U subotu, 27. septembra slavimo veliki praznik Vozviženje časnog Krsta ili Krstovdan, dan kada je pronađen i iskopan Časni krst na Golgoti i dan kada je vraćen iz Persije u Jerusalim.
Krstovdan se slavi dva puta godišnje, 18. januara i 27. septembra.
Običaj za jesenji Krstovdan
Naši stari su imali pregršt običaja na svaki praznik, a posebno na Krstovdan. Tako su umeli da stoku premazuju katranom, praveći znak krsta kako bi ih zaštitili od bolesti.
Postoji verovanje da se baš ovog dana zmilje povlače na počinak i da ih od tada pa do leta nećemo viđati.
Veruje se da se upravo na Krstovdan, 27. septembra treba iskopati velika rupa i posaditi voće, kako bi se grane što više razgranale, a sadnica "primila". U ovom datumu ima logike, jer uskoro nastupaju jesenje kiše, a vreme je još blago i pogodno da se voće primi.
Na ovaj dan se u crkvi osveštava bosiljak, grožđe, žito i jabuke. Taj osveštani bosiljak drži se sa ikonom i on je kasnije služi za razna isceljenja.
Ovo je jedini praznik na koji se radi. Naime, dozvoljeno je da se kuća očisti detaljno, da se opere sve što se oprati može i tako se kuća i ukućani pripreme za zimu.
Kako su naši stari predskazivali vreme:
- Ako je na Krstovdan oblačno, zima će biti bogata snegom, a ako je suvo, naredna godina će biti sušna.
- Ako do Krstovdana ne odu laste, neće biti jake zime.
- Tiha kiša o Krstovdanu predskazuje blagu zimu.
- Grmljavina o Krstovdanu predskazuje plodnu godinu.
- Ako je Krstovdan oblačan, zima će biti snegovita. Ako je vedar, biće suvomrazice.
Za ljude rođene na ovaj dan veruje se da na svojim nejakim plećima nose senku Časnog krsta i da su zato pred Bogom posebno odgovorni za svoje postupke.