Pevač, kompozitor i umetnik širokih interesovanja, Slobodan Boba Stefanović, bio je jedno od najpoznatijih imena jugoslovenske zabavne muzike druge polovine 20. veka. Njegov glas, šarm i vanvremene pesme obeležile su čitavu epohu, dok je njegov umetnički duh nastavio da živi i nakon što ga više nema.
Rođen je 21. maja 1946. godine u Beogradu, na Čuburi, u Molerovoj ulici – mestu koje je oblikovalo mnoge stvaraoce, glumce, muzičare i boeme tog vremena. Upravo iz te ulice ponikao je dečak koji će kasnije postati simbol elegancije, muzikalnosti i posebnog beogradskog duha.
Početak umetničkog puta – dečak iz Molerove
U njegovoj ulici 1958. godine osnovano je amatersko omladinsko pozorište DADOV (Dom amaterskog dramskog omladinskog vaspitanja). To pozorište postalo je ne samo kulturni centar mladih Beograđana već i Bobin drugi dom. Tamo je, kao dečak, pronašao svet umetnosti – glumu, muziku, poeziju i stvaranje.
Svirao je gitaru, pisao stihove, komponovao, i već tada pokazivao nesvakidašnji talenat. U to vreme, Beograd je bio grad u kome se stvarala nova muzička scena – rokenrol i pop muzika dobijali su svoje prve heroje. Mladi Boba Stefanović bio je spreman da im se pridruži.
Zlatni dečaci – početak karijere
Svoju muzičku karijeru Boba započinje 1962. godine u sastavu Zlatni dečaci. U početku gitarista, ubrzo postaje i pevač, a njegov glas, pun emocije i šarma, brzo ga izdvaja od drugih.
Sa samo petnaest godina profesionalno je nastupio u tada poznatom klubu Euridika, što je za to vreme bio izuzetan uspeh. Taj nastup označio je početak duge karijere koja će trajati više od pola veka.
“Zlatni dečaci” su bili prepoznatljivi po tome što su klasična dela izvođena u rokenrol aranžmanima, što je tada bila prava novost. Mladi Boba bio je spona između tradicionalne muzičke škole i savremenog izraza – što će kasnije postati njegov zaštitni znak.
“Čudna devojka” – pesma koja je obeležila generacije
Pravi proboj Boba Stefanović doživljava pesmom “Čudna devojka”, kojom je osvojio Zlatnu ploču. Ova pesma postala je jedan od klasika jugoslovenske zabavne muzike, a nove generacije su je ponovo otkrile kroz film “Lajanje na zvezde”, u kome je ponovo zaživela i osvojila srca mladih.
Ovo je bila tek prva faza njegove karijere – ubrzo su usledile nove epohe, saradnje i promene koje su obeležile njegov muzički put.
Vreme šlagera i festivala – saradnja sa Aleksandrom Koraćem
Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina Boba postaje redovan učesnik muzičkih festivala poput Beogradskog proleća, Opatije i Vašeg šlagera sezone. Njegova saradnja sa kompozitorom Aleksandrom Koraćem donela je niz pesama koje su postale evergrin hitovi. Među njima se izdvaja “Obriši suze, draga”, pesma koja i danas budi nostalgiju i sećanja na zlatno doba jugoslovenske pop muzike.
Grupa “One i oni” – spoj talenta i prijateljstva
U sedamdesetim godinama Boba osniva muzičku grupu “One i oni”, zajedno sa poznatim imenima jugoslovenske scene – Minjom Subotom, Lidijom Kodrič i Daliborkom Stojišić. Ova formacija bila je zanimljiv spoj muško-ženske energije, harmonije i pop senzibiliteta.
Njihovi nastupi bili su poznati po lepoti vokalnih aranžmana i eleganciji – što je odražavalo i Bobin karakter. Njegov imidž džentlmena, sa blagim osmehom i uvek odmerenim nastupom, ostao je upamćen kao sinonim za dobru muziku i manire koji danas gotovo da ne postoje.
Međunarodni uspeh – Boba i Bellaphon Records
Tokom karijere, Boba Stefanović ostvaruje i međunarodni proboj. Pod umetničkim imenom Stefan Boba, potpisuje ugovor sa nemačkom izdavačkom kućom Bellaphon Records, gde izdaje ploče koje su se prodavale i van granica bivše Jugoslavije.
To je bio retki primer izvođača sa naših prostora koji je uspeo da se plasira na evropsko tržište popularne muzike u vreme kada to nije bilo lako. Njegov glas i interpretacija prepoznati su i cenjeni u inostranstvu, što mu je donelo dodatno priznanje.
Učitelj, umetnik i filozof
Osim muzičkog talenta, Boba Stefanović posedovao je i izrazitu intelektualnu radoznalost. Govorio je strane jezike, bavio se filozofijom, psihologijom, istorijom i religijom.
Bio je i darovit slikar i pedagog. Imao je poseban dar da prenosi znanje – mnogi mlađi muzičari i umetnici isticali su da ih je Boba ohrabrio da budu autentični i da veruju u umetnost, a ne samo u komercijalni uspeh.
Sve instrumente koje je svirao – klavir, gitaru, usnu harmoniku i bubnjeve – naučio je sam, što svedoči o njegovoj neverovatnoj upornosti i svestranosti.
Ljubavni život i privatna strana
Važio je za velikog šarmera i srcelomca, ali je o svom privatnom životu retko govorio. Pridržavao se maksime da “džentlmeni rade i ćute”. Iza njega su ostale brojne ljubavne priče, ali i tri braka – u trećem je pronašao pravu sreću i mir.
Bio je otac tri ćerke, koje su, kako je govorio, bile “njegove najveće pesme”. U kasnijim godinama povukao se iz javnosti i vodio mirniji život, ali su anegdote o njegovom boemstvu i dalje prepričavane po beogradskim kafanama.
Poslednje godine i nasleđe
Slobodan Boba Stefanović preminuo je 9. februara 2015. godine u Beogradu, u 69. godini života. Iako ga više nema, njegova dela i glas ostaju deo kolektivnog sećanja na zlatno doba jugoslovenske muzike.
Pesme poput “Obriši suze, draga”, “Kažu mi da još si uvek sama” i “Čudna devojka” ostale su evergrini koji povezuju generacije i podsećaju na vreme kada je muzika imala dušu, a umetnici dostojanstvo.
Zauvek džentlmen sa gitarom
Boba Stefanović bio je više od pevača – bio je simbol jedne epohe, predstavnik beogradske škole šarma, talenta i poštovanja prema publici.