Dejvid Bouvi je bio mnogo više od muzičke zvezde – bio je fenomen, umetnik koji je rušio granice i menjao lice rok muzike. Ali za one koji su ga poznavali iza reflektora, bio je i složena ličnost, ponekad nedokučiva i teška za razgovor o najobičnijim stvarima. Majkl „Vudi“ Vudmansi, bubnjar legendarnog benda Spiders from Mars i poslednji preživeli član tog sastava, imao je privilegiju da iz prvog reda gleda uspon Bouvija – od skromnih početaka u Bekenamu do trenutka kada je 1973. na sceni „ubio“ svog alter ega, Zigija Stardasta. Njegova sećanja otkrivaju manje poznatu stranu muzičkog genija, obeleženu strašću, drogom, prijateljstvom, ali i borbom sa sopstvenim likom koji je prerastao u mit.
Retka pojava
Dejvid Bouvi je ta retka pojava: osoba toliko poznata da je teško uopšte zamisliti je kao „normalnu“. Ali poslednji preživeli član njegovog benda „Spajders from Mars“ kaže da je kultni pevač bio „čudan tip sa kojim niste mogli da razgovarate o fudbalskim rezultatima“.
Majkl „Vudi“ Vudmansi, čuveni bubnjar, je imao mesto u prvom redu dok je Bouvi stizao do slave. Bili su zajedno od ranih dana u anonimnosti u Bekenamu, sve dok Bouvi nije dramatično ubio svoj muzički alter ego, Zigija Stardasta, na sceni 1973. godine. Vudi je poslednji put razgovarao sa zvezdom samo dva dana pre nego što je umro 2016. godine.
Od tihog momka do velike zvezde
Skoro deset godina kasnije, Bouvijeva zapanjujuća dostignuća biće proslavljena ogromnom izložbom u londonskom muzeju Viktorije i Alberta, koja se otvara u subotu. Ali Vudi se seća kako se njegov prijatelj promenio od tihog do fokusiranog čoveka koji je voleo da popije koju čašicu u noćnom izlasku.
„Kada se osvrnem, mislim da se sve promenilo zbog droge, Kada su ponekad radili intervjue sa njim, bilo je kao da su želeli da razgovaraju sa Zigijem Stardastom. Nisu čak ni želeli Bouvija“, kaže Vudi u velikoj ispovesti i dodaje:
„Bilo je kao, šta bi Zigi uradio? Šta Zigi misli? Držao ga je upaljenog sve vreme. Dakle, kada bi sišao sa scene i ušao u limuzinu, bio si u limuzini sa Zigijem, a ne sa Dejvidom. Zaista je preuzelo kontrolu. I bilo je veoma teško nositi se sa Zigijem. Bouvi se definitivno borio. Pokušavao je da igra igru i da ima kontrolu, da kontroliše Zigijevu kreaciju, ali je to bilo potrebnije i željenije 24/7. A onda je ta stvar sa drogom jednostavno spojila to dvoje, mislim. I mislim da se malo uplašio toga.“
Kandže droge
To je i sam Bouvi potvrdio u intervjuima. Vudmanzi, međutim, ima svoje zapažanje.
Dok su krenuli na turneju po Americi 1972. godine, Bouvi je putovao sa svojim dobavljačem droge, jer je postao zavisan kokaina. Do 1974. godine, kada je snimio kultni dokumentarni film „Cracked Actor“, živeo je na dijeti od kokaina i mleka.
Govoreći na prvom Zigifestu, koji je održan u ulici Hedon prošle subote, Vudmanzi je rekao:
„Sećam se da sam jedne večeri rekao: 'Šta taj tip radi?' Bio je jedan momak obučen u crno koji je uvek bio oko bine, a ja sam rekao: 'Bio je na svakom koncertu. Nikada ga nisam video da podiže pojačalo ili da bilo šta radi.'“
„A oni su rekli: 'Da, pa, on snabdeva, zar ne?' A ja sam rekao: 'Šta? Šta on snabdeva?'“
„Trebalo je malo vremena da se digne cena. A onda sam pomislio, to je za turneju. Nisam znao da Dejvid radi stvari sve dok se bend nije raspao. Nisam imao pojma. Nikada ga nisam video da bilo šta radi.“
Vudijeve avanture sa Bouvijem počele su kada je delio program sa gitaristom grupe Spiders from Mars, Mikom Ronsonom.
Bubnjar Vudmanzi je rekao: „Radio sam u fabrici. Jedne nedelje sam radio prekovremeno i bio sam na strugu. Pogledao sam gore i Mik Ronson je stajao tamo sa celim bendom, i nekako su prošli obezbeđenje.“ Zamolili su ga da se odmah pridruži bendu.
Ronson je nastavio da sarađuje sa Bouvijem - tada folk pevačem koji se borio - i doveo je Vudmansija sa sobom.
Bouvi je nazvao i rekao: „Ne moraš da brineš o hrani, kiriji. Imam ovaj stan u Bekenamu... snimićemo album.“
Nastavio je: „Pio je lager. Ipak, nikad nismo preterali. Bila je to samo dobra noć. Bio je veoma posvećen poslu, moralo je da funkcioniše i vrtoglavo je napredovao.“
Niko ne zna odakle su mu dolazile ideje
Vudmanzi je bio tu kada je Bouvi komponovao hitove poput „Starman“-a.
„Nikada nije objasnio odakle mu ideje. U svakom slučaju je bio prilično čudan. Nisi mogao da mu kažeš: 'Vidim da je Arsenal ponovo pobedio'. Samo bi te gledao kao da si pao sa drveta“, priča legendarni bubnjar i dodaje:
„Kada je počeo da piše, imao je gitaru u dnevnoj sobi i klavir u spavaćoj sobi. Samo biste ga čuli kako ceo dan "udara po rečima", a onda bi vikao: 'Vudi, završio sam jednu', a ja bih ušao, on bi samo odsvirao jednu i rekao: 'Oh, to je dobro, znaš', i onda se to samo nastavljalo. Svaka pesma je bila u fazonu: 'Dođavola, ove su stvarno dobre'.“
Trenutak kada se sve promenilo
„Objavili smo „Changes“ kao singl i „Life on Mars“ – puštali su se na radiju svaki sat, ali se nisu prodavali. Završili smo album, ali izdavačka kuća nije htela da ga objavi jer nismo imali singl. Onda je Bouvi napisao „Starman“ tokom vikenda i pomislili smo: „To će biti to“.“
U bendu je postojao izvesni otpor prema nošenju šminke. „Šminka je bila nešto drugo. To je bio mali potres. Mislim da nas je on jednostavno naterao na to. Snimali smo TV emisiju, a on je izvadio ajlajner i šminku i počeo da stavlja puder. Gledali smo ga, a on je rekao: „Vi momci, zar se ne šminkate?“ Bili smo tri dečaka iz Jorkšira i rekli smo mu da nežemo. Nije ni trepnuo. Rekao je: „Oh, to je šteta. Niste radili pod ovim jakim studijskim svetlima. Lice će vam izgledati užasno, a tvoja porodica će gledati i milion drugih. Sledećeg dana smo rekli: 'Šta ćete onda sa ovim?' I on nam je dao kratku demonstraciju kako se sve to radi. Izgledali smo kao tri prostitutke, ali smo to brzo usavršili - i otkrili smo da se devojkama to sviđa.“
Zatim, na turneji po Sjedinjenim Državama 1972. godine, Bouvi je očekivao da se bend dotera.
„Stigneš u hotel u Njujorku ili Denveru ili gde god, i tamo bi bio paket sa novom odećom. Sećam se da smo stigli u Filadelfiju. Rekao sam kada sam videla svoj kostim: „Ne može mi dovoljno platiti da ovo nosim.“ A on (Bouvi) je rekao: „Da li večeras nosiš tu odeću koju je Fredi poslao?“
Rekao sam: „Vidi, neću to nositi", a Bouvi je odmah imao spreman odgovor: „Toliko si nezahvalan. Celu noć je to radio. Krvarili su mu prsti.“
Na to je "Vudi dodao": Baš me briga ako su mu otpali prsti. Još uvek ga ne nosim.'Tako smo se žestoko posvađali sve do izlaska na binu. A on mi je odbrusio: "Toliko si nezahvalan.“ Počeli smo obojica da psujemo. U svakom slučaju, tokom prve pesme, on prilazi bubnjevima i krenuli smo da se smejemo u istom momentu. Takav je bio odnos sa njim. Mogli biste se žestoko posvađati, a onda bi sve nestalo u trenu, kao da se niste nikada prepirali“, objašnjava slavni muzičar.
Vudmansi je ostao bez posla nakon što je Bouvi "ubio" Zigija Stardasta, što je značilo da mu više nije bio potreban prateći bend.
Tokom godina su održavali sporadičan, ali prijatan kontakt. Kada je Vudi nastupao u Njujorku 2016. godine, obezbeđenje mu je reklo da će Bouvi doći i pevati sa njima.
„Stigli smo do pola koncerta, a on se nije pojavio. Na pola koncerta, Toni Viskonti, Bouvijev prijatelj i menadžer, je rekao: „Da li da pozovem Dejvida?“Javio se, a bio mu je rođendan, 10. januara. Pustili smo „Srećan rođendan“, publika je pevala, podigli smo telefon i on je rekao da pitamo šta misle o albumu „Blackstar“, njegovom poslednjem albumu. Onda je dodao: „Hvala što si pozvao. Srećan obilazak. Vidimo se kasnije.“
To je bio jedan od poslednjih puta kada je neko razgovarao sa Dejvidom Bouvijem. Dan i po kasnije objavljeno je da je umro od raka, iako je svoju bolest držao u tajnosti.
Centar Dejvida Bouvija otvara se ovog vikenda u V&A Stratford Storehouse-u, gde je izloženo 90.000 Bouvijevih predmeta, a neke od njih možete pogledati u galeriji ispod: