Na Zadušnice se, po tradiciji, posećuju grobovi najbližih, pali sveće i posećuje crkva, gde se služi Liturgija i parastos za duše pokojnika. Oni koji ne mogu da odu na groblje, sveću mogu upaliti u crkvi, jer smisao praznika nije samo u dolasku na grobno mesto, već u molitvi i sećanju. A ako ne odu ni do crkve, treba da se zapali kandilo.
Zadušnice se u pravoslavnom kalendaru obeležavaju četiri puta godišnje, uvek subotom — danom koji je posvećen mrtvima. Svake subote se, u manjem obimu, mogu obeležiti i tzv. male zadušnice, molitvom i paljenjem sveće za pokoj duša.
Miholjske zadušnice obeležavaju se u prvu subotu pre Miholjdana, i za razliku od ostalih, nisu vaseljenske, već se proslavljaju u našoj crkvi i narodu.
Običaji i značenje
- Pri odlasku na liturgiju, vernici u crkvu donose:
- Kuvano žito (koljivo) – simbol vaskrsenja i večnog života,
- Crno vino – znak Božjeg milosrđa i očišćenja od greha,
- Sveće – simbol svetlosti Hristove,
- Spisak imena upokojenih, kao i novčani prilog prema mogućnostima.
Nakon Liturgije i parastosa u crkvi, vernici odlaze do grobova, gde sveštenik može služiti pomen i okaditi grobno mesto. Ako su pokojnici sahranjeni daleko, pomen se može učiniti i u crkvi.
Molitva za upokojene
Pomeni, Gospode, oce i braću, majke i sestre naše usnule u nadi na vaskrsenje u život večni, i sve upokojene u pobožnosti i veri, i oprosti im svako sagrešenje, hotimično i nehotimično, što sagrešiše rečju, delom ili mišlju.
Useli ih u mesta svetla, u mesta svežine i odmora, odakle odbeže svaka muka, žalost i uzdisanje.
Daruj im Carstvo Tvoje i učešće u večnim dobrima, jer si Ti život, vaskrsenje i pokoj usnulih slugu Tvojih, Hriste Bože naš. Amin.
Posle Miholjskih, sledeće zadušnice su Mitrovske, koje će biti obeležene 11. januara.