U balkanskoj pekarskoj tradiciji, naročito u zemljama bivše Jugoslavije, pojmovi "na komad", "komad po komad", "na vikend", ali i "na vagu" imali su značaj u načinu prodaje pekarskih proizvoda.
"Na vag"” je u ovom slučaju značilo da se proizvod (npr. burek ili pita) može uzeti u količini prema težini, dakle, ne nužno cela pita ili komad, već se može izvaditi i određena količina/težina i naplatiti prema "gramaži" odnosno "na vagu".
Ovo je bila korisna praksa za kupce kada želi manje deo cele pita za brzi obrok, u periodu kada su cene ili količine varirale ili na primer jedan od savremenih izvora napominje da u Sarajevu danas: "iako se pita može naručivati na vagu, neke buregdžinice imaju pravilo da ne dozvoljavaju naručivanje manje od 300 grama određene pite."
Iako je danas jako retka i još uvek postoji praksa "na vagu" za pite/burek.
Burek je bio vrlo rasprostranjen brzi obrok u svim republikama bivše Jugoslaviji kao pekarski proizvod i kao brza hrana u uslovima urbanog života.
Tokom socijalističke Jugoslavije, pekare i buregdžinice bile su uobičajeni element svakodnevne urbane prehrane.
Fotografija na Iks stranici "Yugoslavian Visuals" u arhivi ima fantastičan kadar iz bivše Jugoslavije na kojoj ljudi sede u kafiću, a iznad njih piše "Vruć burek na vagu", što je kod mnogih ljudi koji su živeli u ovom periodu probudilo nostalgiju.
Naročito im se dopala scena "spokoja" i detalj "vrućeg bureka na vagu".
Stil/Nova