Kada razmišljamo o nasleđivanju, često nam prvo padnu na pamet fizičke osobine koje se prenose sa roditelja na potomstvo. Međutim, genetika utiče na mnogo više od boje očiju ili visine. U fascinantnom svetu nasledjivanja, očev doprinos jedinstvenim genom može oblikovati različite aspekte života njihove dece– od ličnosti do urođenih talenata.
1. Visina
Ako ti je tata visok, da li to znači da ćeš i ti biti visok?
Fizičke karakteristike i izgled u velikoj meri zavise od očevih gena. Na vašu visinu u odraslom dobu utiče genetika roditelja, ali nije jednostavno reći da postoji „gen za visinu“ koji se samo prenosi u porodici.
Postoji više od 700 genetskih varijacija koje određuju visinu. Iako visina zavisi od gena majke i oca, istraživanja pokazuju da očev geni često igraju veću ulogu.
Stručnjaci proučavaju IGF protein (insulin-sličan faktor rasta), koji stimuliše rast. Ženski geni imaju kontradiktorni receptor IGF2R, koji može usporiti rast.
Utisnuti geni su obeleženi od strane roditelja od samog početka. To znači da se majčina i očeva kopija gena izražavaju različito. Očevi IGF geni mogu pomoći detetu da raste više, dok majčini IGF2R geni mogu usporiti rast.
2. Biološki pol
Ako je tata ikada razočaran što nije dobio dečaka ili devojčicu, kriv je… on! Muškarci su odgovorni za određivanje biološkog pola bebe.
- Muškarci daju Y hromozom za dečake i X hromozom za devojčice.
- Devojčica nastaje kada se očeva X hromozom spoji sa majčinim X.
- Dečak nastaje kada se očeva Y hromozom spoji sa majčinim X.
Istraživanja su pokazala da odnos polova u porodici često prati očevu, a ne majčinu liniju. Na primer, muškarac sa više braće ima veću verovatnoću da dobije sinove, dok muškarac sa više sestara verovatno ima ćerke. Ova veza kod žena nije bila uočljiva.
3. Problemi mentalnog zdravlja
Genetika takođe utiče na hemiju mozga. Ako muškarac postane otac kasnije u životu, kvalitet sperme može biti niži.
To znači da stariji očevi mogu preneti mutirane gene svojoj deci, što može povećati rizik od mentalnih bolesti ili problema sa mentalnim zdravljem.
To takođe znači da deca mogu razviti stanja poput hiperaktivnosti ili bipolarnog poremećaja. Deca rođena od roditelja starijih od 45 godina mogu biti sklonija teškoćama u učenju, pa čak i samoubilačkim sklonostima.
Međutim, nedavna istraživanja pokazuju da genetski uticaj na mentalne poremećaje možda nije toliko jak koliko se ranije mislilo. Mentalni poremećaji imaju genetsku komponentu, ali ona čini samo 10–20% ukupnog rizika, dok ostale faktore čine životna sredina i drugi spoljašnji uticaji.
4. Y-povezani poremećaji
Pošto dečaci imaju polni hromozom XY, nasleđuju Y hromozom od oca. To znači da dobijaju sve gene na ovom hromozomu, uključujući osobine vezane za proizvodnju sperme i druge isključivo muške karakteristike.
Ovo takođe znači da mogu naslediti Y-povezane poremećaje, koji su retki jer Y hromozom sadrži malo gena. Primeri uključuju:
Hipertrichosis ušiju – prekomerno dlačanje spoljnog uha
Plovne kožice između prstiju – stanje u kojem su drugi i treći prst spojeni membranom
5. Ličnost
Određene osobine ličnosti, poput inteligencije, introvertnosti ili ekstrovertnosti i temperamenta, imaju genetsku komponentu i mogu se naslediti. Studije na blizancima pokazale su da su neke osobine ličnosti 30–60% nasledive.
Faktori okoline takođe imaju veliki uticaj. Na primer, imati mirnog oca može doprineti da i vi odrastete mirni, jednostavno zbog okruženja, a ne samo zbog gena koje ste nasledili.
6. Skladištenje masti
Naša tela sadrže dve vrste masti:
Smeđa mast – koristi se kao izvor energije
Bela mast – skladišti se u telu; prekomerna količina može dovesti do gojaznosti i srčanih bolesti
Istraživanja pokazuju da se količina smeđe masti nasleđuje od majke, dok skladištenje bele masti nasleđuje od oca.
To znači da očevi geni mogu uticati na skladištenje masti kod deteta. Ipak, faktori okoline imaju veliki značaj, pa gojaznost oca ne znači nužno da će i dete biti gojazno. Naš stil života igra ključnu ulogu u zdravlju, bez obzira na gene koje smo nasledili.
(Stil/ Family education)