Uživajte u gradu u kome prokletstvo nebodera ne postoji

Amsterdam: Bajka na vodi (FOTO)

Čuvajte se žutih, zelenih, cvetnih, ispisanih, sveže ofarbanih, starih, sređenih i najrazličitijih bicikala jer oni imaju prednost

Objavljeno: 10.09.2014. 13:31h 12:30h
Foto: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Riks muzej FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić
Amsterdam FOTO: Dejan Baić

Iza sedam mora i sedam gora, iza sedam brda i sedam dolina, iza sedam reka i sedam planina na 1760 kilometara od Beograda u bajci smo jednoj sedam dana bili. Iako đubre na železničkoj stanici nije samo u kanti, na kanti, oko kante…iako je zaključavanje kasete za ostavljanje torbe na stanici komplikovanije od rešavanja teških matematičkih funkcija…iako ima puno iako, u bajci smo bili.

Tamo su kuće od čokolade, prozori su od marmelade, tamo svako radi ono šta hoće…osim da puši u zatvorenom prostoru. To je posebno interesantna tema zbog takozvanih “kofi šopova“. Udruženje vlasnika ovih oko 150 specifičnih objekata se žalilo nakon zabrane pušenja sredinom 2008. godine jer, kako su naveli, a i sada tvrde, to bi u velikoj meri ugrozilo turizam Amsterdama, a i njihovu zaradu. Specifičnih objekata?

- Za razliku od ostalih ugostiteljskih objekata, u ovim kafićima-prodavnicama, sve do zabrane pušili su se i duvan i marihuana. Nađeno je zajedničko rešenje, pa je danas u „kofi šopovima“ zabranjeno pušenje cigareta, a dozvoljeno pušenje marihuane. Može zvučati sumanuto, neuobičajeno i opasno.

U tom istom gradu, sedam i kusur decenija ranije, vlasnik jedne firme, u skrivenom delu kuće čuvao je od ubistva pet ljudi, troje dece, a od zaborava jedan dnevnik. Dok u ulici Prinsengracht 267 čekate red da uđete, strpljivi budite, jer ćete u skrivenom delu shvatiti da je taj red u stvari vas čekao. Jedan od prvih prevoda čuvenog svedočanstva, u izdanju „Nolita“, izloženo je baš u tom delu Kuće Ane Frank. A moderna markirana TV plazma slikom tragedije, a glasom deteta vraća u prošlost: „Budite tihi da ne čuju“. Tajni herojski podvizi opisani su u dnevniku. Pazite! Mogu zvučati sumanuto, neuobičajeno i opasno. I ta kuća sa tom pričom, spolja izgleda kao da je od čokolade.

S druge strane, ulice crvenih fenjera, odnosno Crvene zone u Amsterdamu ostavljaju drugačiji utisak. Da, jer to je onaj deo grada gde pod crvenim osvetljenjem s minimum odeće na sebi u izlogu zaštićene providnim staklom i zakonom stoje prostitutke. Prostitucija je u Holandiji legalna i oporezuje se, a energija ovih delova Amsterdama je prosto drugačija. Ne samo zbog fenjera i prostitutki, već i zbog ljudi na ulici. Kao da drugačije izgledaju, jer i oni vas gledaju, ocenjuju izraz vašeg lica, otkrivajući da li ste došli da trošite i osetite ili samo da gledate. Pripazite, u ovim zonama je zabranjeno fotografisanje, pa i na zvaničnim sajtovima ozbiljno opominju jer može biti „nezgodnih posledica“.

To kao da nije turizam, možda biste poželeli da niste ni videli tu stranu Amsterdama…poznatu, surovu i stvarnu. Može zvučati sumanuto, neuobičajeno i opasno. I tom ulicom sa tom pričom, lakše je proći biciklom. Jer većina amsterdamskih ulica u centru, u stvari su uličice u kojima je bicikl glavno prevozno sredstvo.

Uličice se ukrštaju, a na svakom ukrštanju je mostić koji spaja dve strane ulice. Svaki je potpuno drugačiji od prethodnog. Stanite na njega i uživajte. Sredinom amsterdamske ulice prostire se kanal sa vezanim brodićima sa strane i ponekim koji prolazi. Njima se plovi, na nekima živi. Sa njih je pogled možda i najlepši.

Jednosmerna ulica je i sa jedne i sa druge strane kanala najčešće oivičena ogradom za koju su vezani bicikli. Milion bicikala, jedan na svakog stanovnika Amsterdama, pa ima stvarno sjajnih primeraka! Žuti, beli, crveni, zeleni, ispisani, cvetni, upravo ofarbani, neofarbani, stari, novi, sređeni, nesređeni, s korpicom, prikolicom…I bicikli i brodovi.

A ulice od precizno postavljenih cigli. Kao i zgrade. Svaka vrata zaslužuju bar minut, prozori još jedan, krovovi još dva…Prokletstvo nebodera ne postoji. U uličicama zgrade nisu više od pet spratova jer su na šipovima, a grad na vodi. To je ta bajka Amsterdama.

I možete se romantično šetkati kroz amsterdamsku uličnu bajku sve dok ne čujete cin-ci-lin, zvonce koje najavljuje bicikl u pokretu. To kao da više nije jedan od onih sjajnih primeraka, jer ga pokreće sumanuti, neuobičajeni i opasni biciklista. Oni imaju prednost u odnosu na sve. Taj cin-ci-lin zvuk podrazumeva brzo oslobađanje prostora za njihov prolaz. Neće vas baš udariti, ali verujte, bolje je da se sklonite.

A posle dva sata šetnje počinjete da se navikavate jer polako upoznajete sve te neformalne zakone bezbednosti u saobraćaju. A na klasično prevozno sredstvo na četiri točka ređe se naleti, a kad se to i desi prilagođeno je tom malom haosu, sa vidno najmanjim „pravom glasa“.

Češći su uži i šareni trotočkaši koji se sa šetačima zajedno bore protiv biciklista. U Amsterdamu „žive“ i tramvaji koji stižu u minut, semafori uglavnom van centra, četvorostruki prvak Evrope u fudbalu, brza hrana, ulični krompirići, Van Gogov muzej, Riks (Rajks) muzej, Vermerova Mlekarica, Rembrantova Noćna straža i nešto manje od milion ljudi različitih boja, navika, ideja od vaših.

Tako puno sumanutog, neuobičajenog i opasnog iza sedam mora, sedam gora, sedam planina i sedam dolina u bajci. A Amsterdam je bajka. Daleka u svemu - stvarna za sve! Red čeka na vas! „Samo tiho da ne čuju“.

Bajke Holandija ima i u drugim gradovima. Uverili smo se da i Utreht i Hag i Delft izgledaju slično i savršeno. A najveća sličnost je u različitosti i kombinovanju boja, pa niste sigurni da li ste na trgu u Utrehtu ili u poslastičarnici u vašoj ulici. Svaki grad u Holandiji je slika za sebe. Utreht je slika od hiljadu reči, Roterdam je treća po veličini luka u svetu, Delft je grad plavog porcelana i keramike, u Hagu je Devojka sa bisernom minđušom i plaža sa srebrnim peskom. Srećom, imaju odlične vozove, ali i kontrolore u skoro svakom. Pri kupovini karte dobro uključite mozak, jer Holanđani nikad ne gase sijalicu za naplatu. Kartu od Amsterdama do Haga naplaćuju jedanaest eura. Međutim, u sasvim običnoj potpuno neprimetnoj prodavnici, slučajno smo naleteli na dnevnu voznu kartu od 15 eura koja podrazumeva putovanje po celoj Holandiji, kao i gradski prevoz u Hagu i Roterdamu. A preći vozom 75 kilometara od Amsterdama do Roterdama traje kao put 26-icom od Dorćola do Jerkovića.