Kristina Taropan iz Rusije provela je nekoliko nedelja na Kubi i vratila se sa utiscima koji su daleko od uobičajenih predstava o ostrvu sunca i cigara. Iako je o Kubi znala ono što zna većina turista — da je to zemlja retro automobila, karipskih plaža i muzike koja se svira na svakom ćošku — susret sa stvarnim životom običnih Kubanki i Kubanaca ostavio je snažan utisak. Evo njenih zapažanja.
Kuba nisu samo stari automobili, tompusi i plaže, već i siromaštvo, nestašice, korupcija i dva različita sveta: jedan za lokalno stanovništvo i drugi potpuno drugačiji za strane turiste.
Naravno, ovo su samo Kristinini utisci i ne mora da znači da će svako da ponese iste. Tako je i Vanja bila na Olimpu i prenela utisak da tamo Bogovi i dalje žive.
Plata? Više kao šala
Prosečna plata na Kubi iznosi svega 20 do 30 dolara mesečno. Da, mesečno. Čak i lekari i profesori primaju približno toliko. Mnoge porodice preživljavaju zahvaljujući onome što same uzgajaju, razmeni sa komšijama ili novčanoj pomoći koju dobijaju od rođaka iz inostranstva. Devizni doznake postale su prava „ekonomska sigurnosna mreža“ za veliki broj ljudi.
Hrana na kartice
Sistem raspodele hrane još uvek funkcioniše po modelu iz sovjetskih vremena. Na kartice se dobija osnovni paket: pirinač, pasulj, malo ulja i šećera. To jedva potraje sedam dana. Sve ostalo mora da se kupuje na pijacama ili kod privatnika — a te cene su često nedostižne za prosečnu platu.
Arhitektonska lepota opstaje uprkos zubu vremena
Havana je grad koji diše istoriju. Kolonijalne vile, art-deko detalji, mozaici, vitraži — sve to Kristina je mogla da vidi šetajući ulicama. Ipak, mnoge zgrade su u stanju raspadanja. Ljudi žive u urušenim objektima, bez ikakve obnove, često uz improvizovana ojačanja zidova. U jednom ulazu zna da živi i po nekoliko porodica. Ono što je nekada bilo luksuzno, danas je simbol preživljavanja.
Struja, prevoz i svakodnevni izazovi
Nestanci struje su česti, voda je dostupna samo u određeno vreme, a internet je preskup i spor. Javnim prevozom upravljaju stari autobusi, pa se Kristini često činilo da je brže ići pešice nego čekati prevoz. I pored svega, ljudi ne gube nadu.
Duh naroda je veseo
Kubanke i Kubanci imaju neverovatnu sposobnost da se raduju životu. Komuniciraju, šale se, pevaju i plešu. Čak i kada im je teško, uspevaju da zadrže optimizam. Za mnoge to nije samo osobina — već način opstanka.
Cenzura i ograničen pristup informacijama su svakodnevica. Ipak, ljudi pronalaze načine da se izraze. Kroz umetnost, muziku, pa čak i svakodnevne šale. Mnogi mladi sanjaju o odlasku, ali ima i onih koji ostaju, verujući da mogu stvoriti nešto bolje — i to na temeljima koje imaju.
Na svom YouTube kanalu, Kristina je objavila video direktno iz Havane — šetnje gradom, razgovori sa lokalnim stanovnicama i pogled iznutra na kubansku svakodnevicu. U njemu se nalazi mnogo onoga što se rečima ne može preneti: atmosfera, zvuci ulica i prava lica ljudi koji ovu zemlju čine jedinstvenom.