Ksenija je imala 22 godine kada se udala za 12 godina starijeg muškarca. Igor ju je zaprosio nakon samo mesec dana zabavljanja.
"Bila sam presrećna. Bogat i zgodan, delovao mi je kao princ. U veliki grad sam došla iz malog mesta, imala sam samo završenu srednju školu, iznajmljivala sam sobu i predavala jogu, zarađujući gotovo ništa. Ovo je bio moj treći pokušaj da se preselim u veliki grad; pre toga sam već dva puta odustajala i u suzama se vraćala majci," priznala je devojka.
I ovog puta su se javile misli o povratku. Uprkos strogoj štednji, Ksenija nije imala dovoljno novca. Iznajmljivala je bednu sobicu na periferiji grada, ceo dan bi provela u gradskom prevozu pokušavajući da dođe do posla na vreme i to sve dok je imala samo jesenje čizmice koje je nosila i zimi. Izgledalo je kao da nema svetle tačke u tom njenom životu.
"Sećam se kako sam upoznala Igora. Ušla sam u prodavnicu da kupim namirnice. Kupila sam malo hleba i jogurta i čamila u redu, gledajući sadržaj tuđih kolica i osećajući zavist. Čovek u elegantnom kaputu stajao je iza mene, njegov opojni parfem me je naterao da se okrenem, i naši pogledi su se sreli. Dok sam prelazila parking, sustigao me je i ponudio mi prevoz“, seća se Ksenija.
U autu su prvo razgovarali o opštim temama, a zatim joj je Igor rekao da ima sopstvenu kompaniju za prevoz tereta, da nije oženjen, nema dece i da živi van grada u kući u nizu.
„Nisam verovala u priču o neoženjenom bogatašu, ali sam mu dala broj telefona. I iskreno, čekala sam poziv. Znala sam da je sve to previše bajkovito da bi bilo istinito, ali sam zaista želela da bude istina. Pozvao je sledećeg dana, otišli smo u restoran i poklonio mi prelepe ruže. U početku sam bila jako stidljiva, ali Igor je bio toliko pažljiv, gledao me je tako pažljivo, da sam prestala da brinem o svojoj jeftinoj haljini i pomisli da ne kažem nešto glupo“, ispričala je Ksenija.
Mesec dana dugo udvaranje bilo je bogato događajima – putovanje u lokalno odmaralište, restorani, pokloni, susret sa Igorovim prijateljima i Ksenijinom majkom. A onda je usledila veridba i luksuzni verenički prsten.
„Nije bilo pravog venčanja; on ga nije želeo, pa nisam insistirala. Onda je došlo moje prvo putovanje u inostranstvo, tokom kojeg sam počela da shvatam da moj muž nije savršen. Stalno je bio nezadovoljan sa mnom. Smejala sam se preglasno, oblačila se previše otkrivajuće, jela previše na večeri. Tu sam prvi put videla švedski sto; želela sam da probam sve, ali mi je rekao da je to neprikladno. Onda mi je zabranio da pijem vino. Moj muž je sedeo sa čašom, a ja sam pila vodu, ali sam sebe ubeđivala da je to normalno, da mu je stalo do mene“, rekla je devojka.
Po povratku, muževa pravila su postajala sve brojnija, a mnogi njegovi zahtevi su Kseniji delovali apsurdno.
„Naterao je mog mačka, koga sam dovela kući od majke, da živi u hodniku. Triši nije bilo dozvoljeno da ulazi u sobe, a mačak nije razumeo šta se dešava. Sa majkom i sa mnom, on je smeo da radi šta god je hteo. Ponekad sam se osećala kao moja mačka. Nisam smela da uđem u kancelariju svog muža; morala sam da ustanem i trčim tačno u 7 ujutru, čak i vikendom, i da polažem račune za svaki dinar. Preturao bi po mom ormaru i govorio: 'Nisi imala te hulahopke, odakle ti novac za njih?' A to je govorio čovek koji troši više na gorivo za svoj automobil nego ja za ceo mesec“, kaže Ksenija.
Ali to je bio samo početak. Zabrane posećivanja majke i pozivanja prijatelja, stalni podsećanja na nedostatak visokog obrazovanja, kontrola težine - posle samo godinu dana, bračni život je devojci izgledao kao pakao:
„Provere telefona, detalji poziva, bezbednosna kamera u kući, merenje i svađa oko svakog kilograma — ne mogu ni da se setim svega. Osećala sam se kao u trileru; majka i ja smo počele da zovemo mog muža Tiranin. Ispostavilo se da sam mu četvrta žena. Jedan Igorov prijatelj mi je ispričao o tome, ne znajući da je to tajna. Čudno je što nisam ni osetila ljubomoru na druge žene; samo sam pomislila: 'Kako ih razumem'.“
Prema njenim rečima, jedino na čemu njen muž nije štedeo bilo je njegovo zdravlje: dobra hrana, redovni zdravstveni pregledi i članstvo u prestižnoj teretani.
„Igor je želeo dete, iako je imao problema sa tim. Odlučili smo se za vantelesnu oplodnju, rodila sam sina, ali stvari su postale još gore. Mislila sam da ljudi vole svoju decu bezuslovno, ali moj muž nije bio zadovoljan time. Ukratko, više nisam mogla da izdržim. U redu, uvredio me je, ali niko nema pravo da moje dete naziva inferiornim ili ružnim. Mislila sam da će nas lako pustiti, pošto nisam imala nikakvo pravo na imovinu; on je sve kupio pre nego što smo se venčali. Ali ne, Igor je izjavio da mogu da idem gde god želim i da će naš sin ostati sa njim“, kaže Ksenija.
Devojka se sada suočava sa sudom. Plaši se da će je skupi advokati i veze njenog muža lišiti deteta:
„Odlučila sam da se obratim medijima jer nemam drugih opcija. Možda ću se čak pojaviti i na nacionalnoj televiziji. Svi su iznenađeni što sam se udala za takvo čudovište. Ali moj muž je krio toliko tajni od mene i tako brzo se od mirnog, privrženog mladoženje pretvorio u tiranina," kaže ova nesrećna žena.