Nebojša Glogovac je bio čovek koji je plenio svojom smirenošću i prirodnošću. Nije ga krasila samo glumačka harizma, već i posebna toplina u susretu sa ljudima. U društvu je umeo da razoruža neposrednošću, britkim humorom i lucidnim doskočicama. Bio je jedan od onih retkih umetnika koji nikada nisu morali da glume van scene – njegov karakter, stav i iskrena energija činili su ga podjednako upečatljivim i privatno i pred kamerama. Kolege su ga opisivale kao „čoveka koji nije znao da bude neiskren“, a publika ga je volela jer je uvek govorio jednostavno, ljudski, bez lažnog sjaja.
Za Glogovca je uspeh bio sporedan, a istina najvažnija. Nije mario za estradnu popularnost niti je pristajao na kompromise koji bi ugrozili njegov integritet. Umeo je da se šali na sopstveni račun, da sa blagom ironijom govori o ozbiljnim temama i da sve, čak i najteže životne situacije, oboji humorom.
Njegovi prijatelji i saradnici pamte ga kao čoveka od reči, skromnog i dostojanstvenog, koji je umeo da voli život i ljude bez kalkulacija. Upravo ta mešavina vedrine, inteligencije i moralne čvrstine činila je da Nebojša Glogovac ostane zauvek upamćen – kao umetnik velikog formata i još veći čovek.
Kakve veze Glogovac ima sa Šekijem Turkovićem i Verom Matović?
Jednom prilikom govorio o svom prijemnom ispitu, te koje je pevače narodne muzike imitirao tom prilikom.
"Imitirao sam Šekija Turkovića i Veru Matović.
‘Halo, halo, gde ideš večeras‘, to je bila Vera Matović. ‘Pogledaj me jednom nežno‘ od Šekija Turkovića, samo što ima malo glupu koreografiju. To je bilo smešno", pričao je Glogovac u emisiji "Balkanskom ulicom" na RTS.
Mnogi ne znaju ovaj podatak, ali zanimljivo je da je glumčevo prvo pojavljivanje na televiziji bilo u kultnoj seriji "Priče iz Nepričave", 1981. godine.
Igrao u brojnim domaćim filmovima i serijama, a neki od njih su: "Do koske", "Ubistvo s predumišljajem", "Bure baruta", "Porodično blago", "Nebeska udica", "Munje", "Kad porastem biću Kengur", "Hadersfild", "Klopka"...