Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas slave i praznuju Svetog Luku, koji je obeležen crnim slovom i Svetog Petra Cetinjskog koji je obeležen crvenim slovom.
Sve vezano za Svetog Petra Cetinjskog je važno i veliko. Rođen od majke Marije i oca Marka u Njegušima.
Kad je Petru bilo 10 godina, Mitropolit Sava Petrović, stric Petrovog oca Marka, odveo je Petra u Cetinjski manastir "da uči knjige". Dete je ostalo tu sve do 12 godina kada je zamonašen, da bi u 17. godini bio rukopoložen za jeromonaha.
Par godina kasnije Petar odlazi u Rusiju da prikupi pomoć i traži zaštitu, ali stare spise pišu da je bio odbijen, pa čak i izbačena od strane Grigorija Potemkina, glasnogovornika i ljubavnika carice Katarine II Velike. Razlog je bio taj što Petar Cetinjski nije hteo da Rusiju sluša slepo, ali kada je carica Katarina videla da je Petar Cetinjski lojalan Rusiji, ali da brani nezavisnost Crne Gore i odbijao da pristane da postane ruski činovnik - ona ga vraća na Cetinje kao zakonskog vladiku.
Posebna misija vladike Crne Gore
Crna Gora je u to vreme imala veliki problem - krvnu osvetu.
Vladika Crne Gore je imao jednu misiju - da pomiri Crnogorce. Međutim, i sam je imao nekoliko neprijatnih situacija gde je pričao kako će otići iz Crne Gore jer ne može da podnese da brat na brata udara i da je borba među plemenima gora i teža nego ona od neprijatelja.
"Zato vi pišem neka znate, vi i ostali Katunjani, da ovo ni pod koji način podnositi ne mogu, nego hoću bježat, no bez vašega i ostalijeh Katunjana znanja nijesam ktio bješati u Riječku oli Crmničku nahiju ili na drugu stranu, da ne rečete jere sam krijući pobjegao..."
Bio je veliki pristalica Srbije, napisao je pohvalu pokojnom Karađorđu Petroviću. Imao je ideju da se ujedine Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Srbija i Boka kotorska u jednu zemlju sa prestonicom u Dubrovniku, gde bi ruski car bio car Srba, dok bi crnogorski vladika bio njegov savladar, ali do toga nikad nije došlo.
Smrt vladike Petra Cetinjskog
Petar Cetinjski je vladao Crnom Gorom 46 godina. Imao je 83 godine kada je preminuo od tuberkoloze. Poslednjih godina bio je znatno bolešljiv, kašljao je i zano je da će mu brzo doći kraj. Zato je spremao svog naslednika.
Prema istorijskim izvorima i predanju, Sveti Petar Cetinjski je na samrti vlast u Crnoj Gori predao svom sestriću Radi Tomovu Petroviću (budućem Petru II Petroviću Njegošu) rečima blagoslova i zaveta.
U dokumentu koji se čuva u Cetinjskom manastiru, zapisano je da je rekao:
„Evo vam ga, braćo, moj naslednik! Blagosiljam ga i predajem mu ključeve od crkve i knjigu zakona, da po Bogu i pravdi sudi narodu.“
Crnogorska pravoslavna crkva, na predlog Njegošev, kanonizovala ga je kao Svetog Petra Cetinjskog 1834. godine.
Šta se desilo kada su otvorili grob Petra Cetinjskog?
Nakon smrti Petra I Cetinjskog 1830. godine, njegovo telo je sahranjeno u Cetinjskom manastiru, u posebnoj grobnici. Njegova svetost i ugled brzo su ga učinili predmetom dubokog poštovanja, pa su se vremenom javile inicijative da se mošti označe, zaštite i prenesu.
Tokom 19. i 20. veka, grob je nekoliko puta otvaran radi restauracije manastira i uređivanja grobnice. Prilikom tih ekshumacija, prisutni sveštenici i vernici zatekli su telo gotovo netaknuto, sa očuvanim licem i rukama. Ovo se smatralo čudom, jer su prošle decenije od njegove smrti, a telo nije bilo uobičajeno raspadnuto.
Vernici su tada još snažnije počeli da ga poštuju kao svetitelja, a njegova grobnica postala je mjesto hodočašća. Zabeleženo je i da su mnogi koji su prisustvovali otvaranju groba osećali poseban mir i duhovnu toplinu, što je dodatno učvrstilo veru u njegovu svetost.
Danas se mošti čuvaju u Cetinjskom manastiru, a narod redovno dolazi da se moli i prisustvuje liturgijama u njegovu čast, smatrajući ih duhovnim čudom i simbolom neugasle crnogorske vere i tradicije.
Reči koje je Petar Cetinjski ostavio Crnogorcima u amanet
"Znate kako sam vama i svijema crnogorcima vazda i na svako mjesto govorio: da ne izgubite, nego da uzdržite svoje poštenje poštenje i slavu i da utvrdite vašu predragu valjanost i slobodu, koju vi je Bog darovao mimo svakog naroda u svjet , da vi tuđim ne gospodari i zapovijeda i da nije gospodar od vašijeh života i đece ot vašega imuća domovah" ( Poslanica Brđanima 1800 g.)
"Svakoga Crnogorca... molim i zaklinjam neka svaki stoji s mirom i neka trpi kako i ja trpim, zašto znam da će naše trpjenije bolje za nas biti, nego li ikakva naša osveta..." (Poslanica Katunjanima, 1805.)
"A ja ne bih rad ni Turčinu, koji je dobar i pošten čojek, nikakva zla koliko ni dobrome ni poštenome Hrišćaninu, zašto znam što mi Bog zapovijeda...“ (Poslanica Drobnjacima, 1809.)
"Nijesu zakoni za dobre, nego za zle ljude postavljeni; budući oni ne poznaju od Boga uliveni u srdca njihova naravski zakon, zato je potrebno bilo zakone postavit da svakoga reda zlođeji budu kastigani, jer inako valjalo bi da svi narodi u svijetu budu nesrećni, kako i jesu oni đe takvijeh zakonah nema i đe se dobri ljudi ne počituju, a zli ne kastigaju...“ (Poslanica Katunjanima, 1818.)