Otkako se vratio sin da živi kod mene, živim pakao ovako bolesna: Toliko je nepodnošljivo da želim da ga nema

"Imam otprilike dve do tri godine života i užasavam se da će ovako biti. Zamolila sam ga da se iseli", ističe neutešna majka.

Objavljeno: 04.08.2024. 14:37h 15:41h
Foto: Shutterstock

Moj odrasli sin se vratio kući pre nekoliko meseci, započinje jedna majka u svom pitanju kolumnistkinji Eleanor Gordon-Smit. Kaže kako se navodno vratio da bi ju podržao dok je prolazila kroz imunoterapiju (nakon hemoterapije i radioterapije za rak).

Međutim, moj život sada izgleda kao pakao, kaže nesrećna majka. “Pre sam bila prilično zadovoljna. Osećala sam se dobro u vezi raka i dobro sam upravljala svojim domom. Sada sam iscrpljena.” Radi puno dodatnih kućnih poslova, a sin retko pomaže jer kada ne radi, "previše je umoran i treba mu vreme za opuštanje", a vratio se u tinejdžersko ponašanje poput ostavljanja tanjira s hranom u svojoj sobi, kafe prolivene po podu…

foto: Shutterstock

“Dolazi kući kasno s posla, a zatim me drži budnom do 2 ili 3 sata ujutru s lupanjem vratima, kuvanjem i igranjem igrica. Razgovarali smo o tome koliko se borim, kako mi je teško vratiti se ulozi aktivnog roditelja i kako se moje raspoloženje pogoršava. Stvarno sam nesretna. Osim razgovora, svađali smo se ili živimo u tišini. Volela sam svoj dom kakav je bio i uživala sam u suočavanju s izazovima”, piše majka, prenosi Najžena.

“A sada se bojim svakog dana. Imam otprilike dve do tri godine života i užasavam se da će ovako biti. Zamolila sam ga da se iseli (njegov otac živi oko 10 minuta udaljen i to ne bi koštalo mog sina ništa). Smireno obećava da će se popraviti i, naravno, ništa se ne događa. Tako sam jako, jako umorna i tužna i ne znam kako da rešim situaciju. Šta da radim?”

foto: Shutterstock

Eleanor kaže: “Jako mi je žao što prolazite kroz ovo. Ovo zvuči kao veliko narušavanje vašeg mira upravo kad je mir najpotrebniji. Suočeni s ogromnom neosetljivošću voljene osobe, ponekad se osećamo uhvaćeni između dve jednako loše opcije. Prva je da ćutio. Druga je da se konfrontiramo. Obe se čine tako užasnim da se često nadamo da će se treće rešenje pojaviti s vremenom.”

Iskreno, nastavlja kolumnistkinja, ponekad vreme stvarno reši problem. Ljudi prerastu iritantne navike; godine odnose odnos u nove okolnosti, ostavljajući staru dinamiku iza sebe. Kladiti se da će vreme rešiti stvari – čak i ako to znači platiti cenu ćutanja – nije uvek loš izbor.