више бирамо „спори успех“ уместо тренутне славе, праву интимност уместо онлајн лајкова и усамљеност не као изолацију, већ као начин опоравка.
Ова промена се већ огледа у култури и пословању. Медији све више промовишу теме одрживости, дигиталне детоксикације и свесне потрошње. Глобални брендови преиспитују своје маркетиншке кампање: док су се раније ослањали на страх од пропуштања ( „баш данас“, „последња шанса“ ), сада уче да комуницирају смиреност, равнотежу и лични ритам. Спора мода, свесни туризам, минимализам – све су то манифестације новог културног језика РОМО дијете ( прочитајте такође: „Спора путовања и дијета плавих зона: 10 трендова животног стила за којима су сви луди“ ).
РОМО враћа контролу над пажњом људима. Почињемо да ценимо не оно што је најгласније, већ оно што нам је заиста близу. И то је права зрелост ере: способност да доносимо одлуке не из страха, већ из унутрашњег мира и свести.