Glumica Nataša Aksentijević više od dve decenije uspešno balansira između reflektora i stvarnog života. Iako je njen profesionalni put počeo na daskama koje život znače, spontano ju je odveo pred kamere, gde je publika brzo zavolela njenu autentičnost, duhovitost i toplinu. U intervjuu za Stil magazin, Nataša govori o karijernim prekretnicama, izazovima slave, važnosti ličnog mira i o tome zašto je ponekad teško biti nasmejan - čak i kad to svi očekuju od tebe.
Kako biste opisali svoj profesionalni put - od glume do voditeljskog posla?
- Kao vožnju na rolerkosteru. Puno adrenalina i uzbuđenja...
Osim glume, oprobali ste se i u voditeljskom poslu. Da li je to bila vaša želja od početka ili se to spontano dogodilo?
- Dogodilo se sasvim spontano, televizija jeste oduvek bila moja ljubav. Nisam znala da ćemo se tako dobro slagati kad sam ušla u te vode. Zahvaljujući Nataši Šević, početak je bio više nego dobar. Tako da sam tu, eto, skoro dve decenije.
Šta vas najviše ispunjava u poslu koji trenutno radite?
- Ljudi. Uvek me ispunjavaju ljudi sa kojima radim, i oni za koje radim. Iako su izazovi veliki u današnje vreme, sve je isuviše brzo i pažnja je na ivici noža, ipak uspevamo da ukrademo vreme publici.
Da li postoji trenutak u karijeri koji biste izdvojili kao prekretnicu?
- Svakako je to bila emisija "DNK", i dan-danas me vezuju za taj format. Sasvim je i logično da je tako, jer je gledanost te emisije bila više nego ogromna.
Kako gledate na ulogu žena u medijima danas?
- Uloga žena u medijima i na bilo kom polju je nezavidna. Što bi rekla ona pesma, "ovo je muški svet", ali se ne treba predavati. Tako je kako je, nadamo se da će se stvari nekada promeniti.
Kako uspevate da održite balans između privatnog i profesionalnog života?
- Važno je da se hidrirate, da imate nešto što vas opušta i relaksira. Trudim se da provodim što je moguće više vremena sa onima koji mi pune baterije, a manje sa onima koji ih prazne. Moja profesija, kao i sve na ovim prostorima, nije nešto što treba uzimati preozbiljno. Glumci su samo obični ljudi koji nose teret svoje prepoznatljivosti. I u tome treba uživati.
Ko vas inspiriše - bilo u poslu ili privatno?
- Inspirišu me skandinavski pisci, muzika, kolege. Obožavam da gledam svoje kolege, jako volim pozorište, naročito ono u kojem su daroviti oni koji ga prave. Inspirišu me i ljudi koji znaju da mi ulepšaju dan, pokrećući tako i mene na dobro. Važno mi je da pored mene bude neko ko iz mene izvlači ono najbolje.
Kako se nosite s kritikama i pritiskom javnosti?
- Teško je, ali izdrživo. Vodim se onim "Nije važno šta se kaže, nego ko kaže", tako da u obzir uzimam samo one kritike koje će poboljšati sve što radim.
Da niste voditeljka ili glumica, čime biste se bavili?
- Volela bih da se bavim muzikom, ali, nažalost, nemam dara za to. Kada bih birala posao, a da nije gluma, verovatno bih bila poljoprivrednik. Fasciniraju me ljudi koji proizvode hranu. Njima se baš divim.
Koja vam je omiljena anegdota sa snimanja?
- Bilo je toliko je toga lepog da zaista ne bih mogla da izdvojim nešto posebno. Ovo je čaroban posao i sve priče su skoro pa bajke.
Šta vas može nasmejati i u najnapornijem danu?
- Jedan telefonski poziv od nekoga ko ume da me nasmeje u samo jednoj rečenici.
Da možete da ručate sa bilo kojom osobom, ko bi to bio?
- Ako mora da se odabere jedno ime, onda bi to verovatno bio Nikola Tesla.
Poznato je da te veliki gurman. Kad biste morali da se odreknete jednog jela, koje bi to bilo?
- Slatki kupus i jagnjeća čorba, to su jela koja ne jedem nikada. Sve ostalo volim i ne bih se ničega drugog odricala.
Da li vas slava ograničava u svakodnevnim stvarima?
- Ograničava me u situacijama kad ljudi očekuju da budem uvek puna energije, vrcava, duhovita, ironična i sve ono na šta su navikli od mene. A ponekad se desi da imam stravično teške dane, kada jedva izlazim na kraj sa sobom i kada mi uopšte nije do smeha.
Autor: Nataša Todorović